- Poruka
- 11.751
Često sam imao prilike da slušam priče kako Finci,Šveđani i stanovnici drugih severnjačkih zemalja ili Švajcarske žive odlično,dok se u Srbiji živi loše.Onda sledi mala moralna lekcija o neradu i pokvarenosti srpskog naroda, kao i moralnosti i radišnosti Finaca.Kao i neke ekonomske preporuke, šta bi smo mi morali raditi.
Onda mi je pala na pamet kafa.
Činjenica je da Finci piju kafu.
Problem je što Finska nema klimatske uslove za proizvodnju kafe.Kafa se dovozi velikim prekokeanskim brodovima do velikih luka u Evropi.Troškovi prevoza prekookeanskim brodovima se veoma veliki.Potrebno je platiti gorivo,a ti brodovi gutaju mnogo goriva,kao i moreplovce i još zaraditi da bi plovidba bila isplativa.
Sirova kafa se onda dalje prenosi u magacinima velikih trgovaca kafom.Do njih dolaze prevoznici raznih većih ili manjih kompanija koji prevoze sirovu kafu do svojih pogona.Još jedan trošak prevoza.Kafa se tu prži,melje i pakuje,što je takođe još jedan dodatni trošak jer i ta kompanija,velika ili mala morati platiti svoje radnike ,troškove električne struje ostalog i povrh toga zaraditi.
Onda mali prevoznici dovoze kafu,još jedan trošak ,do lokalnih prodavnica ili supermarketa gde se kafa prodaje.Vlasnici prodavnica ili supermarketa moraju takođe platiti troškove svojih radnika i zaraditi.Još od samog početka kada je sirova kafa iskrcana na teritoriji enke evropske zemlje carina je naplatila troškove,a isto tako i poreska služba.Svaki dalji deo akcije prevoza i proizvodnje,kao i pakovanja kafe podleže novim porezima ili dodatnim carinama,ako se kafa prevozi iz jedne zemlje u drugu.
Ujutro kada je taj Finac skuvao svoju džezvu kafe i popio je,upravo je popio proizvod koje prošao kroz 5-6 ruku minimum.
Kako je moguće da Finac pije tako egzotičan proizvod sa nekog drugog kontinenta a pri tom je pripadnik neke srednje ili siromašnije klase?
Prosečna mesečna plata u Finskoj je 3099,9 € .Ipak i to je premala plata za proizvod sa drugog kontinenta.
Čitam nove vesti, u Kolumbiji je pripadnicima policije povećana plata za 14 dolara što iznosi ukupno 280 dolara mesečne plate.Radnik na nekoj plantaži kafe verovatno radi za 200 dolara,ako ne i manje.
Mi zapravo živimo po istom sistemu koji je stvoren još u doba kolonijalnih osvajanja ali toga nismo svesni, jer danas nema berača pamuka,bar ne vidljivo i goniča robova.
To je jedini način da bi se kafa mogla masovno koristti.Jeftina radna snaga koja radi za minimalnu platu nedovoljnu čak i za elementarnu ishranu,a o nečem većem je nepotrebno govoriti.
Ali to je opšte poznata stvar.
Planetarna ekonomija je bazirana na pohlepi,neverovatnoj besmislenoj pohlepi u kojoj učestvuju svi,neki kao korinsici usluga,roba i sirovina,a neki kao davaoci jeftinog rada,jeftine robe i jeftinih sirovina.
Ono što je daleko važnije jeste prosto pitanje-da li su kritike upućene na poslovični nerad Srba u svetlu gornjih činjenica zaista opravdane,kao i da li raznorazni ekonomski programi uopšte imaju smisla ili su samo krpljenje rupa,a što je najvažnije,jeste - kako izaći iz tog začaranog kruga?
Neka ideja ili mišljenje?
Onda mi je pala na pamet kafa.
Činjenica je da Finci piju kafu.
Problem je što Finska nema klimatske uslove za proizvodnju kafe.Kafa se dovozi velikim prekokeanskim brodovima do velikih luka u Evropi.Troškovi prevoza prekookeanskim brodovima se veoma veliki.Potrebno je platiti gorivo,a ti brodovi gutaju mnogo goriva,kao i moreplovce i još zaraditi da bi plovidba bila isplativa.
Sirova kafa se onda dalje prenosi u magacinima velikih trgovaca kafom.Do njih dolaze prevoznici raznih većih ili manjih kompanija koji prevoze sirovu kafu do svojih pogona.Još jedan trošak prevoza.Kafa se tu prži,melje i pakuje,što je takođe još jedan dodatni trošak jer i ta kompanija,velika ili mala morati platiti svoje radnike ,troškove električne struje ostalog i povrh toga zaraditi.
Onda mali prevoznici dovoze kafu,još jedan trošak ,do lokalnih prodavnica ili supermarketa gde se kafa prodaje.Vlasnici prodavnica ili supermarketa moraju takođe platiti troškove svojih radnika i zaraditi.Još od samog početka kada je sirova kafa iskrcana na teritoriji enke evropske zemlje carina je naplatila troškove,a isto tako i poreska služba.Svaki dalji deo akcije prevoza i proizvodnje,kao i pakovanja kafe podleže novim porezima ili dodatnim carinama,ako se kafa prevozi iz jedne zemlje u drugu.
Ujutro kada je taj Finac skuvao svoju džezvu kafe i popio je,upravo je popio proizvod koje prošao kroz 5-6 ruku minimum.
Kako je moguće da Finac pije tako egzotičan proizvod sa nekog drugog kontinenta a pri tom je pripadnik neke srednje ili siromašnije klase?
Prosečna mesečna plata u Finskoj je 3099,9 € .Ipak i to je premala plata za proizvod sa drugog kontinenta.
Čitam nove vesti, u Kolumbiji je pripadnicima policije povećana plata za 14 dolara što iznosi ukupno 280 dolara mesečne plate.Radnik na nekoj plantaži kafe verovatno radi za 200 dolara,ako ne i manje.
Mi zapravo živimo po istom sistemu koji je stvoren još u doba kolonijalnih osvajanja ali toga nismo svesni, jer danas nema berača pamuka,bar ne vidljivo i goniča robova.
To je jedini način da bi se kafa mogla masovno koristti.Jeftina radna snaga koja radi za minimalnu platu nedovoljnu čak i za elementarnu ishranu,a o nečem većem je nepotrebno govoriti.
Ali to je opšte poznata stvar.
Planetarna ekonomija je bazirana na pohlepi,neverovatnoj besmislenoj pohlepi u kojoj učestvuju svi,neki kao korinsici usluga,roba i sirovina,a neki kao davaoci jeftinog rada,jeftine robe i jeftinih sirovina.
Ono što je daleko važnije jeste prosto pitanje-da li su kritike upućene na poslovični nerad Srba u svetlu gornjih činjenica zaista opravdane,kao i da li raznorazni ekonomski programi uopšte imaju smisla ili su samo krpljenje rupa,a što je najvažnije,jeste - kako izaći iz tog začaranog kruga?
Neka ideja ili mišljenje?