kad se roditelji odreknu djeteta

gost 224104

Elita
Poruka
20.630
Imam jednog pacijenta kojeg sam jutros upoznala i koji se prije 20 godina odrekao svog sina. Svijet je mali i tako da ja poznajem tog njegovog sina covek je ozenjen, radi i ima troje djece, nisam cula da pravi neka cuda ili da zivi po nekom principu propaliteta cak sto vise mnogi ga pohvale kako je "fin" i kako ima divnu porodicu.

Tata to jest moj pacijent moze da umre svake sekunde a isto tako moze da povuce jos vremena, slika je onako "jadna" dijagnoze se citaju bas onako tuzno da sam u jednom momentu pomislila "eh cica cica vidi Bog,neko bi odavno vec umro" on i dalje zivi u patnji i mukama ali na pitanje da li ima djece on ladno kaze "nemam djece"

a ima jednog sina, jedinac u roditelja, ima i troje unucica koje nije ni video a zive u istom gradu!

Odreknuti se djeteta da li je to isto kao i mrziti!? da li je to nesto gore i jace nego sto je mrznja!?
 
a ti znash shta je ljubav? pf. neznam ni ja, ali znam da pristrasnost nije ljubav. uvek mozhe da postoji razlog za odricanje nekoga, pa i deteta.

ja bi se lako odrekao svog ako bi npr. postao homoseksualac, ili kockar, ili narkoman, ili lopov, ili ubica.

dijete nije stvar koja se "baci"

znam za jedan slucaj gde je dijete postalo narkoman i kroz to i lopov da bi na kraju postao krupnjij lopov zavrsio u zatvoru odredili mu kaznu od 7 godina i ti roditelji i dan danas cekaju svaki mjesec na odredjen dan kad mogu da ga posjete i ne samo roditelji vec i tetka i rodjaci na taj nacin zele da mu kazu da su tu i da ce uvijek biti tu, sto neznaci da odobravaju to sto je uradio

msm
 
dijete nije stvar koja se "baci"
stvar nema slobodu izbora.

znam za jedan slucaj gde je dijete postalo narkoman i kroz to i lopov da bi na kraju postao krupnjij lopov zavrsio u zatvoru odredili mu kaznu od 7 godina i ti roditelji i dan danas cekaju svaki mjesec na odredjen dan kad mogu da ga posjete i ne samo roditelji vec i tetka i rodjaci na taj nacin zele da mu kazu da su tu i da ce uvijek biti tu, sto neznaci da odobravaju to sto je uradio
pa zato je i postao narkoman i lopov. a chak i da nije zbog toga, opet to njihovo "volimo te bez obzira na sve" nimalo nepomazhe njegovom oporavku i sklanjanju od tih zala. chakshtavishe, utvrdjuju stanje kakvo je sada, jer on nemora da bira izmedju porodice i narkomanije- kad mozhe da ima oba.

prelep citat od jednog legendarnog francuskog filozofa ( http://en.wikipedia.org/wiki/Constantin-François_Chassebœuf ) :

Q. What is paternal love?
A. It is the assiduous care taken by parents to make their children contract the habit of every action useful to themselves and to society.
Q. Why is paternal tenderness a virtue in parents?
A. Because parents, who rear their children in those habits, procure for themselves, during the course of their lives, enjoyments and helps that give a sensible satisfaction at every instant, and which assure to them, when advanced in years, supports and consolations against the wants and calamities of all kinds with which old age is beset.
Q. Is paternal love a common virtue?
A. No; notwithstanding the ostentation made of it by parents, it is a rare virtue. They do not love their children, they caress and spoil them. In them they love only the agents of their will, the instruments of their power, the trophies of their vanity, the pastime of their idleness. It is not so much the welfare of their children that they propose to themselves, as their submission and obedience; and if among children so many are seen ungrateful for benefits received, it is because there are among parents as many despotic and ignorant benefactors.
http://celestiallands.org/library/thelawofnature.htm#_Toc87030174
 
Poslednja izmena:
pa cekaj bre

sad su fol roditelji krivi?

a kako onda dete narkomana moze da uspije u zivotu ima i takvih slucajeva gde nije imalo sta videti pametno, gde nije osetilo ljubav gde je islo izgoozvano i neoprano bez sendvicica u skolicu i opet je dospjelo do fakulteta i opet je znalo da nikad nece sebi dozvoliti jedan djelic toga sto je najvise preziralo u svom djetinstvu

kaki je to fenomen!?
 
nema shta da chekam, postavljash pitanje na koje sam odgovorio i pre nego shto si postavila. gore pisah o tome da su mozhda oni odgovorni, a onda pishe "a chak i da nisu", pa nastavljam da pishem; dakle ovo tvoje pitanje je bezpredmetno. aj malo ukljuchish mozak, pa razmislish pre nego shto neshto napishesh.

nedozvoljavam ti da na takav nacin razgovaras, makar ne kad se meni obracas, mozes da ukljucis mozak a i nije potrebno da shvatis da se previse naginjes kroz prozor
 
Znam zenu koja se odrekla svoje cerke. Rodila je s namerom da je pokloni bratu, cija zena preko 10 godina nije mogla da ima decu. Devojka je odrasla, saznala istinu, i dalje ujaka i ujnu zove roditeljima, a majku tetkom. Recimo da je ovaj slucaj najblizi onom kada bih rekla, ne osudjujem... pa opet ne razumem i ne mogu da shvatim majku koja moze vise voleti svog brata nego rodjeno dete.
 
nedozvoljavam ti da na takav nacin razgovaras
xD pa nemozhesh nikako da mi zabranish. a to shto imash neki 3p u glavi da ti treba nekom neshto da zabranjujesh (pogotovo to shta i kako cju da pricham), oko toga treba da se zamislish..

pa opet ne razumem i ne mogu da shvatim majku koja moze vise voleti svog brata nego rodjeno dete.
naravno da nemozhesh shvatish jer imash podsvesno (mozhda i svesno) materijalistichki pogled na svet. nije roditelj onaj chije gene nasledjujesh, roditelj je onaj koji te odgaji. to shto je ona dala tom detetu gene i shto se ono formiralo u njenom stomaku je daleko manje vazhno od uloge koje su njen brat i njegova zhena imali u zhivotu tog deteta.
 
Poslednja izmena:
xD pa nemozhesh nikako da mi zabranish. a to shto imash neki 3p u glavi da ti treba nekom neshto da zabranjujesh (pogotovo to shta i kako cju da pricham), oko toga treba da se zamislish..


naravno da nemozhesh shvatish jer imash podsvesno (mozhda i svesno) materijalistichki pogled na svet. nije roditelj onaj chije gene nasledjujesh, roditelj je onaj koji te odgaji. to shto je ona dala tom detetu gene i shto se ono formiralo u njenom stomaku je daleko manje vazhno od uloge koje su njen brat i njegova zhena imali u zhivotu tog deteta.


Hvala na dijagnozi doktore! :lol:
Iz tvog posta se mogu zakljuciti dve stvari. Prva je, da si egocentrik podlozan predrasudama... nikad ne priznajes da nisi uvek u pravu, da postoje pametniji od tebe, ma koliko ti to strasno zvucalo, i da uvek postoji neki drugi ugao iz kog se moze gledati na stvari. A druga je, da nemas decu, pa prema tome, pricas o stvarima s kojima nemas blage veze.
I da, pise se ne mozes... odvojeno. :bye:
 
Poslednja izmena:
Neki ljudi slučajno postanu roditelji, neki ljudi nisu stvoreni da budu roditelji, neki ljudi su emotivni invalidi ...
Možda je sin tog čiče iz uvodnog posta imao sreću što ga se otac odrekao.
Inače, roditelj voli svoje dete i kada je ono problematično.

p.s. Rogozube, mislim da poenta primedbe leži u činjenici da tvoje obraćanje sadrži izvesnu notu arogancije. ;)
 
Poslednja izmena:
Odreknuti se djeteta da li je to isto kao i mrziti!? da li je to nesto gore i jace nego sto je mrznja!?
Jedina ljubav za koju se moze reci da je bezuslovna je upravo roditeljska ljubav. Ne mogu da zamislim nista sto bi moje dete moglo da uradi a da to bude dovoljno da ga se odreknem.
pa zato je i postao narkoman i lopov. a chak i da nije zbog toga, opet to njihovo "volimo te bez obzira na sve" nimalo nepomazhe njegovom oporavku i sklanjanju od tih zala. chakshtavishe, utvrdjuju stanje kakvo je sada, jer on nemora da bira izmedju porodice i narkomanije- kad mozhe da ima oba
Postoje momenti kada roditelj mora da shvati da treba da prestane da detetu cini medveđu uslugu. Cinjenica je da ce najveci broj zavisnika "pristati" na lecenje tek kad shvate da nemaju alternativu. U tom smislu mogu da se slozim s tobom da ce, dok god vidi da moze da ima oba, narkoman birati da bude narkoman. Tada roditelj, da bi pomogao svom detetu, mora biti spreman na radikalne i teske korake i nekad mora pokazati detetu gde su vrata, ali ne zato sto dize ruke od njega, vec upravo suprotno, da bi ga naterao da prihvati pomoc.
ja bi se lako odrekao svog ako bi npr. postao homoseksualac, ili kockar, ili narkoman, ili lopov, ili ubica.
Jedini nacin na koji mogu da pojmim ovakvu izjavu je da je pripisem nekome ko jos uvek nema decu, jer da ima, sve i da su mu ovi razlozi dovoljni da se odrekne svog deteta, nikako ne bi mogao reci da bi to ucinio lako. Nikom nije lako, cak ni onom coveku iz primera u uvodnom postu. Mogu da garantujem da njega sve te godine razdire jed, kajanje, bes, tuga...sve to izmesano, samo zavisi od dana koje od tih osecanja ce biti dominantno. To je covek koji nije shvatio da imati dete ne znaci doneti na svet figuru koja treba da se pomera onako kako si ti zamislio i da dete nije "moje drugo ja" i "mogucnost da kroz njega ostvarim ono sto sam nisam mogao" i "orden kojim cu moci da se hvalim u drustvu". Cinjenica koja govori u prilog tome je da oni koji se odricu svoje dece to najcesce cine zbog banalnih stvari kao sto su: neplanirana trudnoca, napustanje skole, promiskuitet, izbor partnera koji ne zadovoljava roditeljske standarde...svega onog sto smatraju kao bruku i kaljanje obraza. Najcesce to cine, ne zbog toga sto je njihovo dete ucinilo nesto strasno njima ili nekom drugom, vec zato sto je naskodilo njihovoj Casti i Ugledu. Covek koji je u stanju da se odrekne deteta zato sto se stidi njegovih postupaka, koji ih dozivljava kao licnu sramotu, kome je bitnije sta ce svet reci i koji "voli" i prihvata dete samo ako ono zivi u skladu sa njegovim ocekivanjima - ne voli svoje dete.
 
Neki ljudi slučajno postanu roditelji, neki ljudi nisu stvoreni da budu roditelji, neki ljudi su emotivni invalidi ...
Možda je sin tog čiče iz uvodnog posta imao sreću što ga se otac odrekao.
Inače, roditelj voli svoje dete i kada je ono problematično.

p.s. Rogozube, mislim da poenta primedbe leži u činjenici da tvoje obraćanje sadrži izvesnu notu arogancije. ;)
Tacno tako,za mnogu decu bi mozda bilo mnogo bolje kad bi ih se losi roditelji odricali,mozda bi daleko bolje prosla u zivotu
 
@cyanide.sun

Iz tvog posta se mogu zakljuciti dve stvari. Prva je, da si egocentrik podlozan predrasudama... nikad ne priznajes da nisi uvek u pravu, da postoje pametniji od tebe, ma koliko ti to strasno zvucalo, i da uvek postoji neki drugi ugao iz kog se moze gledati na stvari. A druga je, da nemas decu, pa prema tome, pricas o stvarima s kojima nemas blage veze.
I da, pise se ne mozes... odvojeno
egocentrik? neznam tachnu definicu termina, blizhi mi je termin ponos. koja je u mom sluchaju opravdana. shto se tiche priznavanja da nisam u pravu, desilo se i to par puta. da postoje pametniji cju priznati uvek, to shto sam realno jedan od najinformisanijih u nekim oblastima, neznachi da sam pametan. nishta od toga mi nezvuchi stvashno. da, naravno da postoji vishe uglova. ali uglavnom svaki od tih razlichitih pogleda se mogu kao okarakterisati pogreshni ili ispravni. to shto nemam veze je apsolutno nebitno. nikad nisam probao *****, pa sa apsolutnom sigurnoshcju mogu da tvrdim da nije dobrog ukusa ni dobro za jesti. i za kraj, znam da se pishe odvojeno, namerno pravim pravopisne greshke.

@Borac za prava zivotinja

p.s. Rogozube, mislim da poenta primedbe leži u činjenici da tvoje obraćanje sadrži izvesnu notu arogancije.
ma ozbiljno x) u religiji kojoj ja pripadam (opravdana) arogancija je vrlina.
 
na zalost, znam vise primera gde se roditelj ne samo odrekao deteta, nego i promenio ime

vise primera, svi vezani za predhodne ratove i razlicite "narode", vere ...

prekidaju svaki kontakt, dali zbog braka sa osobom druge vere, dali zato sto je dete verno veri jednog roditelja ... ...

@Paranormalna- ako si na exyu tlu, paranormalne se stvari desavaju i toga si sigurno svesna ...
 

Back
Top