Kafana, samoposluzenje!

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Tjah, nop, nemam ljudi tu zicu za poeziju, taj vid umetnickog izrazavanja ne kontam. :rumenka:

moras da se uzdignes iznad televizijske radijacije, iznad tokova dnevnih vesti, iznad svih umetnika sa potpisom vecim od dela, iznad potrosacke civilizacije koja ti nudi farbu na noge u trenutku kad nestanu zelene ili zute carape, iznad svih vec otkrivenih elektromagnetskih polja…ja se iz osnova promenim svaki put kada odsecem nokte, svaki put kada promenim metabolizam, svaki put kada spavam s muskarcem :D
 
Стар сам, слаб сам, изнемого,
Прожима ми душу студ;
Борбе беше врло много,
Сад одмора хоће груд.

Заман, што ме разговара
Прошлих дана спомен знан:
Мене мучи и обара
Неодољив неки сан -

Свршено је... Поглед тужан
Укочено на свет сја:
Видим да већ није нужан
Нит' ко мени, - ни ком ја

Стар сам, слаб сам, изнемого,
Прожима ми душу студ;
Борбе беше врло много,
Сад одмора хоће груд -

Ал' ме ипак радост нека
Утешити лепо зна:
Много милих мене чека
У држави вечног сна...
 
moras da se uzdignes iznad televizijske radijacije, iznad tokova dnevnih vesti, iznad svih umetnika sa potpisom vecim od dela, iznad potrosacke civilizacije koja ti nudi farbu na noge u trenutku kad nestanu zelene ili zute carape, iznad svih vec otkrivenih elektromagnetskih polja…ja se iz osnova promenim svaki put kada odsecem nokte, svaki put kada promenim metabolizam, svaki put kada spavam s muskarcem :D
Da se na brzinu izanaliziram, mozda ponesem pesnicku stafetu. :D
TV ne gledam, vesti ne pratim, osim letimicno u dnevnoj stampi (naslovi, eventualno podnaslovi clanaka), kraj biblioteke, muzeja, pozorista i galerije svakodnevno prolazim, kao i pored ljudi koji na ulicama prodaju svoja dela, potrosacka civilizacija me ne tretira kao punopravnog konzumenta, elektromegnetni talasi, secenje noktiju i spavanje sa muskarcima me vec tangiraju... uf, sta sam rekao, ne, ne, ne spavanje sa muskarcima nego usporen metabolizam, a spavam sam.
 
a evo moj drugi omiljeni stih od voje ilica...izvinte stocu malo da ispamujem al...do mene je :)

Elegija
Prestaću i ja skoro. I sa mnom,zanavek možda,
spomen ljubavi tajne zelena pokriće trava-
i večni zaborav s njome.
Na mome spomenu surov istrven natpis biće tad.
No ti ,kojoj sam pev’o mlad,u tavnoj,jesenskoj noći,
slušajuć’ poznate zvuke,
hoćeš li s tugom tada pobožno sklopiti ruke
za pokoj umrlog znanca?
Hoćeš li pojmiti tada nejasne reči moje,
i teret ljubavnih jada,
i tajni uzdah moj?
O,znaj da ljubav moju ni večnost otela nije,
ni gusta,zelena trava,što sunce nada mnom krije,
ni hladni prekor tvoj.
 
evo necu vise :rumenko:

Zbogom!….Nikada možda neću
Tvoj mili više čuti glas,
Nikada neće ruka moja,
grleći tebe u samoći,
Rasplesti tvoju gustu vlas;
Niti će ikad više moći
Čarobna senka tavne noći
U zagrljaju naći nas….
I sve to zašto? Ja sam znao:
Tuga i radost – sve je san.
I dok sam slatki sanak snivo,
S gordošću ja sam očekivo
rastanka našeg tužni dan.
tako pobožno fakir pada.
Služeci verno Bogu svom:
Svršetak igre smrt mu sprema,
Al’ on od smrti straha nema,
Nego se gordo sreta s njom.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top