Kad se probudite iz sna o zivotu u normalnoj zemlji sta ostaje?

Pitanje iz teme je u naslovu / gledam ima koncert jedne osobe koja je nekada davno isto imala koncert / druga osoba isto plus joj peva cerka /gledam kako mnogo vise para treba citam da je nekada bilo tako.
Ovde se dogadjaji ponavljaju / nikako da bude prekid uz to normalno danas / nikako da krene normalno sad.
Ovo je neki novi stil/trend pisanog izražavanja... :rida:

Da ipak pokušam da odgovorim:
U ovoj zemlji i dalje smatram da moj život može biti normalan po onome kako razumem ''normalnost''.
Ne znam, nije mi tesno, neprijatno, ružno, ali nije da mogu sve što hoću da kupim/imam/proživim.
To što je karta skuplja za koncert...
Pa, šta da se radi, skuplje je mnogo šta, pa nešto priuštiš, nešto ne. Samo izuzeci su oduvek mogli da se protežu a da ne gledaju koliko im je jorgan dug, da se tako izrazim... sećajući se dragog Minimaksa, a ni to nije moglo baš zauvek.
 
Како изгледа сан о животу у нормалној земљи?
Plate plus penzije od kojih moze da se zivi normalno / zdravstvo gde ne moras da kupujes u apoteci ono sto oni nemaju (na primer treba tebi je lose nema ko da bude uz tebe) plus ne moras da dajes https://rs.n1info.com/biznis/a477582-doktor-sme-da-primi-poklone-do-500-evra-vrednosti/ kako bi radili svoje plus ne moras kad se ceka beba da dajes ni medicinskim sestrama "za čast" sto se kaze.
Postojanje nekih malih penzija za one koji nisu javno radili te ih nemaju kako bi imali za osnovno.
Ovo da se ne desava https://www.kurir.rs/crna-hronika/3...li-da-ubiju-vodju-navijaca-partizana-u-zemunu kako bi obicne osobe koje prolaze bile sigurne da ce stici gde idu (ova osoba npr.koja je prosla malo pre toga).

Eto kao primer.
 
Poslednja izmena:
dok je bilo vreme Minimaks , nije bilo ovo vreme
iPS , ako se sećaš Minimaks _a znači dugo pamtiš)))
Све ове болештине што данас гледамо по телевизијама са националном фреквенцијом је управо тај Минимакс почео да пропагира. Од разних кримоса, дронфуља, певаљки, гатара и свега осталог. Па ме чуди како вас баш пуца носталгија на њега.
 
Ovo je neki novi stil/trend pisanog izražavanja... :rida:
♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡
Da ipak pokušam da odgovorim:
U ovoj zemlji i dalje smatram da moj život može biti normalan po onome kako razumem ''normalnost''.
✅
Ne znam, nije mi tesno, neprijatno, ružno, ali nije da mogu sve što hoću da kupim/imam/proživim.
Kako ovo ide uz prethodni pasus?
To što je karta skuplja za koncert...
Ne znam cenu karata ♡nego sto se isti koncerti ponavljaju ista je situacija (ponovo inflacija) ♡ umesto da se do sad sce promenilo u bolje danas bolje sada ne desava se to vec ide u krug.
Pa, šta da se radi, skuplje je mnogo šta, pa nešto priuštiš, nešto ne.
Al' junetina svinjetina obicno vino da je luksuz bas to ode predaleko...
Samo izuzeci su oduvek mogli da se protežu a da ne gledaju koliko im je jorgan dug, da se tako izrazim...
ne znam gde ste tu izreku nasli ♡bas je koristite stalno♡ovo danas nije u redu sta se radi...
sećajući se dragog Minimaksa, a ni to nije moglo baš zauvek.
Izguglala sam tu osobu

Screenshot_20220630-221827_Chrome.jpg

bas matora prica bas dugo secanje / bas stare osobe se secaju toga...
 
dok je bilo vreme Minimaks , nije bilo ovo vreme
iPS , ako se sećaš Minimaks _a znači dugo pamtiš)))
Naravno da nije bilo isto, ali šabloni za običnog čoveka su oduvek isti. Da se ne uljuljka previše, da se ne razmazi, da slučajno ne počne da razmišlja ozbiljnije jer to mogu samo pravi genijalci kao Bill Gates što mi iz mase, naravno, nismo... Za to su potrebne smetnje, zamajavanje ovim ili onim, ali nijedna tehnika nije mogla zauvek da pruža povoljne rezultate, pa je tako došlo nešto moderno što je sad već passé, i sad evo opet svašta novo... i ako to sve pratimo, propustićemo da živimo.
 
Kako ovo ide uz prethodni pasus?
Lepo, ne mislim da me iko ugnjetava, ruši Sneška, brani da se izrazim kreativno i postignem nešto.
Al' junetina svinjetina obicno vino da je luksuz bas to ode predaleko...
Vi ste, možda iz nekog drugog staleža, jer što se nas tiče, junetina i svinjetina se na stolu nalazila najčešće samo za slavu i ostale baš svečane događaje.
Moji predaci ih nisu viđali ni toliko.
Ja, lično, to i ne jedem, pa ne osećam da je zbog cene mesa moja zemlja grozno mesto. :malav:
ne znam gde ste tu izreku nasli ♡bas je koristite stalno♡ovo danas nije u redu sta se radi.
Ne, možda dvaput godišnje, ali oba puta ste me čitali! :rotf:
Izguglala sam tu osobu
To nije osoba, to je srpska istorijska ličnost... kao što za to važe Dositej Obradović, Vuk Karadžić. Rame uz rame sa Ljubom Moljcem je iz naroda pokupio esenciju humora i prenosio uživaocima radija, a kasnije i televizije.
Pamćenje na te ljude imam jer su mi bili obavezna dodatna nastava posle školskog programa u režiji roditelja.
 
Lepo, ne mislim da me iko ugnjetava, ruši Sneška, brani da se izrazim kreativno i postignem nešto.
✅
Vi ste, možda iz nekog drugog staleža, jer što se nas tiče, junetina i svinjetina se na stolu nalazila najčešće samo za slavu i ostale baš svečane događaje.
Moji predaci ih nisu viđali ni toliko.
Ja, lično, to i ne jedem, pa ne osećam da je zbog cene mesa moja zemlja grozno mesto. :malav:
Preci su dosta postili zato sto se u to vreme meso jelo za praznike (nije bilo para nisu hteli sta ga znam) .
Ne "grozno" nego osnovna hrana treba da bude svima dostupna 🏝nije to meso noja mangulice sir od hiljadu evra kilogram da bude luksuz.
Ne, možda dvaput godišnje, ali oba puta ste me čitali! :rotf:
Osobe od oko sezdeset sedamdeset godina bas pricaju o njemu....
To nije osoba, to je srpska istorijska ličnost... kao što za to važe Dositej Obradović, Vuk Karadžić. Rame uz rame sa Ljubom Moljcem je iz naroda pokupio esenciju humora i prenosio uživaocima radija, a kasnije i televizije.
Pamćenje na te ljude imam jer su mi bili obavezna dodatna nastava posle školskog programa u režiji roditelja.
podseca ih na mladost ...cula jesam ko je zbog
Screenshot_20220630-224838_Chrome.jpg

plus starih osoba koje pricaju o njemu.

Ljuba Moljac je isto omiljen kod starih osoba (ima neke delove humora fine) te znam ko je .
 
Osobe od oko sezdeset sedamdeset godina bas pricaju o njemu....
Ljuba Moljac je isto omiljen kod starih osoba (ima neke delove humora fine) te znam ko je .
Ok, skrećem sa teme i mogu popiti prijavu, ali taj humor mi je obeležio detinjstvo i ne mislim da su moji roditelji stari.
Zapravo, jedan koji je poživeo.
Nisu to starci, to su ljudi koji su se za nas založili. To što mi je pustio po jednom kasetu radijskog programa Ljube Moljca i Minimaksa kad sam još bila poletarac, to je moj mnogo drag period detinjstva.
Neka dobijem epitet i ''stara'' time jer biti star ne znači uvek biti prevaziđen.
Postoji nešto što prežiljava decenije i vekove, živi zauvek.
U tome i jeste poenta ovog vremena: Prave se efektne ali brzoumiruće stvari.
Ne stižeš da uživaš u nečemu... ali opet, najvažnije je po meni da uživamo u činjenici da živimo.
 
U ovoj zemlji...
Pa, ne znam...
Ja nisam zaslužna za to, ali privilegovana sam da većinom vremena ne razmišljam kakvo je stanje u prodavnicama, kako rade naši foteljaši, kako se ova zemlja uništava... jer i nemam nikakav uticaj na to sama.
Šta je do mene?
Hajde ja bar da pokušam da živim kako mislim da je normalno, da mi nije skala normalnosti koliko košta šećer u marketu...
Čoveče, digla se frka neki dan u kući, nema šećera nigde, kraj... poskupljao gde ga ima nesnosno, pomrećemo.
Pitam babu koliko kila mesečno pojedemo tog šećera, kaže: ''Ma vuče se kilogram i pretekne sa sve kolačima, ali treba imati za sok od zove.''
Lajk...
Ok.
:roll:
Ne pijem taj sok od zove, sve pijem bez šećera, škrto ga trošim i u kolače...
Ali, bitno je da se jedan ceo dan poklonio kukanju na to kako je šećer em nedostupan, em preskup.
 
Blagostanje ne donosi napredak. Kad se čovek najede, napije, nauživa u svetu oko sebe i šta već, on bi samo da spava i neko vreme radi to isto, iznova i iznova, a onda postane destruktivan jer...
smara red i mir.
Poteškoće su neminovne i odlučuju o tome koliko još možemo da napredujemo za neki viši cilj.
Znate zašto mislim da ne živim više u normalnoj zemlji?

Moj grad je mali i učena sam da svakom koga sretnem nazovem dobar dan, ali prolaze ljudi pogleda uprtih pravo, ne gledaju više ni levo, ni desno.

Štrecnem se kad mi mlado biće nazove dobar dan, kao što se veterani, profesori iz škole štrecnu na moje ''Dobar dan!''.
Ja priđem lepo, pita ih za zdravlje, zahvalim im jer sam imala priliku od njih mnogo da naučim.
Nedostaje srdačnosti, nedostaje bliskosti.
Nedostaje da budemo malo više ljudi, a manje robotolika stvorenja.
 
Da.. kad ti moraš da cunjaš mimo medija da dobiješ Ljubičića, Ivanovića i njihove klape, sve ih znam po imenu i uvažavam, neka mi oproste što ih ne navodim...
Pa, shvataš da nešto nije u redu. Ne nešto, ništa nije u redu!
Komedija se izvodi na tankom ledu, pa ako se i nekolicina nasmeje, super, ali više nije ni smešno jer je realnost, bukvalno... to što bi trebalo da je smešno je naša realnost.
Hvala manjini koja se sprda, jer da nije sprdačine, narod bi stvarno puk'o.
Nije narodu do imanja koliko je njima, laktašima i grabuljašima.
Naimajte se, gospodo... ambiciozna i beskrupulozna, na visokim pozicijama, pa da jednom počnete da radite svoj posao i prestanete da nas koristite kao voodoo lutkice!
 

Back
Top