Nalazim se u jednoj za mene teskoj situaciji..zelela bih da ucinim nesto bez mnogo uke i buke i da niko ne bude povredjen a celu krivicu znam snosim ja...Uljuljkana sam u vezi vec vise od 8 god(zivimo zajedno)...nikad nije bilo strasti s moje strane samo jedna zelja tada kad smo poceli da se posle niza nekih nesrecnih zaljubljivanja skrasim sa nekim ko je ok ko je stabilan i ozbiljan...nikada za svo vreme nisam ni pogledala drugog jednostavno sam zivotarila sa ovim covekom s kojim sam provela divne trenutke a i one manje lepe sto je normalno u jednoj vezi...iskreno neko ushicenje i ljubav osetila nisam osim sto mi je on drag pomazem mu da resi mnoge probleme vezane za decu s kojom ne zivi s poslom koji mu ne ide najbolje s finansijama...mislim biti ne samo u dobru nego i u zlu s nekim to je nesto sto me moralno obavezuje...I onda kad tako dani prolaze isti bezlicni upoznajem drugog..koliko god bezala nisam uspela da pobegnem...covek totalno ono sto celog zivota trazim...nista nisam uradila ne mogu da prevarim ovog s kim zivim to bi ga ubilo a ja bi se osecala lose....sve mislim nekad kad me uhvati taj zanos kako bi ovome rekla da odlazim...kukavicki bi bilo da pokupim stvari i samo ostavim pismo...a zelela bi da on razume kako sam se jednostavno zaljubila i da bi i ja akceptirala da se to njemu desilo...bojim se reakcije bojim da bi srusio svoje dostojanstvo napravio glupost neku jer citam i vidim svasta...Osudite me ispljujte ali desila mi se najlepsa stvar na svetu i ja nisam vise pametna...
