Nas pisac Marko Lopusina je napisao knjigu o vladavini CIA-e nad Srbima od 1947 do 2010.
Prenosim par odlomaka
Izdavac: Knjiga komerc, 2010
“Srbija je među četiri najsiromašnije zemlje Evrope, a stopa nezaposlenosti je među najvećim u svetu. Po visini inflacije Srbija je u rangu afričkih i nerazvijenih azijskih zemalja. A po izvozu je potpuno inferiorna u međunarodnoj razmeni.” Ove uznemirujuće podatke po srpsku javnost objavila je američka Centralna informativna agencija u martu 2010. godine. Prema podacima CIA, Srbija je na 103. mestu po visini društvenog proizvoda po stanovniku. Po stopi nezaposlenosti Srbija se od 200 posmatranih zemalja nalazi na 163. mestu. Po visini godišnje inflacije, Srbija je na 165. mestu. Zaključak CIA glasi: Srbi, loši ste! Od države Srbije, prema proceni CIA, lošija je samo naša južna pokrajina Kosovo i Metohija. Zanimljivo je da glavna američka agentura posebno rangira i nezavisno Kosovo, koje po društvenom proizvodu na 172. mestu, nezaposlenosti 189. mestu, a inflaciji na 147. mestu. Dok se na listi izvoznika Kosmet ne nalazi. Analiza koju je napravio naš, već desetak godina ćudljivi saveznik u demokratiji, SAD, odnosno njehova tajna glavna služba CIA, je bila jednosmerna i zlonamerna. Amerikanci nijednog trenutka nisu pomenuli NATO bombardovanje 1999. koje je uništilo našu privredu, ali i embargo, koji ni danas ne dozvoljava izvoz srpskih proizvoda u inostranstvo. SAD i CIA su nam decenijama, malo prijatelji, malo neprijatelji, jer se o tome nikada jasno ne izjašnjavaju. Ovo je priča na 340 strana o delovanju CIA-e u našoj zemlji“.
Naročito ne posle zahlađenja naših odnosa 2009. godine. Umesto glasnog prijateljskog dijaloga Amerikanci su nam početkom 2010. godine poslali novog diplomatskog predstavnika, da zastupa političke interese Vašingtona u Beogradu, ali i da nastavi širenje američke demokratije, javno, ali i tajno.
Srpskoj javnosti je, međutim, malo poznato da je novi ambasador gospođa Meri Vorlik, ne samo diplomatski i politički predstavnik SAD, već ujedno i šef Obaveštajne zajednice ove velike sile u Srbiji.
Na čelu te zajednice u SAD upravo se nalazi CIA, tako da je ambasadorka Vorlik ujedno i šef Centralne informativne agencije u Srbiji. Meri Vorlik je od 2001. do 2004. godine radila je u Moskvi na pitanjima trgovine, investicija i energetike, što u diplomatskim i obaveštajnim krugovima znači da je eskpert za bivši komunistički svet, u koji se ubraja i Srbija. Ne bi nas iznenadilo, ako ova diskretna dama, koja se u prva četiri meseca nije mnogo pojavljivala po Beogradu i u srpskoj javnosti, jednog dana progovori dobrim srpskim jezikom.
Ambasada SAD je najveća diplomatska misija u Srbiji i na Balkanu. Ova misija je ujedno i najveća direkcija CIA u Srbiji. Američka ambasada je smeštena na bregu iznad desne obale Save i koloseka Glavne železničke stanice. To je prava tvrđava, jer je ambasada duga oko sto metara i široka preko pedeset metara. Nalazi se između dve velike ulice, Kneza Miloša i Sarajevske, koje vode od centra grada prema Dedinju i Beogradskom sajmu.
Čelo zgrade nalazi se u Ulici kneza Miloša broj 50. Tu su glavni službeni ulaz i ulaz za Konzularno odelenje ambasade. Taj deo zgrade srpska javnost najbolje poznaje, jer mnogi građani ispred tih ulaza stoje u redu za američke vize ili ispred njih protestvuju. U prizemlju su prostorije za službene razgovore i izdavanje viza. A na trećem spratu, iza blindiranih i okrečenih prozora, nalaze se kabinet ambasadorke i kancelarije njegovog osoblja.
Od Ulice kneza Miloša broj 50, zgrada se pruža nizbrdo Ulicom vojvode Milenka. To je poslovni blok dug oko 100 metara, na četiri nivoa. U njemu se nalaze službene prostorije diplomata, ali i vojnog atašea, oficira NATO, CIA i FBI, savetnika i stručnjaka za politiku, ekonomniju, vojnu i kulturnu saradnju, kao i za odnose sa medijima. Ta ulica je zatvorena za saobraćaj sa gornje strane iz Ulice kneza Miloša džipovima srpskih specijalaca SAJ, a sa donje strane, iz Sarajevske ulice, metalnom barikadom. U taj deo mogu da uđu samo službena vozila ambasade i policije, koja se prilikom parkiranja obavezno pregledaju.
Donji deo zgrade ambasade, sa čijih prozora se vide reka Sava, most Gazela i železnička stanica, izbija na Sarajevsku ulicu. U tom delu ambasade se nalaze kasarna za marince i velika garaža, kroz koju ambasador iz Sarajevske ulice, kolima sa vozačem dolazi na posao. Unutra, u centralnom delu ambasade nalazi se veliko dvorište, park i košarkaški teren.
Ambasada SAD u Beogradu je zvanično američka državna teritorija. Po svojoj nameni ambasada je diplomatsko i privredno predstavništvo SAD, a po svom obezbeđenju, to je prava američka vojna baza. Da bi nesmetano funkcionisala kao diplomatska i vojna baza Ambasada SAD ima svoje izvore eleketrične energije, grejanja i vode. Sva vrata na Ambasadi SAD su blindirana, a svi prozori imaju neprobojno staklo.
U samoj ambasadi je stacioniran Odred američkih marinaca, sa zadatkom da štiti američko osoblje, američko znamenje, kao i američku imovinu. Amerikanci ne skrivaju postojanje marinaca u Beogradu, ali o njima nerado govore. U samoj ambasadi, u njenom donjem delu, do Sarajevske ulice nalazi mala kasarna za američke marince. Ovde ovi profesionalci američke armije imaju na raspolaganju spavaonicu, oružarnicu, prostorije za obuku i trening, menzu, ali i pravo košarkaško igralište. Broj američkih marinaca u Beogradu i njihovo naoružanje su državna tajna SAD. Kako tvrde naši vojni obaveštajci, broj marinaca koji poslednjih dve decenije štite Ambasadu SAD kretao od 20 do čak 100.
U vreme ratnih zbivanja u Jugoslaviji devedesetih godina američka ambasada je neprestano povećavala broj marinaca, tako da je u zimu 1999. njihov broj došao do 100. Bili su naoružani automatskim puškama, zoljama i bacačima plamena. Kada je 24. marta 1999. započeo rat, marinci su povučeni u Skoplje, gde su preuzeli obezbeđenja Ambasade SAD u Makedoniji.
Taj Odred američkih marinaca vratio se redovnoj službi u Ambasadi SAD u Beogradu tek 2003. godine. Naime, u veme bombardovanja NATO američki izaslanici su zatvorili ambasadu i preselili se u hotel Hajat. Marince je u ambasadu vratio ambasador Vilijam Montgomeri u leto 2003. kada je izvedena svečana ceremonija podizanja američke i vojne zastave.
Šira srpska javnost američke profesionalne vojnike ne viđa u ratnim, već u paradnim uniformama, jer u svečanim prilikama nastupaju kao počasna garda. A u humanitarnim akcijama marinci se pojavljuju kao dobrotvori. Tako su se na sajtu ambasade pojavili snimci mladih marinaca prilikom posete škole u Praljanima. A pre toga, 31. decembra 2007. su štićenicima Centra za zaštitu odojčadi, dece i omladine poklonili igračke. To je deo američke tradicije, koja se sprovodi svuda gde SAD imaju svoja diplomatska predstavništva.
Zvanično marinci u Ambasadi SAD sprovode u delo drugi nivo unutrašnje zaštite, ali u međuvremenu tražili i priliku da deluju na teritoriji Srbije. Naime, američki političari su tokom 2005. imali ideju da se specijalni vod marinaca angažuje u potragama za generalom Ratkom Mladićem po Srbiji. Naša vlada je, međutim, tu američku ponudu odbila.
Zvanično obezbeđenje najveće strane ambasade u Beogradu vrši se u četiri nivoa. Prvi nivo čini unutrašnje obezbeđenje, koje su sprovodili radnici agencije DMD, čiji je vlasnik Dragiša Marinković, član DS-a. Oni na svih pet ulaza Ambasade SAD legitimišu službenike i posetioce, dele im propusnice, oduzimaju mobilne telefone, foto aparate i diktafone, na rengenu skenuraju garderobu i torbe. Agencija DMD pored fizičko-tehničkog obezbeđenja, u Ambasadi SAD vrši daljinski i video nadzor, čišćenje klimatizacije, kontrole pristupa, transporta novca i dragocenosti, detekcije požara i protivpožarne zaštite.
Drugi unutrašnji nivo vrše marinci, a treći nivo obezbeđenja spolja, obavlja Specijalna antiteroristička jedinica MUP Srbije. Pripadnici SAJ naoružani automatskim puškama obezbeđuju sve trotoare i prolaze oko američke ambasade.
Interesantno je da su naši specijalci SAJ bili jako omiljeni kod ambasadora Vilijama Montgomerija, pa ih je ugostio u svojoj rezidenciji na Dedinju, ali i kod ambasadora Majkla Polta, koji ih je angažovao da na zgradi ambasade izvedu specijalnu vežbu.
Specijalne protivterorističke jedinice MUP-a Srbije pokazale su da su osposobljene za borbu protiv terorista u slučaju napada na ambasadu SAD u Beogradu. U spektakularnoj akciji Kapija srpski specijalci uspešno su savladali teroriste i oslobodili taoce iz američke ambasade. Antiteroristička vežba Kapija održana je 2008. u koordinaciji SAJ sa obezbeđenjem američke ambasade. Komandovali su naši policajci pukovnik Milan Zec, Goran Dragović, komandant PTJ-a, i Spasoje Vulević, komandant SAJ-a.
Četvrti nivo zaštite Ambasade SAD obavljaju američki špijunski i ratni sateliti, koji vrše nadzor iz vasione.
Američka ambasada u Beogradu je i obaveštajni centar SAD u Srbiji. Na čelu tog centra nalazi se ambasador, koji koordinira poslove predstavnika američkih tajnih službi. Da bi zaštitili svoj agenturni rad Amerikanci instalirali uređaje za onemogućavanje prisluškivanja elektronskim putem, opremu za zaštitu telefonskih i internet veza, mašine za kodiranje i dešifrovanje poruka iz Vašingtona, aparat za uništavanja poverljivih poruka i depeša, satelitske antene za praćenje zbivanja u Srbiji, SAD i čitavom svetu.
Jedan od prvih poslova koji je nova američka ambasadorka uradila u Beogradu bio je da poseti gradilište nove Ambasade SAD na Dedinju. Ovo zdanje, koje se podiže na mestu bivšeg Maršalata, u blizini Kraljevskog dvora i vile u kojoj živi Jovanka Broz, udovica Josipa Broza, biće ujedno i obaveštajna tvrđava Amerike u Beogradu.
https://www.lopusina.com/2016/07/11/cia-u-srbiji-1947-2010/