Mislim da sam prilično svesna, ali sreće plačem samo kad se malo napijem, pa me obuzme ona ljubav prema celoj planeti, pogotovo ako je blaga noć, a ja se šetam, najbolje preko mosta, gledam zvezde i oću da umrem od sreće.
Ali zasuzi mi oko, od sreće, ponekad. Poslednji put prošle nedelje, kada sam saznala da se jedna moja drugarica, koja je suuuuuuper lujka, vesela, simatična, dobra, a nije imala frajera već godinama, smuvala sa isto tako veselim, pozitivnim i simpatičnim likom. To su oni divni ljudi, koji često ostaju sami, jer nemaju sreće da sretnu nekoga ko je blesav na isti način kao oni. I sama predstava da su njih dvoje, takvi CAREVI, zajedno, je dovoljna da ponovo zaplačem - hihi, evo opet su mi oči pune suza