Kad su cvetale tikve

Lada

Legenda
Poruka
52.215
Drama „Kad su cvetale tikve“ Dragoslava Mihailovića koliko god da je dvojako svedočanstvo povesnih socijalno-političkih previranja iz nedavne prošlosti, toliko je iznad svega upečatljiva, snažna i onespokojavajuća intimna priča o rastegljivosti granica ljudskosti i morala. Univerzalnu, gotovo arhetipsku, temu o prevazi osećaja potrebe za odbranom sopstvene časti i dostojanstva nad nametnutim, svepritiskajućim, ali opšte prihvaćenim društvenim normama i zakonima (koje itekako zavise od istorijskog trenutka i poretka), Mihailović postavlja u radikalno dramaturški defragmentisane i na prvi pogled lokalno-političke okvire (komunistička diktatura, Rezolucija Informbiroa, Goli otok), dajući tako „Tikvama“ vanvremensku notu.
Tikve2-2-1024x580.jpg
 
Poslednja izmena:
Ne mogu da gledam online predstave iz više razloga.

Obradovala sam kada je proletos s izolacijom počeo kulturni program i prenos pozorišnih predstava.
Ozvučenje je jako loše kao ugao snimanja u ovom formatu. Predstava je okrnjena, ili treba imati živaca.

Baš me interesuju mišljenja ljudi koji su pratili online pozorišne predstave.
Tehnologija cini svoje
Ja vidim u narednih 5-10 godina veliki napredak u tom smislu
Nazalost, vise nece biti nista isto posle ove pandemije
 
KOMENTARI - KAD SU CVETALE TIKVE

Bakinbojica | 16.11.2019 | 13:59h | 24.135.22*.* | #20825
Jedna od boljih predstava u gradu. Bikovic glumi fenomenalno. Obavezno pogledati!

Djordje | 23.04.2017 | 22:10h | 94.189.17*.* | #20477
imao sam neopisivu srecu da sam mogao da gledam Tikve u Narodnom pozoristu 80-tih sa Mikijem Manojlovicem u ulozi dusanovackog boksera. nazalost ona je vrlo brzo bila zabranjena u to vreme ali ostala je zauvek.Ko je to gledao ovo je samo bleda kopija jedne maestralne predstave iz tog vremena. Po mom skromnom misljenju a pogledao sam mnogo kultnih predstava, Bikovic uopste nije profil glumca ni po kom osnovu koji treba da nam predstavi dusanovackog boksera i mangupa iz tog doba i tog gradskog miljea. Misa Janketic sjajan! Sad mi je tek jasno koliko je ta predstava sa Mikijem bolja od ove danasnje. Naravno treba procitati i knjigu,to prvo.

Pancevac | 25.03.2017 | 23:43h | 89.216.13*.* | #20447
Odusevljen, mnogo dobro odigrano od strane svih glumaca, posebno Misa Janjetic, Milos Bikovic,Boda, Zivic. Scenografija svrsena, rasveta vrh. Znaci samo reci hvale, vredi pogledati.

Ljubica | 12.11.2016 | 16:01h | 95.180.6*.* | #20240
Predstava ostavlja jak pomalo gorak ukus, tragedija jedne porodice i jednog vremena. Odlicna koreografija i dimenzija kao da se gleda film na platnu maltene.Odlicna gluma prvenstveno oca, majke, Mise J. kao i Bode N. Glavni glumac nije dominantan verovatno zbog mladosti i manje iskustva od ostalih glumaca 'stare garde'. Vredno gledanja, sala bila dupke puna (pola od toga mlade devojke verovatno zbog glavnog glumca :)

Natasa Pavlovic | 14.06.2016 | 23:58h | 178.148.14*.* | #20070
Srdjan Dedic odusevio. Kad bi trajala bar pola sata krace.Vredi pogledati ipak. Sve pohvale ostalim glumcima.

Milena | 09.05.2016 | 23:56h | 212.200.6*.* | #19897
Nisam odusevljena a ni razocarana.Marko Zivic i Milos Bikoviv mogli su mnogo bolje

Nemanja | 22.02.2016 | 09:41h | 91.150.12*.* | #19566
Drugi put zaredom mi se desava da se predstava otkazuje par sati pre prikazivanja,mislim da je ovo velika sramota i neorganizacija.Zamislite ljude koji nisu iz Bg,planiraju taj dan,dodju do Bg,a predstava otkazana. Stvarno amaterski

Jelena | 23.12.2015 | 23:28h | 178.148.16*.* | #19284
Najjaca predstava.svaka cast celoj ekipi.savrsenstvo.

Niš | 24.11.2015 | 18:15h | 185.22.9*.* | #19109
Bilo bi lepo da se ova predstava izvede nekad i u Nišu. :)

Svetlana Vučinić Čanković | 18.11.2015 | 09:15h | 130.180.22*.* | #19077
Nikad ne mogu da dođem do karata, šta je to?

Svetlana Vučinić Čanković | 13.11.2015 | 12:37h | 130.180.22*.* | #19050
trebaju mi 2 karte, pa ako neko odustane, bila bi zahvalna da me obavestite...

Milica Ž. Marković | 04.11.2015 | 11:04h | 178.148.20*.* | #19006
Dugo nisam pogledala bolju predstavu!!! Vise od dva sata sa punom pažnjom smo gledali i uživali u fenomenalnoj glumi svih na sceni! Predstava je teška, slojevita, daleko od šarenih laža kojih su puni mediji iako je vreme u kom živimo sve samo ne veselo. Duboka i lepa, jednostavno rečeno! Svaki detalj je na svom mestu, režija odlična, scenografija, kostimi, svetlo...sve bez greške.
Posebno bih samo istakla glumu Srđana Dedića! Bravo!!!

marija sentic | 04.11.2015 | 01:00h | 109.92.24*.* | #19000
Predstava je dobra,iako mi je na trenutke bilo krivo sto sam zensko.Naravno,znala sam koja je tema kad sam kupovala karte jer i ovakve predstave treba gledati.Ipak,u poslednje vreme se cesce opredeljujem za predstave koje ce me opustiti i oraspoloziti a ne mraciti.Bikovic je dobar glumac,kao i zivic ali mislim da je steta sto su svi ostali dobri glumci bili samo statisti.Izgovorili su tek po neku rec.Za ovu predstavu se trazi karta vise pa sam i ja pozurila da je pogledam.Nisam se pokajala ali nisam ni odusevljena.

Aleksandra | 02.11.2015 | 08:42h | 91.234.13*.* | #18980
Hoce li se predstava izvoditi jos koji put,mimo ova dva termina?

Lida | 14.06.2015 | 09:13h | 46.240.24*.* | #18787
Kupila sam dve karte. Hvala puno!

admin | 13.06.2015 | 11:45h | 213.198.24*.* | #18784
Imamo samo 1 kartu za ovu predstavu, za 16.6.

Lida | 11.06.2015 | 18:15h | 46.240.24*.* | #18780
Da li mogu nekako da rezervišem dve karte za ovu predstavu?

Jovana | 20.04.2015 | 12:11h | 178.221.21*.* | #18581
Predstava drzi paznju do samog kraja.FENOMENALNA.E ovo je gluma i dobra predstava.Svaka cast glumcima,a Bikovic je zaista dokazao koliko je talentovan.

Ognjen T | 15.03.2015 | 23:42h | 91.150.7*.* | #18415
Dobra predstava! Glumci impresivni, rediteljska rešenja odlična, tema uvek aktuena.. Vredi odvojiti vreme i novac za ovaku predstavu.. Izdvoijo bih Srđana Dedića, Živića i gospođu Ristovski, ali i Jelenu Čvorović koja je sa malo teksta napravila fenomenlanu ulogu!

Slađa | 13.03.2015 | 15:00h | 195.178.3*.* | #18408
Došla sam u pozorište umorna...od posla, od blokiranog saobraćaja, od putovanja do kuće,pokisla i smrzla...naravno da sam znala radnju predstave, ali verovatno zbog napornog dana i zbog svega pobrojanog jedva sam izdržala 2,5 sata da sedim u mestu...naravoučenije, nemojte ići umorni na predstave sa teškom tematikom...najjači utisak na mene je ostavila scenografija, stvarno se stiče utisak kao da gledate film...

Andrea | 08.03.2015 | 17:09h | 46.240.25*.* | #18379
Ako neko bude odustao od karata za 11,12 ili 23 mart,neka mi se javi.Mail: banjacandrea@gmail.com

Korana Golubovic | 05.03.2015 | 21:52h | 24.135.*.* | #18362
Postovani klube,

da li biste bili ljubazni da me stavite na listu cekanja u slucaju da imate slobodne 2 karte za bilo koji datum u martu.
Nazalost, u decembru je predstava bila otkazana.

unapred se zahvaljujem na Vasem odgovoru i saradnji.

Sa postovanjem,
Korana Golubovic

UnalrUnapre s

Marija M | 12.02.2015 | 00:15h | 93.86.14*.* | #18275
Odlicna predstava. Fenomenalna scenografija, imate utisak da gledate film, a ne pozorisnu scenu po nacinu menjanja scena.
Za svaku preporuku!

Tijana Injac | 09.02.2015 | 19:24h | 178.148.1*.* | #18258
Ako neko bude kojim slucajem odustao od karata ili bio sprecen da ide nek mi se javiiiiiii. Mail: tijana032@outlook.com predobra predstava

luka | 03.02.2015 | 17:27h | 185.12.4*.* | #18223
Predstava odlicna!!! Bikovic i Janketic odlicni! Za reziju, scenografiju, komplimenti!

Sofija | 30.01.2015 | 11:52h | 93.87.8*.* | #18189
Molim Vas ukoliko neko odustane od 2 karte za 08.02 da me kontaktira na sofija18@gmail.com. Rezervisala sam karte koje zbog sluzbenog puta nisam uspela da podignem :(

Tijana | 24.01.2015 | 23:26h | 93.87.11*.* | #18153
Fantasticna predstava, odlicna rezija, sjajni glumci, sve preporuke

Sofija | 20.01.2015 | 09:29h | 93.87.8*.* | #18126
Ukoliko neko bude hteo da proda kartu za 24.01 ili 26.01 neka pise na mejl sofija18@gmail.com

djomla | 30.11.2014 | 14:52h | 93.86.7*.* | #17943
ako neko hoce da proda dve karte za 18.12. molim vas javite na uskok1692@yahoo.com

Olgica | 24.11.2014 | 23:50h | 109.92.18*.* | #17920
Bila sam gimnazijalac kada smo se spremali da sa profesorom s/h jezika i književnosti, kako se tada zvalo, odgledamo predstavu. Znamo šta je bilo...Srećna sam što sam večeras, nakon više od 40 godina to i uspela.

Sandra Z. | 24.11.2014 | 00:50h | 93.87.13*.* | #17919
Odlicna predstava...Milos Bikovic opravdao svoju popularnost a posebna pohvala maestralnoj glumi za Srdjana Dedica. Predstava drzi paznju skoro tri sata. Ono sto je tuzno jeste da nase drustvo apsolutno nije napredovalo ni za jedan korak...kako smo ziveli tad,tako zivimo i sad...Obavezno pogledajte!

milica | 22.11.2014 | 19:06h | 24.135.4*.* | #17912
Ako ima neko 2 karte za 25.11. Da li bi želeo da mi proda? Htela bih da iznenadim supruga za njegov rodjendan i nikako ne mogubda ih nabavim,uvek bude rasprodano.
Nije bitno za koliko novca bi mi to neko prodao.pozdrav svima,i ako ima neko raspoložen da nam ustupi i preproda karte neka piše na milicatravica@yahoo.com

Petar Markovic | 15.10.2014 | 10:44h | 89.216.11*.* | #17796
Razocarani smo i supruga i ja. Drugi put u mesec dana dolazimo da gledamo predstavu (karte su kupljene pre ko zna koliko vremena) i oni je odlazu "zbog bolesti glumca" a ovaj put nisu se ni udostojili da daju karte za drugi termin jer je "sve rasprodato". Profesionalnost im je zaista na izuzetno niskkom nivou. Nekada su bili respektabilna institucija a danas su gori i od buvljaka. Stvarno sramota! Tokio nepostovanje publike.

Belgrade Edt Culture | 31.08.2014 | 03:29h | 178.148.15*.* | #17709
Kad su cvetale tikve je predstava na kojoj se dugo radilo i koja je obeležila sami kraj prethodne, ali će svakako obeležiti i narednu pozorišnu sezonu u Beogradu. Ovom produkcijom Beogradsko dramsko pozorište iznosi svakako svoju najbolju predstavu u poslednjih par godina, pre svega zahvaljujući maestralnoj režiji, izvanrednoj produkciji i ogromnom ansamblu. Posle dužeg vremena predstava koja u celini ostavlja gledaoca bez daha! Radnja u dva i po sata dočarava autentičnu sliku Dušanovca posle Drugog svetskog rata i prati sudbinu mladog boksera (Ljuba Vrapče) sa hronikom propadanja jedne porodice uz sliku tadašnjih društvenih okolnosti i političke represije. Predstava u prvi plan postavlja pitanje krivice, odgovornosti, ali i osvete glavnog junaka.

Mladog boksera igra Miloš Biković, a isti lik u starim danima i naratora drame tumači Miša Janketić, koji je igrao Miloševu ulogu u prvoj postavci predstave (1969., JDP). Predstava sve vreme drži pažnju i pleni emocijama uz impozatni glumački ansambl, bogatu scensku produkciju uz filmsku režiju koja se retko viđa na ovim prostorima. Rađena je po istoimenom romanu Dušana Mihailovića koji je verno i slikovito prikazao vreme Informbiroa, ali i priču o odrastanju, političkoj i policijskoj torturi nad neistomišljenicima, nostalgiji i emigraciji; o tome kako je tada društvo uticalo na pojedinca, kako se u čoveku rađa zlo i kako okolnosti dovode mladog boksera, šampiona, do toga da postane ubica. Praizvedba drame je posle pet izvođenja, skinuta je sa repertoara jer je priča o bokseru sa Dušanovca, otvorila temu nasilja i prvi put progovorila o Golom otoku.

Predstava, iako je teška i na momente napeta i mučna, sve vreme drži pažnju. Ovo nije prica o Informirou niti bi to trebala da bude, ovo je prica o malim ljudima uhvaćenim u društvenom i političkom sistemu koji koji drobi i urušava porodicu. To je upravo ono sto bi današnju publiku i trebalo da zanima pošto se situacija nije mnogo ni promenila. U produkcionom pozorišnom sivilu koje vlada poslednjih godina, kao posledica sve manje finansijske podrške države, ova predstava je primer kako velika i pametna ulaganja publika ume da nagradi velikom posećenošču. Sva izvođenja su rasprodata mesecima unapred. Posle Gospođe ministarke (2013., Pozorište Boško Buha) i Zone Zamfirove (2012., Pozorište na Terazijama) Beograd je dobio još jednu predstavu koja će se dugo igrati i biti među najposećenijima. Jedna od retkih koju će velika većina kritike i publike oceniti kao remek delo!

Emocija posle ove predstave dugo traje, a priča, vizuelizacija, ansambl i režijska rešenja tome doprinose. Predstava koja jednostavno mora da se pogleda i koja vraća veru u popularizaciju i veću posećenost pozorišta. Predstava za sve starosne grupe! Najveća pozorišna preporuka ove sezone!

Više na http://bgedtculture.blogspot.com/2014/08/kad-su-cvetale-tikve-bdp-komentar.html

Slobodan | 19.06.2014 | 11:41h | 195.178.3*.* | #17663
Predstava je odlična, glumci izvanredni. Pročitao sam obe verzije knjige i čini mi se da predstava u potpunosti prati dramu Dragoslava Mihailovića, našeg sjajnog književnika čije knjige su bez izuzetka odlične i vredi ih sve pročitati. Za mene je on jedan od naših najboljih savremenih pisaca.

Emily | 19.06.2014 | 08:47h | 178.148.16*.* | #17661
Predstava je odlična! Ja sam bila jako skeptična i po pitanju režije i po pitanju glume Miloša Bikovića, ali su me demantovali i jako mi je drago zbog toga.
Ne slažem se sa komentarom da je predstava trebalo da bude o Informbirou... Mislim da ipak treba iščitati malo knjigu pa onda doći u pozorište i tad se može u potpunosti doživeti cela priča.

Sve pohvale svima koji su bili uključeni u realizaciju ove predstave i toplo je preporučujem svima, s napomenom da predstava traje dugo i da se pripremite i na to.

zorica martinov | 18.06.2014 | 20:10h | 178.148.21*.* | #17659
sama knjiga je puna nasilja,silovanja,psihickih problema,slom jedne porodice,vreme Informbiroa nije glavna tema ni knjige,pa sto bi bio tema predstave

aleks | 18.06.2014 | 19:34h | 94.189.18*.* | #17658
Teska, surova i sjajan Milos Bikovic

Mirko | 18.06.2014 | 13:36h | 24.135.5*.* | #17657
Pogledao je sinoc, traje dva i po sata ali ni jednog trenutka nije dosadna - teska, napeta, na momente mucna ali nikako dosadna. Ne slazem se sa predhodnim komentarom, ovo nije prica o Informirou (niti o Inforbirou :) niti bi to trebala da bude, ovo je prica o malim ljudima uhvacenim u sistemu koji drobi. To je upravo ono sto bi danasnju publiku i trebalo da zanima posto se situacija nije mnogo ni promenila

vesna | 18.06.2014 | 09:14h | 24.135.4*.* | #17653
Odgledala prestavu od koje sam mnogo vise ocekivala.Izasla iz pozorista upitana da li je Dusanovac,odnosno Beograd bio tako surov? To je bio najaci utusak!Ocekivala sam da ce to vreme Inforbiroa,kad se nije smeo spomenuti ni ruski caj,biti poenta.To nije u fokusu!Nasilje,nasilje,grubo fizicko,silovanja, ubijanja...ne znam kako umetnicki obradjeno i odglumljeno od samih bardova glumista stvara mucninu.,!Kad odes u hram umetnosti,ocekujes da izadjes sa dobrom emocijom,osobito ako imas dobru temu(INFORBIRO),a izadjes bez nekog narocitog osecaja, znaci da si promasio!Obzirom da su komentari pozitivni i da se o predstavi toliko govorilo,ja sam je morala gledati,ali i da nisam ne bih mnogo propustila!!

Maki | 12.06.2014 | 20:51h | 93.86.4*.* | #17640
Odlicna scenografija, dobra gluma. Predstava traje malo duze, ali svakako drzi paznju. Za preporuku!

Ljiljana | 08.06.2014 | 23:44h | 178.148.17*.* | #17626
Predstava koju sve vreme gledate kao film. Sjajna rezija, odlicna gluma! Pohvalila bih i ono sto obicno niko ne pominje a na diskretan nacin naglasava zbivanja na sceni: muzika, svetlo, efekti... Za svaku preporuku.

Ljiljana | 08.06.2014 | 21:01h | 93.86.9*.* | #17624
Sjajna predstava! Obavezno je pogledati.

Milan | 08.06.2014 | 07:15h | 94.189.22*.* | #17622
Odgledao sam sinoc predstavu i preporucujem je .Mnogo slicnosti sa sadasnjim zivotom u Srbiji a prikazuje vreme od pre 50 godina!Pojedini glumci ispod nivoa predstave .Odskace OTAC gl. junaka,koji je odigrao vrhunski.

Kapljica | 06.06.2014 | 11:49h | 109.93.18*.* | #17619
Obavezno pogledati!
Odlična predstava.

Branko V. | 25.05.2014 | 20:47h | 109.121.9*.* | #17588
Gledao premijeru.U ovom sivilu od pozorišnih predstava, dobra predstava i biće vrlo gledana.Gledao sam i prvu reprizu, čini mi se 1968g. Ta predstava od pre 40-tak godina bila je bolja, poseno glumci su bili bolji, muzika "Apaš mu je jednom silovao sestru"...
U ovdašnjoj predstavi MAESTRALNA je gluma g. Srdjana Dedića(otac), ODLIČNA Bode Ninkovića(stari). Nije mi se svideo lik Apaša (Marko Živić), taj lik je pre 40g. glumio pok.Mihailo Kostić - Pljaka, sećam se cela mu je sala stajala uz ovacije. Mislim i da je glavni lik Ljuba Vrapče - Šampion, mogao biti bolji, tu je pre 40g, bio maestralan g. Miša Janketić. Miloš Biković povremeno pada u liku, pada i glasovno, ponekad je usiljen. Predstava traje oko 2,5 sati bez pauze, i sve vreme drži pažnju. Pohvala za scenske efekte i veliki ansambl (tridesetak glumaca). Predstava je i danas aktuelna, što me je zgrozilo, čini mi se da bi ista priča mogla i danas da se napiše (urušavanje porodice od strane društva i politike). Obavezno idite i pogledajte, biće interesantno i mladima.
 
Bez rizika mišljenja


Kad su cvetale tikve, Dragoslav Mihailović, režija Boban Skerlić; Beogradsko dramsko pozorište
Kad su cvetale tikve? Godine 1969. kad je pozorišna predstava reditelja Bore Draškovića „Kad su cvetale tikve“, prema drami Dragoslava Mihailovića (zapravo, njegovoj dramatizaciji sopstvenog, istoimenog romana, objavljenog prethodne, 1968. godine), svrgnuta s repertoara Jugoslovenskog dramskog pozorišta, posle pet izvođenja, o kojima je kritika s uhićenjem pisala.


Odmah zatim, kritika je, gotovo unisono, personifikovana u maskama istih kritičara, opovrgavala prethodna vlastita veličanja, tim i takvim, staljinističkim svojim poniženjem betonirajući temelj nastupajuće srpske i jugoslovenske kulture, i njene propasti, a reditelj predstave morao je da zaćuti trideset godina. Njegov muk obeležio je srpsku pozorišnu scenu ne manje od one desetine izvanrednih predstava koje su u tom istorijskom našem međučinu, ipak, izvedene. To su tri decenije neostvarenih mogućnosti najintelektualnijeg umetnika među tada delatnim rediteljima-našijencima, o kojem Ljubiša Ristić, s najboljim razlozima, i dan-danas govori kao o najvećem srpskom reditelju, a Borka Pavićević, o njegovoj predstavi „Kad su cvetale tikve“, kao o jednom od najvećih estetskih i društveno angažovanih postignuća našeg teatra uopšte.

Manje-više, sve je to dobro poznato, kao što je dobro poznato i to da je sam vrhovni komandant JNA i doživotni predsednik republike, Josip Broz Tito, ubrzo po premijeri predstave, na jednom poljoprivrednom mitingu u Zrenjaninu, podstaknut, valjda, „tikvama“ iz naslova predstave – u kojoj se po prvi put na sceni, javno, govori o stradanju ljudi na Golom otoku! – kao agrarnim produktima par excellence, našao za shodno da osudi te „kazališne tikvice“ kao nešto za ukus vlasti nepodobno i po poredak opasno. Takođe, znano je i to da je za tadašnji režim glavni problem u predstavi – veći i od samog pominjanja mramora Golog otoka, na koji je, da tamo bude korenito prevaspitan, poslat brat glavnog junaka, dok mu je otac proboravio nekoliko meseci u zatvoru na kopnu – predstavljala ona, danas famozna, rečenica koju, predsedniku bokserskog kluba, invalidu rata i stamenom aparatčiku, izgovara taj mladi glavni junak, to posleratno periferijsko čeljade, bokserski as i dušanovački mangup: „Gori ste od Nemaca“.

Sve to se, dakle, više-manje zna, i o tome se uveliko govori, ali, šta uistinu sve to znači – sve to što se tako samorazumljivo, zdravo za gotovo, uzima bez obzira? Šta znači ta famozna, opasna rečenica te 1969. godine, kad su tikve cvetale, i ove, 2014, kad na ovoj našoj zemlji sve vene pod milim bogom, i kad je u Beogradskom dramskom pozorištu premijerno izvedena predstava po istom tekstu Dragoslava Mihailovića, u režiji Bobana Skerlića?

„Gori ste nego Nemci“, rečenica je koju, u svom bolu za utamničenim bratom i, u zatvoru, skrhanim ocem, izgovara čovek koji tek zalazi u zrelost. Dakle, to nije konstatacija istoričara ili filozofa politike, već, emocijama nabijena i, dakako, iskrena rečenica, izgovorena u afektu. To nije antikomunistički iskaz.

Danas izgovorenu na sceni, ovu rečenicu zatiče sasvim drugačije referencijalno polje od onog iz godine 1969, odmah posle levopobunjeničke godine 1968. To je nešto o čemu se mora voditi računa kad se režira Mihailovićev komad, kao što se mora imati na umu da je Draškovićeva predstava bila i estetski događaj visokog napona. Umetnost prethodnika, naime, obavezuje, kao što obavezuju i žrtve date za slobodu.

Kad mladi bokser Ljuba Vrapče, fajterski, sebe dovodeći u opasnost, u afektu, kaže: „Gori ste nego Nemci“, pre četrdeset pet godina to ne znači ono što se danas tako olako da pripisati toj rečenici, kovano u najmračnijim kovnicama našeg razularenog revizionizma, koji hoće da izjednači oslobođenje s porobljavanjem, komunističku ideju sa idejom nacizma, a autoritarnu Titovu vladavinu sa okupacijom od strane Trećeg rajha!

Kad Ljuba Vrapče, Ljuba Šampion, vikne sa scene pomenutu rečenicu – koju danas lakomo sriču proljotićevski i pronedićevski, prokolaboracionistički i antikomunistički adepti – valja znati da ona, na pozorišnu scenu, iz Mihailovićevog rukopisa, iz dušanovačkog argoa, dolazi s horizonta očekivanja slobode za koju su poginuli najbolji komunisti – narodni heroji.

Ono što Ljuba Vrapče izgovara podseća na reči koje su, sa osmehom na licima, u maju 1942. godine, neprijateljima u lice, pred sopstvenu egzekuciju, u Nikšiću i u Valjevu, herojski izgovorili komunisti Čedomir Čupić (zvani Ljuba) i Stjepan Filipović (zvani Stevo), s dignutim rukama i stegnutim pesnicama pod vešalima, a ticalo se slobode koja će svakako doći.

Dakle, Mihailovićev junak, proskribovanu rečenicu izgovara kao kritiku unutrašnje, režimske izdaje slobode za koju se zvanično pledira, i to treba imati na umu kako sa samom kritikom ovog režima, u mrak ne bi pao i horizont slobode, a u tom najcrnjem mraku tada jednako crni postaju i narodni heroji i okupatori, borci za slobodu, poput, recimo, velikog Dragoljuba Jovanovića, i kolaboranti, poput Milana Nedića.

Potmula zabrana Draškovićeve predstave pokazala je da su te 1969. godine procvetale one tikve koje je režim sadio sa staljinizmom. Ne uspevši da se krajem šezdesetih godina suoči s kritikom koja mu dolazi iz ideološkog horizonta koji su stvorili njegovi heroji, pad tog režima, u ponor će poneti i horizont slobode. To je naša današnja tragedija – kritika jednog režima poistovećuje se s kritikom same slobode!

Reditelj Boban Skerlić ništa od ovog nije uzeo u obzir, prenebregavajući temeljnu činjenicu umetnosti koje se latio – naime, da je pozorišna režija mišljenje u dramskoj akciji, odnosno da je u njoj svaki estetski čin i socijalni čin par excellence.

Ostavši potpuno nema za suštinska pitanja koja danas postavlja pred reditelja duh Draškovićeve zabranjene predstave, Skerlićeva režija iskazuje se isključivo kao puko aranžiranje pozornice scenama iz Mihailovićevog komada.

Zabranivši sebi postavljanje pitanja, ova predstava se sama izuzela iz sfere pozorišne umetnosti, svodeći se na nivo zanata, ali, izuzev nekoliko glumačkih postignuća, među kojima je, bez premca, učinak Srđana Dedića, u ulozi Ljubinog oca, i tu joj je postignuće skromno. Dovoljno je pogledati samo kako su brojne bokserske borbe traljavo stilizovane, bez ikakve fajterske improvizacije i bez imalo rizika.

Rizik, to je ključna reč, jer ovde nema nikakvog rizika! Pozorišni komad koji je, pre četrdeset pet godina, izazvao strahovitu buru i pokazao krtost tadašnjeg režima, igra se sada na sceni BDP-a kao jedna sentimentalna telenovela o životu prošlom.
 
„Evo, lišeni slave svoje, u poniženju velikom stojimo, vodjeni silom kuda nećemo“

Danilov učenik, XIII-XIV vek (moto romana Dragoslava Mihailovića preuzet iz srpskih, srednjovekovnih spisa)

Drama „Kad su cvetale tikve“ Dragoslava Mihailovića koliko god da je dvojako svedočanstvo povesnih socijalno-političkih previranja iz nedavne prošlosti, toliko je iznad svega upečatljiva, snažna i onespokojavajuća intimna priča o rastegljivosti granica ljudskosti i morala. Univerzalnu, gotovo arhetipsku, temu o prevazi osećaja potrebe za odbranom sopstvene časti i dostojanstva nad nametnutim, svepritiskajućim, ali opšte prihvaćenim društvenim normama i zakonima (koje itekako zavise od istorijskog trenutka i poretka), Mihailović postavlja u radikalno dramaturški defragmentisane i na prvi pogled lokalno-političke okvire (komunistička diktatura, Rezolucija Informbiroa, Goli otok), dajući tako „Tikvama“ vanvremensku notu. Koliko je krajem šezdesetih godina ova drama (kao i roman, uostalom) delovala jeretično u vaspostavljenoj hijararhiji u pokušaju otvaranja novih sloboda govora i mišljenja, te bila proglašena za „subverzivni“ akt u podrivanju postojećeg i uvreženog sistema, načinjala tabu teme golootočkih stradanja i surovo nasilnog uvodjenja uniformnosti i poslušnosti; toliko ona danas dotiče pre svega intimnom ispovešću glavnog aktera i svedoka minulog doba, Ljube Vrapčeta o sudbinskom tragizmu jednog vremena u kome pojedinac čvrstih moralnih postulata nikako nije mogao da opstane čistih ruku. Uostalom, sudbina junaka koji se od proste, pravedne duše pod pritiskom okolnosti/sistema pretvara u hladnokrvnog ubicu osvetnika, tema je koja se provlači od antičkih vremena, preko Šekspirovih dela, do današnjeg trenutka. Ono što je Mihailovićev pomak svakako je ostavljena mogućnost slobode izbora kazne: Ljubu Vrapčeta neće sustići ni gnev Bogova, ni ljudski zakoni. On odlazi u dobrovoljno izgnanstvo, lišen kontakta sa sopstvenim korenima i nasledjem, a njegova kazna je u užarenu nostalgiju pretočena griža savesti. Tako i baš zato on postaje “junak našeg doba”.

Maša Stokić
 
Kako su cvetale "Tikve"
Josip Broz Tito presudio je predstavi koju nije ni gledao. Slučaj "Kad su cvetale tikve" 1969. godine bio je i prekretnica i kulturno-politički skandal. Ovog maja, u Beogradskom dramskom spremaju se nove "Tikve". Zašto više ne mogu da izazovu skandal, ali i dalje privlače publiku? Kako ih danas čitamo?


"Tamo neke kazališne tikvice koje ne cvate i koje je napisao onaj što je bio na mramoru na Golom otoku!" Tako je Josip Broz Tito opisao delo i pisca.
Predstava "Kad su cvetale tikve" skinuta je s repertoara, a roman Dragoslava Mihailovića, po kojem je i napisao dramu, prognan iz biblioteka i knjižara. Danas, to je jedan od najpopularnijih romana, po mnogima i najbolji kratki roman na srpskom jeziku, a predstava će se od ovog maja ponovo igrati u Beogradu.
Oko-sl.jpg


Da li su se "Tikve" promenile, ili su pak ostale iste a sve što nas okružuje je drugačije?

Godina 1968. po mnogo čemu bila je sudbonosna. Uzlet stvaralačkih sloboda, kritičko mišljenje na evropskom talasu stiže i u SFR Jugoslaviju. U godini koja mnoge asocira na velike studentske demonstracije, pojavljuje se kratki roman "Kad su cvetale tikve".

"Sama knjiga donela je nešto novo, bilo je to nešto opušteno, a opet dinamično - veliko jedno osveženje posle čitavih decenija dosta zatvorene možda i ezoterične proze", objašnjava profesor dr Vladeta Janković novine koje je doneo roman.

Na svega stotinak strana, tragedija jednog vremena ispričana je sirovim i direktim jezikom glavnog junaka boksera iz beogradskog naselja Dušanovac, jer je pisac bio opčinjen fovorom dušanovačkih mladića, koje je slušao ležeći u bolnici, dok se lečio od tuberkuloze.

"Kad su cvetale tikve" - roman o odrastanju, boksu, politici, emigraciji i, povrh svega, nostalgiji. I ne samo o tome. "Tikve" su zašle u zabran, jer su progovorile i o temi o kojoj se skoro dve decenije ćutalo.

"U toj knjizi je subverzivno to što je jednom poretku u lice rekla da je gnusan, represivan, da je tolike ljude strpao u logor bez ikakvog suđenja i osudio bez ikakvog procesa i nigde nema nijedne presude; u toj knjizi je bilo reči o toj presiji nad ljudima koji su bili bez odbrane i mogućnosti da se brane i to taj režim nije mogao da podnese jer je to bila njegova osnovna greška", kaže Vida Ognjenović, koja je predstavu režirala 1984. godine.

"O Golom otoku, da se ne lažemo, nije se govorilo uopšte, ni na koji način, ni posredno ni u aluzijama, to je bila tabu tema, vrlo strogo zabranjena tema i svako je to znao", naglašava prof. Janković.

"Kako su cvetale tikve", a ko je "obrao bostan"

Knjiga je oduševila i čitaoce i kritiku. Problem je nastao malo kasnije. Na sceni.
Glumac Mihailo Janketić, koji je 1969. Godine igrao glavnu ulogu, smatra da se predstava odavno pretvorila u mit, iako je gledao mali broj gledalaca.

Ispostavilo se da napisana reč nije imala tako veliki odjek kao ona izgovorena na sceni. Istovremeno, došlo je i do male promene u dramatizaciji.

"Tako je ispalo da u romanu nisam pomenuo Goli otok, samo sam pomenuo Bakar koji je bio zadnja pošta za Goli otok, a Goli otok nisam. Posle sam u drami to spomenuo, možda zato što sam već znao da se u pozorišnoj predstavi otvoreno govori o tome", objašnjava Dragoslav Mihailović.

"Tu je nekako u prvi plan iskočio lik starog Perišića, udbaša, direktora bokserskog kluba, i on je taj koji je odjednom privukao pažnju, igrao ga je Ljuba Tadić, i tu je ta ključna scena koja je dovela do zabrane i svih posledica: u jednom trenutku glavni junak Ljuba Vrapče kaže starom Perišiću pukovnioku Udbe 'gori ste nego Nemci'. I ta je rečenica odjeknula strašno i to je došlo do Tita i do tadašnjeg vrha KPJ i države sa posledicama koje svi znamo", objašnjava Janković.

Ipak, da li su se posledice mogle pretpostaviti? Od početka proba, u leto 1969, znalo se da državni vrh na "Tikve" ne gleda blagonaklono, iako, naizgled, nije bio uznemiren.
Janketić kaže da je cela ekipa znala u šta se upušta, samo su "izgleda svi bili malo naivni i nekako od politike skrajnuti".

"Mi smo ušli u jednu izvanredno režiranu, napisanu i odigranu predstavu, tako da nikom nije bilo ni na pamet da se bavi nekim zabranjenim temama koje su proglašene nepodobnim i odjednom je psole premijere to buknulo iz nekog nesporazuma", kaže Janketić.

Morao je to biti ogroman nesporazum, jer Jugoslovensko dramsko pozorište bilo je od prvorazrednog državnog značaja, osnovano ukazom Josipa Broza. Zato i ne čudi što se svaka reč izgovorena na toj sceni - daleko čuje.

Već na premijeri, visoki partijski i državni funkcioneri signalizirali su Titu da se u JDP-u igra "nešto skaredno" i "neprijateljska drama".

"Tito je neposredno posle premijere dobio informaciju Gradskog komiteta Saveza komunista Beograda u kojoj se detaljno analizra situacija koja se doživljava kao veliki skandal u kulturi Beograda. Kaže se da je izvedena premijera, dramatizovan roman Dragoslava Mihailovića, da su kritike vrlo pozitivne i citiraju se neke kritike i romana i predstave, ali se onda pravi rez i kaže 'nekoliko političkih radnika koji su gledali jednodušni su u mišljenju da je autor sudbinu jedne porodice, a posebno glavnog junaka, uzeo kao povod da plasira neprihvatljive političke stavove koji dovode u sumnju celinu politike Saveza komunista i Jugoslavije, ni manje ni više'", objašnjava situaciju novinar i publicista Pero Simić, koji je uvidom u Titov arhiv pronašao i dokumente o predstavi.

"Sad možete misliti koliko je to bilo opasno baviti se tom temom kad su svi kritičari prosto bili oduševljeni do te mere da se to nije moglo ni čitati: kako je ta predstava dobra, kako su glumci savršeni, kako je režija, kako je tekst... Koji su, posle nekoliko dana, sa jednim časnim izuzetkom, svi napisali drugu kritiku - potpuno obrnuto, gde su se sad bavili ne onim što je bila njihova dužnost, nego političkim komentarisanjem onoga što se u toj priči dešava, da bi ostali u redakcijama svojih listova", priseća se Mihailo Janketić.

Napisi u štampi zaista su delovali šizofreno. Najpre tekstovi o velikom uspehu predstave, u kojima nije bilo ni reči o onom o čemu je Beograd već počeo da šapuće. A onda, preko noći, pojavljuju se nagoveštaji u "Studentu" i "Ekspresu" u vidu preporuka "pogledajte tikve dok nije pukla tikva", spekuliše se o "bolešljivosti glumaca", a 18. oktobra "Novosti" objavljuju karikaturu Bojana Stupice na kojij piše: "Ja sadio tikve, a obrao bostan"! Poruka je jasna!

Sve što se događalo tih dana bilo je deo uobičajene metodologije slamanja i pritisaka, da se ljudi pokolebaju, zastraše. I kao da to već samo po sebi nije bilo dovoljno, usledilo je i obraćanje s najvišeg nivoa. 25. oktobra, govoreći o poljoprivredi u Zrenjaninu, Tito je govorio i o "Tikvama". To je bilo drugi put u životu da maršal javno kritikuje književno delo.

Predstava više nije izvođena, a nisu prošli bez posledica ni oni koji su u njoj učestvovali.
Mihailo Janketić ostao je bez ordena rada, koji mu je već bio dodeljen i nekoliko godina nije radio u pozorištu. Pisac Dragoslav Mihailović, inače opterećen i golootočkim iskustvom, godinama je bio pod prismotrom DB-a i dobio je svoj dosije u Arhivu Josipa Broza.

"Posle predstave, knjiga je takoreći bila zabranjena, iako ona nije bila pravno, policijski, sudski zabranjena, ona je izbačena, čak i moja prva knjiga - obe su bile izbačene iz biblioteka i knjižara. I kad su policajci ulazili u neku kuću, nekim drugim poslom, zbog nečeg drugog i neke druge krivice koja je negde postojala, ako bi primetili moju knjigu oni bi je zaplenili i zapisali da su zaplenili zabranjenu knjigu", priseća se Dragoslav Mihailović.

Reditelj Boro Drašković skoro tri decenije nije radio u pozorištu, a i danas ne želi da govori o toj 1969-oj. O predstavi koja mu je "izmenila i radnu biografiju i lični život", sve što je imao da kaže napisao je u knjizi "Ravnoteža".


"Taj događaj u vezi sa zabranom 'Tikava' bila jedna od prelomnih tačaka u istoriji naše kulture 20. veka, srpske kulture, jer tada je krenuo jedan otpor prema zabranama, prema ideološkim pritiscima, prema diktatu Komunističke partije", objašnjava profesor Janković.
Zaista, ubrzo počinju da se nižu tribine o socijalizmu i kulturi, o javnoj reči... Na jednoj od tih tribina, Mihiz je rekao da je čak i u obrenovićevskoj Srbiji bilo više slobode nego u Titovoj Jugoslaviji i da je Radoje Domanović živeo veću slobodu nego što je u to vreme ima neki naš pisac.
Početkom 70-ih usledio je "crni talas" sa svim posledicama, zabranama, hapšenjima i osudama na robiju.
"Postojala je i ta unutrašnja cenzura gde se čitao tekst na više nivoa - do direktora drame pa saveta jednog, drugog, a mislim da su mnoge tekstove nosili i dalje u neke ustanove koje su nadgledale naš rad", kaže Vida Ognjenović.
Melodrama 1984.
Uprkos incidentima, literatura i pozorište ipak su se bavili, mada sporadično, temom Golog otoka. Čak su dramatizovana i dela Dušana Kovačevića i Antonija Isakovića, a nisu zabranjena. U takvoj atmosferi, u junu 1984. godine, tikve su ponovo na sceni, sada - Narodnog pozorišta.
"Mi smo na neki način tu predstavu smatrali svojim rušenjem berlinskog zida, odnosno poništavanjem jedne zabrane za koju smo smatrali, a i danas samtram, da je bila nepravedna i uzuratorska i nasilna", kaže rediteljka predstave.
Prve "Tikve" posle onih zabranjenih, po oceni kritike, bile su dobra melodrama. 15 godina kasnije, kao da sve ono što je bilo problem prve predstave, IB i Goli otok, više nije bilo predmet mistifikacije.
Ponovo cvetaju "Tikve"
Godina je 2014. i "Tikve" su ponovo pod reflektorima, sada Beogradskog dramskog pozorišta. Mihailo Janketić ponovo je Ljuba Šampion, po sopstvenom priznanju, "malo stariji" nego 1969. Ulogu deli sa Milošem Bikovićem. Ali, još nešto je isto kao 1969.
"Ja sam se apsolutno držao dramatizacije koju je radio Dragoslav Mihailović koja je pretrpela određenja skraćenja i zgušnjavanja, ali to je taj tekst, nema intervencija koje bi ugrozile autentičnost", kaže reditelj najnovijih "Tikava" Slobodan Skerlić.
"Tikve" se, dakle, nisu menjale. Ali prilike u društvu jesu. Ipak, mogu li danas jednako kao i pre 45 godina da uzburkaju duhove?
"Sve što se tada dešavalo, bez naše namere da bilo koga uvredimo, ili da imamo bilo kakav politički poen, ispostavilo se da se to ne može izvesti. Danas može i to i još mnogo nakaradnije i niko neće obraćati pažnju na to - eto u tome je ta glavna razlika", kaže Janketić.
Da se društvo promenilo smatra i reditelj Skerlić, koji podseća da razlozi zbog kojih je ta predstava bila zabranjena više ne stoje.
Tako „"Tikve" danas mogu da budu čak i jedna nostalgična priča. Ali, iznad svega, ostaju univerzalna priča o čoveku, možda svakom od nas ponaosob.
"Ta priča je relevantna ove kao i svake godine, jer se bavi univerzalnom temom, a ta tema je čovek pod pritiskom sistema, ili, preciznije, kako se čoveku usled različitih istorijskih događanja, duša usmrdi", kaže Skerlić.
Kakav je Ljuba Šampion 2014-te godine?
"Ja mislim on je čovek koji je iz mnogih razloga žrtva sistema, a ono čime se ja bavim je da nađem u čemu je njegova krivica", kaže Miloš Biković, dok Janketić računa i na nove "radoznale generacije" koje će hteti da "demistifikuju priču" o predstavi i romanu.
Čini se da su te nove generacije već, na neki način, dale svoju ocenu. Ako su knjiga i predstava delile istu sudbinu, onda danas, za predstavu ne treba brinuti, jer je knjiga davno postala "evergrin".
Mnogu su proteklih godina književnost otrivali čitajući roman "Kad su cvetale tikve". U toj grupi je i sam Biković, koji kaže da kad je knjigu pročitao, tek tad "shvatio da u knjizi može da se uživa i da se čita tako da se ne ispušta iz ruke".
Na neki način, tu je i odgovor piscu na njegov najveći strah. Jer, kako Mihailović kaže, kad je Tito održao taj govor i kad je zabranjena predstava, njegov najveći strah je bio da li su knjiga i tekst dobri.
 
Navela sam nkoliko primera iz ranijeg perioda,reakcije zvanicnih i nezvanicnih licnosti.
Tikve su od pocetka imale gorku sudbinu,da bi danas 2020 godine bile na repertoaru i pokazale narastaju sudbinu samo jedne knjige,zabrnjene pa odobrene,i ozivela secanja na velikane naseg pozorisnog sveta,koje su nam i vreme i nacin pokazale/
Kad-su-cvetal;e-tikve-1969.jpg
 
Navela sam nkoliko primera iz ranijeg perioda,reakcije zvanicnih i nezvanicnih licnosti.
Tikve su od pocetka imale gorku sudbinu,da bi danas 2020 godine bile na repertoaru i pokazale narastaju sudbinu samo jedne knjige,zabrnjene pa odobrene,i ozivela secanja na velikane naseg pozorisnog sveta,koje su nam i vreme i nacin pokazale/
Kad-su-cvetal;e-tikve-1969.jpg
Ko je na ovoj slici? Da li neko zna?
 

Back
Top