Slucajni prolaznik41074
Početnik
- Poruka
- 2
Ukratko. Ja sam razveden a ona u braku. Oboje imamo decu. Volimo se. Njen muz ne da lak tj. sporazuman razvod nego insistira da deca budu njemu poverena. Ona bi mozda i pristala na to ali ja "znam" da bez svoje dece ne bi bila "kompletna" i da bi kad-tad meni pocela prebacivati. On zna za mene i spreman je da joj oprosti jer misli da je delimicno i sam kriv...
Ajde ako neko ima nesto pametno da kaze ne ovu temu neka to uradi. Vec mi je jako mucno da se krisom sastajemo a ne resavamo problem koji, eto vec vise od pola godine postoji. Mi se ustvari vrlo slabo pozmajemo, samo se volimo i odlican je sex i cini nam se da bi to bilo i na svim drugim poljima.
Najvise mi smeta to sto cu joj ja, po svemu sudeci, rasturiti njen brak zarad mogucnosti da mi stvarno pronadjemo zajednicku srecu. A sta ako ne uspe? Da li je ljubav dovoljna?
Samo, molim vas, nemojte filozofirati nego nesto iz licnog iskustva ili ako ste culi neku istinitu pricu bilo "za" ili "protiv" nas...
Ajde ako neko ima nesto pametno da kaze ne ovu temu neka to uradi. Vec mi je jako mucno da se krisom sastajemo a ne resavamo problem koji, eto vec vise od pola godine postoji. Mi se ustvari vrlo slabo pozmajemo, samo se volimo i odlican je sex i cini nam se da bi to bilo i na svim drugim poljima.
Najvise mi smeta to sto cu joj ja, po svemu sudeci, rasturiti njen brak zarad mogucnosti da mi stvarno pronadjemo zajednicku srecu. A sta ako ne uspe? Da li je ljubav dovoljna?
Samo, molim vas, nemojte filozofirati nego nesto iz licnog iskustva ili ako ste culi neku istinitu pricu bilo "za" ili "protiv" nas...