Ja nisam majka, ali jako puno vremena provodim sa klincima svog brata (sad imaju 3 i 5 godina), pa pošto često spavaju kod mene - osećam se kompetentnom da odgovorim.
Najčešće legnem između njih i čitam im ili pričam priče, uz neku tihu muziku. Svako od njih to doživljava na svoj način, ali obojici prija. Od kad su stariji, svako ima svoje "favorite", tako da priče biraju naizmenično...
Druga varijanta (koju oni mnogo više vole) je da gledaju crtani, ali nerado ostaju sami.
U stvari, ja se sećam koliko kao mala nisam volela da ostajem sama dok se uspavljujem, a vidim da ni oni ne vole, tako da se trudim da uvek budem sa njima. Što bi rekao jedan moj blizak prijatelj: "Sećaš li se onog osećaja usamljenosti kad te kao malog ušuškaju, izljube za laku noć i ostave samog?"
Naravno da su to deca koja znaju da budu vrlo nestašna pred spavanje, tako da se obično "pogodimo": Oni će biti mirni, a ja ću im pustiti crtani (ili čitati priče).
Ja se potpuno slažem sa tim da nije isto biti roditelj i biti tetka, ali isto tako znam da ti mali "tirani" zaslužuju svu pažnju i vreme koje im se može posvetiti. Sve to ne traje dugo i oni, zapravo, strašno brzo porastu...