Babalj
Aktivan član
- Poruka
- 1.009
Pitanje koje lebdi u zraku u cijelom svijetu je hoće li zbog ubojstva generala Qassema Sulejmanija i zapovjednika iračke šiitske armije Abu Mahdi Al-Muhandisa izbiti sukob između Irana i Sjedinjenih Država. Na iranskim društvenim mrežama mediji izvještavaju o svojim pripremama za napad na američke baze u regiji, a Teheran je obećao “oštar odgovor”.
SAD savjetuju svim američkim građanima da odmah napuste Irak, što su mnogi radnici na naftnim poljima i diplomatsko osoblje u Bagdadu, američke tenkovi iz Kuvajta se kreću prema iračkim granicama.
Linije fronte ovdje nema i rat se može voditi bilo gdje, na teritoriju Irana, Iraka, Sirije, Libanona, čak i Izraela ili Saudijske Arabije i drugih zaljevskih monarhija. Zapravo se svi pitaju kako će odgovoriti Teheran, jer su SAD zadovoljne „postignućem“ s kojim su na listu zločina dodali čin „državnog terorizma“, jer se likvidacija vojnog dužnosnika države članice Ujedinjenih naroda na teritoriju treće države ne može nikako drugačije nazvati.
TKO JE UOPĆE BIO „POGINULI AMERIKANAC“ ZBOG KOJEG JE POČELA ESKALACIJA?
Podsjetimo, sve je počelo prije nekoliko dana kada je raketama „Kaćuša“ napadnuta vojna baza K-1 u Kirkuku. U napadu je, kako tvrdi State Department, poginuo „jedan američki civil koji je pod ugovorom radio za američku vojsku“. Tko je taj civil? Kako se zove? Kada je prebačenu SAD i gdje je pokopan? Što kažu članovi njegove obitelji i prijatelji? Ništa. Ni ti jedne jedine informacije o takozvanom „američkom civilu koji je pod ugovorom radio za američku vojsku“. Ali je pogibija ovog „neznanog junaka“ bila razlog za takoreći istovremeni napad na više od sto kilometara udaljene položaje iračke milicije Kataib Hezbollah, koja se u području Al-Qaima, na sirijskog granici, borila protiv ostataka takozvane „Islamske države“. Nakon toga se organizira prosvjed u Bagdadu i dolazi do upada u objekt, iz kojeg američki marinci hitno evakuiraju diplomatsko osoblje, a Trump, kako bi svijet zaštitio od „međunarodnog terorista broj jedan“, kako je nazvao iranskog generala Qassema Sulejmanija, daje zeleno svjetlo za njegovu likvidaciju.
KAKO ĆE ODGOVORITI IRAN?
Moguće recipročne odgovore Irana nakon atentata na Sulejmanija se uvjetno može podijeliti na simetrične i asimetrične.
Simetrične mjere podrazumijevaju izravan vojni odgovor, uz sudjelovanje redovnih iranskih oružanih snaga i Iranske revolucionarne garde.
Oni mogu provesti napade balističkim projektilima, zračne i udare „dronovima kamikazama“ na američke vojne baze u Iraku, Bahreinu, Kataru, Saudijskoj Arabiji, Siriji i Afganistanu.
Na nižoj razini simetričnog odgovora se mogu provesti napadi kopnenih snaga na američke baze u Iraku, koje će na terenu organizirati i izvesti iračka Hashd Al-Shaabi armija, koja može mobilizirati 150 000 boraca.
Dalje, vojni odgovor može podrazumijevati napade protubrodskim projektilima ili bespilotnim letjelicama na američke ili saudijske tankere u Hormuškom tjesnacu i njegovo zatvaranje.
Kao odgovor Sjedinjenim Državama je moguć i napad na naftnu infrastrukturu Saudijske Arabije u duhu napada na saudijsku rafineriju Aramco.
Asimetrične mjere podrazumijevaju akcije bez otvorene uporabe iranskih oružanih snaga i Iranske revolucionarne garde i na njih treba obratiti veću pozornost, jer je pokojni general Qassem Sulejmani bio genij asimetričnog ratovanja i sigurno bi vrhovnom vođi ajatolahu Hamneiju savjetovao takav odgovor.
U takve odgovore spada intenziviranje raketnih napada Hutija na Saudijsku Arabiju i UAE, uključujući na popis ciljeva napade na američke vojne baze i druge objekata u tim zemljama.
Oz ove napade ili bez njih, Huti mogu nastaviti napade na tankere u Crvenom moru, gdje bi glavne mete mogle biti američki i saudijski tankeri, uz širenje područja napada na Perzijski zaljev.
Iran može sklopiti situacijski savez s talibanima u Afganistanu i opskrbiti ih protuoklopnim sustavima ATGM i protuzračnim MANPAD, ali i dronovima, čime bi talibani u naknadnim operacijama protiv NATO pakta i njegovih saveznika u Afganistanu vodili uspješne vojne operacije, nanoseći okupacijskim silama velike gubitke.
Unutar šiitske armije u Iraku se mogu formirati grupe koja će preuzeti odgovornost za naknadne napade iračkih šiita na Amerikance, kako u Iraku, tako i na okupiranim teritorijima istočne Sirije.
Diplomatski, Teheran može potaknuti irački parlament na donošenje zakona o povlačenju američkih trupa iz Iraka, za što je dovoljno otkazati prethodne sporazume koji su legitimirali prisustvo američkih trupa u Iraku.
I na kraju, Iran je sposoban organizirati i provesti kibernetičke napade na američku internetsku infrastrukturu i industrijske objekte, što bi u Sjedinjenim Država uzrokovalo pravu paniku.
Podsjetimo da u svim gradovima u Sjedinjenim Državama Civilna zaštita daje upute stanovništvu kako se ponašati u slučaju iranskog napada na zemlju, ali su se fokusirali na simetrični vojni odgovor.
Ipak, čini se da će Iran biti skloniji asimetričnom odgovoru, koji će uključivati zakon o povlačenju američkih trupa iz Iraka, čije je usvajanje već uveliko olakšano, a što je glavni iranski strateški cilj Irana, kao i snažan odgovor putem brojnim iranskih opunomoćenika, iako nije nužno da se to dogodi na teritoriju Iraka.
Američka vojna i industrijska infrastruktura je razbacana po cijelom Bliskom istoku, tako da Iran ima prilično širok izbor u smislu mjesta na kojima može naštetiti interesima Sjedinjenih Država.
Dakle, nije uopće pitanje hoće li Iran odgovoriti, Iran ne može odgovoriti, jer je atentat na Sulejmanija očigledan poziv na rat, već je pitanje kako i gdje će odgovoriti.
Konačni stav Irana je trebao objavljen kasno sinoć, nakon sastanka ajatolaha Hamneija s članovima Vijeća nacionalne sigurnosti Irana, ali preciznog odgovora na ovo pitanje nije bilo.
Oružane snage i Iranska revolucionarna garda su već najavili da su u potpunosti spremni i za pokretanje akcije samo čekaju političku odluku.
MOQTADA AL-SADR OŽIVLJAVA „ARMIJU MAHDI“
Čini se da se situacija u Iraku počinje bistriti. Kameleon iračke politike, utjecajni šiitski klerik Moqtada Al-Sadr, koji je nedavno, na obilježavanje velikog šiitskog praznika, Ašure, bio u Iranu u društvu ajatolaha Hamneija i pokojnog generala Sulejmanija, rekao je da će zbog zaštite Iraka oživjeti “Armiju Mahdi”.
Podsjetimo „Armija Mahdi“ je bila moćna Sadrova vojna organizacija koja se od 2004. borila protiv američkih okupacijskih snaga. U godinama borbi, američke snage nisu zabilježile nijednu pobjedu protiv ovih boraca, a Washingtonu je laknulo kada je armija raspuštena u vrijeme kada je Moqtada Al-Sadr odlučio djelovati legalno i kroz institucije.
Trenutna situacija omogućava Moqtadi Al-Sadru da dodatno ojača svoj utjecaj u šiitskom okruženju u Iraku, koristeći smrt Sulejmana i za ponovno stvaranje organizacija i vojnih formacija koje su stvorene prvenstveno za borbu protiv Sjedinjenih Država i od kojih je morao odustati.
Iranski vrhovni vođa Hamnei obećao je da će se SAD suočiti s odmazdom. Iran je trenutno u razdoblju trodnevne žalosti, a sam Sulejmani je posthumno promaknut u general-pukovnika. Međutim, kada završi žalovanje, treba uzeti u obzir neki ili više asimetričnih odgovora Irana na čin državnog terorizma Sjedinjenih Država u Iraku.
Uz SAD, čak je i nekoliko europskih zemalja pozvalo svoje građane da napuste Irak kako bi se izbjegle moguće posljedice onoga što se dogodilo. Navodi se da je u Basri u tijeku velika evakuacija stranaca.
Duhovni vođa iračkih šiita, ajatolah Ali Al-Sistani, ubojstvo Sulejmanija je nazvao „činom agresije na Irak“, a uvijene je nazvao „mučenicima“. Tko prati situaciju na Bliskom istoku, zna koliki je utjecaj ajatolaha Alija Al-Sistanija među iračkim šiitima, voljeli oni Iran ili ne. Na moguću fetvu iračkog ajatolaha će pozitivno odgovoriti takoreći svi irački šiiti, što znači da bi moglo doći do spajanja „Armije Mahdi“, ako je Al-Sadr pozove na oružje, s Hashd Al-Shaabi armijom, što bi bila sila koju je nemoguće fizički eliminirati.
Dva najveća politička bloka u Iraku, blok Sairoon Moqtada Al-Sadra i blok Fatah, političko krilo Hashd Al-Shaabi armije u iračkom parlamentu, pozvali su na trenutno povlačenje američkih trupa iz Iraka. Parlament zemlje danas mora raspravljati o ovom zakonu.
Moqtada Al-Sadr je izjavio da je njegov krajnji cilj potpuno povlačenje „američkih intervencionista iz Iraka“, kako je nazvao američke okupacijske snage u zemlji. To prvo namjerava postići političkim i pravnim sredstvima.
„Ako ona ne budu dovoljna, onda ćemo to učiniti silom i za to ćemo oživjeti „Armiju Mahdi“, rekao je Moqtada Al-Sadr.
Bilo je dezinformacija o uhićenju političkog čelnika Fataha, Hadija Al-Amirija, ali su ove vijesti demantirane.
Amiri je pozvao Iračane da se ujedine protiv američke okupacije i da zajedno rade na protjerivanju Sjedinjenih Država iz zemlje. Premijer Iraka osudio je ubojstvo Sulejmanija i akcije Sjedinjenih Država nazvao „činom agresije“, kao i „kršenjem uvjeta sporazuma o prisutnosti američkih trupa u Iraku“. Također je pozvao parlament zemlje da adekvatno odgovori na ono što se dogodilo.
SAD POZVAO SVOJE GRAĐANE DA HITNO NAPUSTE IRAK
Kao što smo rekli, građani Sjedinjenih Država bi trebali, ako je moguće, napustiti zemlju zrakom, a ako to nije moguće onda kopnom preko drugih zemalja, piše u priopćenju američke ambasade u Bagdadu, koja ne radi iz objekta u „Zelenoj zoni“, već u glavnom gradu iračkog Kurdistana, Erbilu.
S obzirom na to da milicije koje imaju podršku Irana mogu napasti područje gdje se nalazi američka ambasada u Bagdadu, obustavljen je rad svih konzularnih službi, a od građana je zatraženo da ne prilaze zgradi ambasade. Svi konzularni poslovi i aktivnosti će biti obavljani preko američkog konzulata u Erbilu.
Desetine američkih građana koji rade za strane naftne kompanije u južnom iračkom naftnom gradu Basra napustili su zemlju u petak, priopćilo je iračko ministarstvo nafte.
S druge strane, Pentagon je za operacije u Iraku osigurao dodatno osoblje, ali ako stvari krenu tokom kako je zamislio pokojni general Sulejmani, šanse da SAD s nešto više od 5000 američkih vojnika ostanu u Iraku su vrlo male.
Kao što smo rekli u početku, odgovora Teherana će svakako biti, ali gdje i kako, simetričan ili asimetričan, to nitko ne zna.
https://www.logicno.com/politika/kako-ce-iran-reagirati-na-ubojstvo-sulejmanija.html
SAD savjetuju svim američkim građanima da odmah napuste Irak, što su mnogi radnici na naftnim poljima i diplomatsko osoblje u Bagdadu, američke tenkovi iz Kuvajta se kreću prema iračkim granicama.
Linije fronte ovdje nema i rat se može voditi bilo gdje, na teritoriju Irana, Iraka, Sirije, Libanona, čak i Izraela ili Saudijske Arabije i drugih zaljevskih monarhija. Zapravo se svi pitaju kako će odgovoriti Teheran, jer su SAD zadovoljne „postignućem“ s kojim su na listu zločina dodali čin „državnog terorizma“, jer se likvidacija vojnog dužnosnika države članice Ujedinjenih naroda na teritoriju treće države ne može nikako drugačije nazvati.
TKO JE UOPĆE BIO „POGINULI AMERIKANAC“ ZBOG KOJEG JE POČELA ESKALACIJA?
Podsjetimo, sve je počelo prije nekoliko dana kada je raketama „Kaćuša“ napadnuta vojna baza K-1 u Kirkuku. U napadu je, kako tvrdi State Department, poginuo „jedan američki civil koji je pod ugovorom radio za američku vojsku“. Tko je taj civil? Kako se zove? Kada je prebačenu SAD i gdje je pokopan? Što kažu članovi njegove obitelji i prijatelji? Ništa. Ni ti jedne jedine informacije o takozvanom „američkom civilu koji je pod ugovorom radio za američku vojsku“. Ali je pogibija ovog „neznanog junaka“ bila razlog za takoreći istovremeni napad na više od sto kilometara udaljene položaje iračke milicije Kataib Hezbollah, koja se u području Al-Qaima, na sirijskog granici, borila protiv ostataka takozvane „Islamske države“. Nakon toga se organizira prosvjed u Bagdadu i dolazi do upada u objekt, iz kojeg američki marinci hitno evakuiraju diplomatsko osoblje, a Trump, kako bi svijet zaštitio od „međunarodnog terorista broj jedan“, kako je nazvao iranskog generala Qassema Sulejmanija, daje zeleno svjetlo za njegovu likvidaciju.
KAKO ĆE ODGOVORITI IRAN?
Moguće recipročne odgovore Irana nakon atentata na Sulejmanija se uvjetno može podijeliti na simetrične i asimetrične.
Simetrične mjere podrazumijevaju izravan vojni odgovor, uz sudjelovanje redovnih iranskih oružanih snaga i Iranske revolucionarne garde.
Oni mogu provesti napade balističkim projektilima, zračne i udare „dronovima kamikazama“ na američke vojne baze u Iraku, Bahreinu, Kataru, Saudijskoj Arabiji, Siriji i Afganistanu.
Na nižoj razini simetričnog odgovora se mogu provesti napadi kopnenih snaga na američke baze u Iraku, koje će na terenu organizirati i izvesti iračka Hashd Al-Shaabi armija, koja može mobilizirati 150 000 boraca.
Dalje, vojni odgovor može podrazumijevati napade protubrodskim projektilima ili bespilotnim letjelicama na američke ili saudijske tankere u Hormuškom tjesnacu i njegovo zatvaranje.
Kao odgovor Sjedinjenim Državama je moguć i napad na naftnu infrastrukturu Saudijske Arabije u duhu napada na saudijsku rafineriju Aramco.
Asimetrične mjere podrazumijevaju akcije bez otvorene uporabe iranskih oružanih snaga i Iranske revolucionarne garde i na njih treba obratiti veću pozornost, jer je pokojni general Qassem Sulejmani bio genij asimetričnog ratovanja i sigurno bi vrhovnom vođi ajatolahu Hamneiju savjetovao takav odgovor.
U takve odgovore spada intenziviranje raketnih napada Hutija na Saudijsku Arabiju i UAE, uključujući na popis ciljeva napade na američke vojne baze i druge objekata u tim zemljama.
Oz ove napade ili bez njih, Huti mogu nastaviti napade na tankere u Crvenom moru, gdje bi glavne mete mogle biti američki i saudijski tankeri, uz širenje područja napada na Perzijski zaljev.
Iran može sklopiti situacijski savez s talibanima u Afganistanu i opskrbiti ih protuoklopnim sustavima ATGM i protuzračnim MANPAD, ali i dronovima, čime bi talibani u naknadnim operacijama protiv NATO pakta i njegovih saveznika u Afganistanu vodili uspješne vojne operacije, nanoseći okupacijskim silama velike gubitke.
Unutar šiitske armije u Iraku se mogu formirati grupe koja će preuzeti odgovornost za naknadne napade iračkih šiita na Amerikance, kako u Iraku, tako i na okupiranim teritorijima istočne Sirije.
Diplomatski, Teheran može potaknuti irački parlament na donošenje zakona o povlačenju američkih trupa iz Iraka, za što je dovoljno otkazati prethodne sporazume koji su legitimirali prisustvo američkih trupa u Iraku.
I na kraju, Iran je sposoban organizirati i provesti kibernetičke napade na američku internetsku infrastrukturu i industrijske objekte, što bi u Sjedinjenim Država uzrokovalo pravu paniku.
Podsjetimo da u svim gradovima u Sjedinjenim Državama Civilna zaštita daje upute stanovništvu kako se ponašati u slučaju iranskog napada na zemlju, ali su se fokusirali na simetrični vojni odgovor.
Ipak, čini se da će Iran biti skloniji asimetričnom odgovoru, koji će uključivati zakon o povlačenju američkih trupa iz Iraka, čije je usvajanje već uveliko olakšano, a što je glavni iranski strateški cilj Irana, kao i snažan odgovor putem brojnim iranskih opunomoćenika, iako nije nužno da se to dogodi na teritoriju Iraka.
Američka vojna i industrijska infrastruktura je razbacana po cijelom Bliskom istoku, tako da Iran ima prilično širok izbor u smislu mjesta na kojima može naštetiti interesima Sjedinjenih Država.
Dakle, nije uopće pitanje hoće li Iran odgovoriti, Iran ne može odgovoriti, jer je atentat na Sulejmanija očigledan poziv na rat, već je pitanje kako i gdje će odgovoriti.
Konačni stav Irana je trebao objavljen kasno sinoć, nakon sastanka ajatolaha Hamneija s članovima Vijeća nacionalne sigurnosti Irana, ali preciznog odgovora na ovo pitanje nije bilo.
Oružane snage i Iranska revolucionarna garda su već najavili da su u potpunosti spremni i za pokretanje akcije samo čekaju političku odluku.
MOQTADA AL-SADR OŽIVLJAVA „ARMIJU MAHDI“
Čini se da se situacija u Iraku počinje bistriti. Kameleon iračke politike, utjecajni šiitski klerik Moqtada Al-Sadr, koji je nedavno, na obilježavanje velikog šiitskog praznika, Ašure, bio u Iranu u društvu ajatolaha Hamneija i pokojnog generala Sulejmanija, rekao je da će zbog zaštite Iraka oživjeti “Armiju Mahdi”.
Podsjetimo „Armija Mahdi“ je bila moćna Sadrova vojna organizacija koja se od 2004. borila protiv američkih okupacijskih snaga. U godinama borbi, američke snage nisu zabilježile nijednu pobjedu protiv ovih boraca, a Washingtonu je laknulo kada je armija raspuštena u vrijeme kada je Moqtada Al-Sadr odlučio djelovati legalno i kroz institucije.
Trenutna situacija omogućava Moqtadi Al-Sadru da dodatno ojača svoj utjecaj u šiitskom okruženju u Iraku, koristeći smrt Sulejmana i za ponovno stvaranje organizacija i vojnih formacija koje su stvorene prvenstveno za borbu protiv Sjedinjenih Država i od kojih je morao odustati.
Iranski vrhovni vođa Hamnei obećao je da će se SAD suočiti s odmazdom. Iran je trenutno u razdoblju trodnevne žalosti, a sam Sulejmani je posthumno promaknut u general-pukovnika. Međutim, kada završi žalovanje, treba uzeti u obzir neki ili više asimetričnih odgovora Irana na čin državnog terorizma Sjedinjenih Država u Iraku.
Uz SAD, čak je i nekoliko europskih zemalja pozvalo svoje građane da napuste Irak kako bi se izbjegle moguće posljedice onoga što se dogodilo. Navodi se da je u Basri u tijeku velika evakuacija stranaca.
Duhovni vođa iračkih šiita, ajatolah Ali Al-Sistani, ubojstvo Sulejmanija je nazvao „činom agresije na Irak“, a uvijene je nazvao „mučenicima“. Tko prati situaciju na Bliskom istoku, zna koliki je utjecaj ajatolaha Alija Al-Sistanija među iračkim šiitima, voljeli oni Iran ili ne. Na moguću fetvu iračkog ajatolaha će pozitivno odgovoriti takoreći svi irački šiiti, što znači da bi moglo doći do spajanja „Armije Mahdi“, ako je Al-Sadr pozove na oružje, s Hashd Al-Shaabi armijom, što bi bila sila koju je nemoguće fizički eliminirati.
Dva najveća politička bloka u Iraku, blok Sairoon Moqtada Al-Sadra i blok Fatah, političko krilo Hashd Al-Shaabi armije u iračkom parlamentu, pozvali su na trenutno povlačenje američkih trupa iz Iraka. Parlament zemlje danas mora raspravljati o ovom zakonu.
Moqtada Al-Sadr je izjavio da je njegov krajnji cilj potpuno povlačenje „američkih intervencionista iz Iraka“, kako je nazvao američke okupacijske snage u zemlji. To prvo namjerava postići političkim i pravnim sredstvima.
„Ako ona ne budu dovoljna, onda ćemo to učiniti silom i za to ćemo oživjeti „Armiju Mahdi“, rekao je Moqtada Al-Sadr.
Bilo je dezinformacija o uhićenju političkog čelnika Fataha, Hadija Al-Amirija, ali su ove vijesti demantirane.
Amiri je pozvao Iračane da se ujedine protiv američke okupacije i da zajedno rade na protjerivanju Sjedinjenih Država iz zemlje. Premijer Iraka osudio je ubojstvo Sulejmanija i akcije Sjedinjenih Država nazvao „činom agresije“, kao i „kršenjem uvjeta sporazuma o prisutnosti američkih trupa u Iraku“. Također je pozvao parlament zemlje da adekvatno odgovori na ono što se dogodilo.
SAD POZVAO SVOJE GRAĐANE DA HITNO NAPUSTE IRAK
Kao što smo rekli, građani Sjedinjenih Država bi trebali, ako je moguće, napustiti zemlju zrakom, a ako to nije moguće onda kopnom preko drugih zemalja, piše u priopćenju američke ambasade u Bagdadu, koja ne radi iz objekta u „Zelenoj zoni“, već u glavnom gradu iračkog Kurdistana, Erbilu.
S obzirom na to da milicije koje imaju podršku Irana mogu napasti područje gdje se nalazi američka ambasada u Bagdadu, obustavljen je rad svih konzularnih službi, a od građana je zatraženo da ne prilaze zgradi ambasade. Svi konzularni poslovi i aktivnosti će biti obavljani preko američkog konzulata u Erbilu.
Desetine američkih građana koji rade za strane naftne kompanije u južnom iračkom naftnom gradu Basra napustili su zemlju u petak, priopćilo je iračko ministarstvo nafte.
S druge strane, Pentagon je za operacije u Iraku osigurao dodatno osoblje, ali ako stvari krenu tokom kako je zamislio pokojni general Sulejmani, šanse da SAD s nešto više od 5000 američkih vojnika ostanu u Iraku su vrlo male.
Kao što smo rekli u početku, odgovora Teherana će svakako biti, ali gdje i kako, simetričan ili asimetričan, to nitko ne zna.
https://www.logicno.com/politika/kako-ce-iran-reagirati-na-ubojstvo-sulejmanija.html
