I ukoliko izvučemo srž, šta je poenta: da li ona njega voli ili ne? Ukoliko ga voli (a ljubav nije uvek bez gorčine, jer je potraga za celovitošću naporna i bolna a katkad, nažalost, i bezuspešna), onda će prevazići povređenu sujetu. Mrvica povređene damske sujete ne bi trebalo da bude jača od ljubavi.
Ali, da li je uopšte ljubav u pitanju?
Nije cinizam, možda se ne "odražavam" najsrećnije... Mada, drugi post bi mogao biti.
Evo u ovome se razlikujemo. Ja ovu virtuelnu ličnost vidim kao uplašenu devojčicu koja je komplekse prenela u rane dvadesete (sad, možda grešim za godine ali to nije mnogo bitno), a nezrelost, možda na taj način uočljiva spolja, je ustvari karakterna crta koja je posledica tih istih kompleksa od ranije i njene stečene nesigurnosti. Naravno, svima (pa i njoj, inače ne bi napisala onako očigledno kontradiktoran tekst) je jasno da je problem u njoj, a ne u sirotom pevaču.
Ali nikako ne mogu tvrditi da ga ona "ne voli jer hoće da raskine sa njim, i neće da se bori za njega" ili šta već želiš napisati. Ljubav i zaljubljenost su dve manje/više različite stvari i razlikuju se samo po tome što jedna prethodi drugoj. Da joj se sutra svidi neko drugi i da se (po tvojoj priči) ovaj put "stvarno" zaljubi, misliš da se ne bi popišmanila i da bi se nekako krvnički borila za njega? Ja mislim da bi se ponašala identično. Jer;
To je način na koji funkcioniše i brani se, bilo to nezrelo, posledica kompleksa ili nesigurnosti, to je način na koji se ona suočava sa takvom vrstom osećanja. Ta neka ona, ako uopšte postoji, ali ovakav model devojaka postoji svakako. I dok ne promeni svoj odnos prema ljubavi i zaljubljenosti uopšte, ovakve stvari će joj se dešavati iznova i iznova. Da se sutra zaljubi u prodavca nameštaja
neće biti sigurna u njegovu ljubav ako slučajno naiđe na momenat kad ga lepuškasta koleginica potapše po ramenu.....
Dakle, prilično sam sigurna da upravo jeste zaljubljena i to žestoko. A sad neka pita samu sebe šta je to što očekuje od njega i zašto je on uopšte uvredio.
Boemko, šta će ti osećanja ako bi uvek da igraš na sigurno? Onda bismo bili roboti... valja ponekad i da patimo malo
