Kafana i natprirodne teme

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Jednom je moj deda krenuo na vasar.
Usput, valjalo je obici mnogobrojnu rodbinu i poznanike, a zna se, ne moze se otici iz kuce nekome a da nisi nazdravio i Bogu se pomolio...bar tri puta...(i Bog pomaze..)
Elem, krenuo rano ujutru, a dug put, mnogo svracanja, tek, zanocio usput u nekoj sumi.
Sta se njemu tacno desavalo tamo, verovatno nikada necemo saznati, ali je stigao u kafanu bled kao krpa, mucajuci o nekoj vodi koju nikako da predje i o djavolima koji su mu
teret bacali na noge...
Posle par (ili vise ) casica, u pricu su se uplele i vile, vatrene lopte, i zlato(?) i svasta jos nesto...a deda je znao da prica...
I dan danas, mogu bar tri razlicite bajke da smislim od tog njegovog jednog puta na vasar....
 
Elem, bio jednom jedan čovek, otac mog poznanika, koji je blago rečeno boem, da ne kažem notorna ispičutura al onako veseljak, u birtiji sa društvom istomišljenika. Stara kafana, drveni podovi, i iz jednog izašao miš. Ugleda ga dotični gospodin - legenda Užičke gimnazije, oniži profa geografije, i preblede pomislivši da je došao delirijum. I tako se on mučio i znojio par minuta, dok njegov sabrat po špriceru, ne uzviknu: Ene miš!!! Ovaj skoči sav ozaren i počne da ga ljubi i grli, uz radosne povike: Spasitelju, brate rođeni!!! Od tada je nosio nadimak ''Miš''.
 
A ja izgubila celu kafanu!!! U Rovinju, u Mon Viu - koji je bar tada, osamdesetih, bio kompleks kafana, kafića i restorana, bila na koncertu, malo popila (e puste mladosti) i posle sa ekipom otišla u jedan od milion restorana na večeru. U neko doba, morala sam da odem do sanitarnog čvora i kada sam pokušala da nađem restoran gde smo sedeli - šanse nije bilo. 45 minuta sam ja očajna bazala i tražila, i na kraju sela na neku žardinjeru u nadi da će tadašnji dečko shvatiti i krenuti da me traži (ih da je tada bilo mobilnog). Tako se i desilo, umro je od smeha kad me video pokunjenu i nesrećnu na žardinjeri i srećno me vratio.
 
Nemere Miki matorac bez Halida, pa eto....

E a moj Džedo, Sarajevski Džedaj Džed, koji on tek ima priča... prva mu je o Inkviziciji, o dvoje akrepa, ružnih kao noć...

I veli moj predak Džedaj ovako:

Džek, ti si sin čovećiji, ti si legenda i bog.
Tvoja reč je reč volje bogova i tarotana, tvoj ud je ud groma i pravde a tvoja volja nije u konceptu onih koji za pažnjom feniksa vrište.

I dalje mi veli Džedo Džedaj:

Piši knjigu Kontovi i dugokontovi prirode, a naročito kazivanja o Džeku Tigru i Džedaju.
Piši prikaze prikaza i piši reči ljubavi onima kojima je ljubav htenje. Voli bližnjeg svog, a tarotan fenikse i akrepe prezri, kao što ja prezirem Kristinine i igračke Kristinine.

Celivaj pažnjom svojom one koji su zaslužili da budu celivani; a udom gromovnikom celivaj poljupcem tame one stuhe, koji su ti o glavi radili.

E tako moj Džedo Džedaj veli.

Je l' dobro kazivo? :)
 
Ato, Ato... otkud ti u ova doba rana ili kasna? Il' ti beba živa i zdrava bi milim svojim plačom san razbi, ili ti san na oči ne htede?

Da li si svesna u ovo doba noći koliko radosti pružaš svojom milinom ka čedu svome, delivši ga sa nama, dokonima?

Znaš li ti uopšte, u ovo doba rane zore, da se mi, koji te ne znamo a toliko znamo, radujemo tvojoj sreći i veselju, tvojoj radosti i sreći?


Ato. Ato. jedina si na ovom mestu koje ni na nebu ni na zemlji ne obitava, hrabra kao mesećev zrak koji tminu probija... podeli ti sa nama svoju radost :)

Živi i zdravi bili, toliko mnogo godina koje se na nebu zvezda ne mogu izbrojati!


Mamice, svaka ti čast što sa nama dokonima podeli radost svoju :)



(Džek iz kafane u ova zla doba, pa se podseti svojih sinova pa eto... ne zameri :))
 
Opa , nova kafana..............
caj.gif
 
Ех,да...
Било је једно искуство кад сам заспао у кафани.
Онда сам се побио са неким ликом у оклопу који је од мене бранио неку дјевојку.
Затим сам летио без крила.
И још којешта.
Пробудио сам се код куће не схватајући ништа.
То је моја истина, а она права није баш ласкава.
Изгледа да сам игнорисао доктора послије вакцинације на великом одмору.
Тада бијах у средњој школи, јел' те...
Човјек нам лијепо рекао да ко је примио боцу, не пије то вече алкохол...
А ја сам се изгледа "побио" са старим оклопом у Ајрјиш пабу.
И послије пјешице отишао кући.
Ако и то нисам сањао.
Мистерије на све стране...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top