Nešto sam se zamislila sinoć... on je radio a ja sam uključila klimu i peglu u isto vreme.
Izbio je osigurač.
Zvala sam ga da dođe s posla ranije, taksijem i da mi to reši - vrelo je bilo... Konjarnik se baš usijao
I u trenutku kad je završio razgovor sa mnom... ,,Važi mačko - doći ću..." Čujem psovku tik pre nego što se veza prekinula... ma jedan delić sekunde - al njegov glas totalno drugačiji...
Nisam mogla da spavam.
Vruće je - vrtim se po krevetu... on se stalno trudi da meni bude kul. Dolazi, mrtav umoran - al relativno brzo od tog razgovora.
Pokušavao je da mi objasni kako nije teško zameniti taj osigurač, pa je zajedno sa mnom otvarao neki i pokazivao mi šta se desilo i pravio osigurač od neka dva... bilo mi interesantno 3 minuta i to zbog peska u osiguraču...
Sledeći put ćeš znati to sama da uradiš?
Pita me...
NE - bojim se.
Nemaš čega, kaže....
Ja bih prvo stavila osigurač gore pa bi mu onda stavila tu kapicu preko.
Si luda? Ne smeš da diraš osigurače rukama, staviš ih u kućicu pa onda... A kućica ne služi da pokrije taj ružni osigurač (ja kao nemam pojma o čemu on priča)
Gleda me bledo... nije siguran... A da mi zovemo električara da nam namesti normalnu tablu s osiguračima?
Ja sam nešto kasnije otišla da spavam, klima je radila.
Probudila sam se prilično zamišljena i tugaljiva... Isto kao i kod etotako - on meni NIKADA nije rekao ne.... i uvek se nešto trudi da sve bude ok - a i ako mi je rekao NE, to definitivno nikada nije značilo NE
E sad sam ja onako, tipično ženski zbunjena.... nikad nisam razmišljala o tome... jel moguće da sam baš toliko sama sebi na prvom mestu? Ne bih volela da je tako - volim ga...
Al neću ipak s njim o ovom pričati... možda ni on ne razmišlja o tome ili... Ne, neću definitivno... dobro je i ovako, al povešću računa... Samo se pitam sad nešto oko tog NE