KAD JE BILO BOLJE, PRE ILI DANAS?

proka

Legenda
Poruka
57.100
ZANIMLJIVA PRIČA
Jedne večeri razgovaraju djed i unuk o aktualnim događajima.
Najednom unuk upita djeda:
- Djede, koliko ti imaš godina?
Djed odgovori:
- Da razmislim, rođen sam prije televizije, cjepiva za dječju paralizu, fotokopirnoga aparata, kontaktnih leća i kontracepcijskih tableta.
Nije bilo policijskih radara, kreditnih kartica, laserskih zraka.
Nisu još izumili klimatske uređaje, perilice, sušilice (rublje su jednostavno prali i objesili sušiti na svježi zrak).
Čovjek nije bio na mjesecu, nisu postojali mlazni avioni.

Vjenčao sam se s tvojom bakom i živjeli smo zajedno, a u svakoj obitelji su bili tata i mama.
Riječ "gay" je bila poštovanja vrijedna engleska riječ, koja je značila veselog, simpatičnog, zadovoljnog čovjeka, a ne homoseksualca.
O lezbijkama nismo uopće čuli, muškarci nisu nosili naušnice.
Rođen sam prije računala, paralelnoga studija i grupne terapije. Ljudi nisu odlazili na preglede, nego ih je liječnik slao prema potrebi na preglede krvi i mokraće.
Do 25. godine starosti sam svakoga muškarca oslovljavao s gospodine, a žene s gospođo ili gospođice.
Golubovi i zečevi su imali svoj par, ne ljudi. Kada je u moje vrijeme gospođa stupila u tramvaj ili autobus, su djeca i mladi požurili ustupiti mjesto (sjedalo). Ako je bila trudnica,dopratili su je do sjedala i ako je bilo potrebno išli za nju kupiti kartu i donijeli joj.
Muškarci su hodali rubom nogostupa, žene uz kuće. Na stepenicama je ženama bila prepuštena strana do ograde, njih se prve propuštalo u dizalo i iz njega, muškarci su im uvijek primaknuli stolac kada bi sjedale.

Muškarci nisu nikada pozdravljali žene, a da ne bi ustali ako su sjedili.
Ustali bi svaki puta kada bi žena ustala pa i samo za trenutak. Muškarci su otvarali vrata automobila ili koja god druga vrata i ženama pomagali skinuti ogrtač (kaput).
U moje vrijeme djevičanstvo nije prouzrokovalo rak i takve djevojke su predstavljale krepost obitelji i čistoću za svoje muževe.
Naš život je bio određen s 10 zapovjedi, trijeznim rasuđivanjem, poštivanjem starijih, ponašanjem prema zakonu te se ispunjavalo plodnim suživotom s bližnjima i odgovornoj slobodi.
Naučili su nas razlikovati dobro od lošega i da smo odgovorni za svoje postupke i njihove posljedice.
Za brzu hranu smo mislili da je namijenjena ljudima u žurbi.
Ozbiljna veza je značilo da smo u dobrim odnosima s braćom, sestrama i ostalom daljnjom i bližom rodbinom, prijateljima i prijateljicama.
Time sharing je značilo da obitelj ljetuje s drugim obiteljima, a ne da dijeli prostor s neznancima.

Nismo znali za bežični telefon, o mobitelu da i ne govorimo.
Nismo slušali stereo snimke, UKV radio, kasete, CD - e, DVD - e, elektronske pisače strojeve, računala, prenosna računala.
Notebook je bila bilježnica.
Satove smo navijali svaki dan. Ništa nije bilo digitalno, ni satovi, kućanski aparati, nisu imali svjetlećih prikazivača. Kada već govorimo o strojevima, nije bilo bankomata, mikrovalnih pećnica, radio - budilica. O videorekorderima i videokamerama da ne govorimo..
Nije bilo instant fotografija u boji, samo crno - bijele, a za razvijanje je trebalo pričekati barem 3 dana. Fotografija u boji također nije bilo.
Kada je na nekom proizvodu pisalo Made in Japan, to je značilo da je loše kvalitete, a proizvoda s natpisom Made in Korea, Taiwan ili Thailand, a pogotovo Made in China nije niti bilo.
Nismo čuli za Pizza - cut ili McDonald's niti za instant kavu, umjetna sladila. U trgovini je bilo moguće kupiti nešto za 5 do 10 centi.
Sladoled, vozna karta ili osvježavajuće piće stajalo je 10 centi.
Novi automobil je stajao 1.000 $, ali tko je imao toliko novac?
U moje vrijeme, trava je bila nešto što smo kosili, a ne pušili.
Mi smo bili posljednji koji su bili uvjereni da žena treba muža da bi imala dijete..
Sada mi reci koliko ti misliš da sam star?
- E., djede.. Više od 200 godina!? Odgovori unuk.
Ne, dragi moj, samo pedeset! - (виц)
 
Pa ja to vidim ovako

pre su nam bile vezane noge, a ruke su nam bile slobodne
pa su došli oslobodioci
pa su nam odvezali noge i pitali smo se
"a zašto sami sebi nismo sve ovo vreme odvezali noge???"
e
a onda su nam oslobodioci vezali ruke
za svaki slučaj

sada smo im zahvalni pto ne moramo da skakućemo vezanih nogu
ali ne smemo da spomenemo da su nam ruke vezane
jer će da se naljute i vežu nam i noge
opet
 
ZANIMLJIVA PRIČA
Jedne večeri razgovaraju djed i unuk o aktualnim događajima.
Najednom unuk upita djeda:
- Djede, koliko ti imaš godina?
Djed odgovori:
- Da razmislim, rođen sam prije televizije, cjepiva za dječju paralizu, fotokopirnoga aparata, kontaktnih leća i kontracepcijskih tableta.
Nije bilo policijskih radara, kreditnih kartica, laserskih zraka.
Nisu još izumili klimatske uređaje, perilice, sušilice (rublje su jednostavno prali i objesili sušiti na svježi zrak).
Čovjek nije bio na mjesecu, nisu postojali mlazni avioni.

Vjenčao sam se s tvojom bakom i živjeli smo zajedno, a u svakoj obitelji su bili tata i mama.
Riječ "gay" je bila poštovanja vrijedna engleska riječ, koja je značila veselog, simpatičnog, zadovoljnog čovjeka, a ne homoseksualca.
O lezbijkama nismo uopće čuli, muškarci nisu nosili naušnice.
Rođen sam prije računala, paralelnoga studija i grupne terapije. Ljudi nisu odlazili na preglede, nego ih je liječnik slao prema potrebi na preglede krvi i mokraće.
Do 25. godine starosti sam svakoga muškarca oslovljavao s gospodine, a žene s gospođo ili gospođice.
Golubovi i zečevi su imali svoj par, ne ljudi. Kada je u moje vrijeme gospođa stupila u tramvaj ili autobus, su djeca i mladi požurili ustupiti mjesto (sjedalo). Ako je bila trudnica,dopratili su je do sjedala i ako je bilo potrebno išli za nju kupiti kartu i donijeli joj.
Muškarci su hodali rubom nogostupa, žene uz kuće. Na stepenicama je ženama bila prepuštena strana do ograde, njih se prve propuštalo u dizalo i iz njega, muškarci su im uvijek primaknuli stolac kada bi sjedale.

Muškarci nisu nikada pozdravljali žene, a da ne bi ustali ako su sjedili.
Ustali bi svaki puta kada bi žena ustala pa i samo za trenutak. Muškarci su otvarali vrata automobila ili koja god druga vrata i ženama pomagali skinuti ogrtač (kaput).
U moje vrijeme djevičanstvo nije prouzrokovalo rak i takve djevojke su predstavljale krepost obitelji i čistoću za svoje muževe.
Naš život je bio određen s 10 zapovjedi, trijeznim rasuđivanjem, poštivanjem starijih, ponašanjem prema zakonu te se ispunjavalo plodnim suživotom s bližnjima i odgovornoj slobodi.
Naučili su nas razlikovati dobro od lošega i da smo odgovorni za svoje postupke i njihove posljedice.
Za brzu hranu smo mislili da je namijenjena ljudima u žurbi.
Ozbiljna veza je značilo da smo u dobrim odnosima s braćom, sestrama i ostalom daljnjom i bližom rodbinom, prijateljima i prijateljicama.
Time sharing je značilo da obitelj ljetuje s drugim obiteljima, a ne da dijeli prostor s neznancima.

Nismo znali za bežični telefon, o mobitelu da i ne govorimo.
Nismo slušali stereo snimke, UKV radio, kasete, CD - e, DVD - e, elektronske pisače strojeve, računala, prenosna računala.
Notebook je bila bilježnica.
Satove smo navijali svaki dan. Ništa nije bilo digitalno, ni satovi, kućanski aparati, nisu imali svjetlećih prikazivača. Kada već govorimo o strojevima, nije bilo bankomata, mikrovalnih pećnica, radio - budilica. O videorekorderima i videokamerama da ne govorimo..
Nije bilo instant fotografija u boji, samo crno - bijele, a za razvijanje je trebalo pričekati barem 3 dana. Fotografija u boji također nije bilo.
Kada je na nekom proizvodu pisalo Made in Japan, to je značilo da je loše kvalitete, a proizvoda s natpisom Made in Korea, Taiwan ili Thailand, a pogotovo Made in China nije niti bilo.
Nismo čuli za Pizza - cut ili McDonald's niti za instant kavu, umjetna sladila. U trgovini je bilo moguće kupiti nešto za 5 do 10 centi.
Sladoled, vozna karta ili osvježavajuće piće stajalo je 10 centi.
Novi automobil je stajao 1.000 $, ali tko je imao toliko novac?
U moje vrijeme, trava je bila nešto što smo kosili, a ne pušili.
Mi smo bili posljednji koji su bili uvjereni da žena treba muža da bi imala dijete..
Sada mi reci koliko ti misliš da sam star?
- E., djede.. Više od 200 godina!? Odgovori unuk.
Ne, dragi moj, samo pedeset! - (виц)
ova prica, i kada bi bila realna slika stanja prije 50 godina, a nije
opet ne bi imala poentu
 
samo sto su se ljudi oduvek je/bali, pedera i lezbejki je uvek bilo, heroin se na pocetku 20-og veka prodavao legalno kao lek protiv bolova, komunisticke zemlje nisu ni cule za 10 bozjih zapovesti....it, itd..
da ne idemo dalje u proslost...

znaci, super je vreme kad si ti licno imao 20 i kad si mogao da radis sve gore opisano neometano...:)
nekih 10 godina, hm?
sve ostalo je sra/nje i ne treba ni da postoji...
pogotovo ti avioni i ostala zla...
 
samo sto su se ljudi oduvek je/bali, pedera i lezbejki je uvek bilo, heroin se na pocetku 20-og veka prodavao legalno kao lek protiv bolova, komunisticke zemlje nisu ni cule za 10 bozjih zapovesti....it, itd..
da ne idemo dalje u proslost...

Pa nije bas. To sto su se ljudi oduvek j*bali-to stoji. Ali to sto danas misle da moraju ostalima da to trljaju pod nos (kako napaceni hetero, tako i napaceni gejevi i lezbejke) putem rijalitija i gej parada je tezak smor. J*be mi se sto volis da ga primas na ovaj ili onaj nacin i ne zanima me uopste da li volis da te neko samara dok te puni. Idi u p*zdu materinu i radi sta hoces, samo me batali, stoko. :evil:

Komunisti i heroin me ne zanimaju, a i ne kontam bas kakve oni imaju veze sa ovom temom.

Iako sam tradicionalista, ne smatram da je pre sve bilo bolje i ne furam tu pricu. To me podjednako nervira kao i furanje price da je sve moderno super i da treba samo nove izmisljotine da se vole i zele. :roll:
 
slažem se
neprestano potenciranje tipa ja sam gej mi ide na živce....stvarno ne znm nijednog ko je dobio otkaz samo zato što je gej.
To bi značilo da danas sutra treba da se organizuje parada onih koji vole oralni sex, slatko od šljiva i sl....koliko eto da se zna da to vole....jer mi priča da ****** samo traže svoja prava da budu različiti ne drži vodu....
pa ne jedem masno na mesu, kožicu, pihtije, inznutrice, ne pijem alkohol, ne pušim, ne jurim žene, a ni muškarce, ne volim ništa bez šećera, poštujem pravila ma kakva da su, znači razlilita sam od većine pa se ne osećam ugroženo i ne paradiram sa transparentom dole pihtije....
 
slažem se
neprestano potenciranje tipa ja sam gej mi ide na živce....stvarno ne znm nijednog ko je dobio otkaz samo zato što je gej.
To bi značilo da danas sutra treba da se organizuje parada onih koji vole oralni sex, slatko od šljiva i sl....koliko eto da se zna da to vole....jer mi priča da ****** samo traže svoja prava da budu različiti ne drži vodu....
pa ne jedem masno na mesu, kožicu, pihtije, inznutrice, ne pijem alkohol, ne pušim, ne jurim žene, a ni muškarce, ne volim ništa bez šećera, poštujem pravila ma kakva da su, znači razlilita sam od većine pa se ne osećam ugroženo i ne paradiram sa transparentom dole pihtije....
Vidiš, tetka Mileva, to ti nije loša ideja : da malo ispozbunjujemo Komunalnu i ostalu policiju !!! :D
Ako te demonstracije uzmu maha, ima i Ilić mr. Velja da im se lično pridruži, još sa skupštinske govornice !!! :D
 
Eto ima nas vec troje koji ne volimo pihtije (macka vracarka, ti i ja). Jos par komada da se nadju, pa da prijavimo skup tj. paradu. :mrgreen:

Sto se gejeva tice, koliko ih ima u Srbiji? 0,003% ? Mozda ni toliko. A po izvestajima novinara-debila mogao bi covek da pomisli da je svaki drugi u Srbiji derpe, tolika paznja im se pruza. :roll:
Ali ne smaraju samo oni sa potenciranjem price oko seksa. Ima i onih penetrantnih strejt likova i zena, koji misle da nekog zanima da li vole da ga primaju ovako ili onako. Mislim, koga je briga, zasto moraju da nas putem medija truju sa tim g*vnima? :roll:

Po meni, jedna od bitnijih stvari, koja su pre bila bolja nego danas je cinjenica da je zivot bio sporiji, sa puno manje stresa. Danas zivimo kao programirane masine. Iako je sve brze i pristupacnije, ipak nemamo vremena za one bitne stvari. :dash:
 
Eto ima nas vec troje koji ne volimo pihtije (macka vracarka, ti i ja). Jos par komada da se nadju, pa da prijavimo skup tj. paradu. :mrgreen:

Sto se gejeva tice, koliko ih ima u Srbiji? 0,003% ? Mozda ni toliko. A po izvestajima novinara-debila mogao bi covek da pomisli da je svaki drugi u Srbiji derpe, tolika paznja im se pruza. :roll:
Ali ne smaraju samo oni sa potenciranjem price oko seksa. Ima i onih penetrantnih strejt likova i zena, koji misle da nekog zanima da li vole da ga primaju ovako ili onako. Mislim, koga je briga, zasto moraju da nas putem medija truju sa tim g*vnima? :roll:

Po meni, jedna od bitnijih stvari, koja su pre bila bolja nego danas je cinjenica da je zivot bio sporiji, sa puno manje stresa. Danas zivimo kao programirane masine. Iako je sve brze i pristupacnije, ipak nemamo vremena za one bitne stvari. :dash:
A ti bi, Pivo, fijakerom na posao, 'lagano, gospodski, pa još i preko Grabena ?!? :D
 
Mislim da generacijski jaz koji postoji izmedju clanova, na ovoj temi zeva kao ponor.

Kako mladom stvoru objasniti zasto chicha zali za nekim uspomenama, kad ih on sam nema?

Ni ja se kao klinac nisam lozio na lude 60-te, ali moji roditelji jesu.

Mada ne mogu da kazem ni da je ranije sve bilo potaman, a danas sve bzv, jer to ne bi bilo realno. Svako vreme ima svoje i dobre i lose strane.

E sad, neko ce tvrdoglavo da se drzi svoje price iz proslosti, kao bakica kad sa nostalgijom prebira po svojim albumima sa starim slikama.

Neko istih godina ce opet da se lozi samo na high-tech i ostale novotarije.

Nisam sklon extremnosti u oba slucaja.

Ili naprosto nisam dovoljno mator? :lol:
 
A ti bi, Pivo, fijakerom na posao, 'lagano, gospodski, pa još i preko Grabena ?!? :D

Narafski. Ali prvo tura po Ringu, pored opere i parlamenta....i sve to nonsalantno sporim tempom. :cool: :mrgreen:

FastResource.jpg
 
..pivce, pa kad bi kretao na posao, oko pola pet? :think:

..jedino za chim zalim iz vremena mog detinjstva su nezakljuchana vrata kuce, chak i kad nikog nema na kratko
i to kako smo kao klinci kad ozednimo od jurcanja svracali kod najblizeg komshije da pijemo vodu, opushteno, kao kod svojih..
..i to shto smo imali 25 majki i 25 ocheva u ulici, svako bi te opomenuo da su ti pertle nezavezane,
ili grdio shto shtrokavim rukama jedesh treshnje s njegovog drveta..
..i brate - shtrecne te kad te izribaju..nije da nije..

..danas niko nikog ne zna, shto je odraslima mozda i bolje, ali za decu je bzvz..
..ni deca se ne znaju..osim onih koja su istog godishta i idu u istu shkolu..
 
..pivce, pa kad bi kretao na posao, oko pola pet? :think:

..jedino za chim zalim iz vremena mog detinjstva su nezakljuchana vrata kuce, chak i kad nikog nema na kratko
i to kako smo kao klinci kad ozednimo od jurcanja svracali kod najblizeg komshije da pijemo vodu, opushteno, kao kod svojih..
..i to shto smo imali 25 majki i 25 ocheva u ulici, svako bi te opomenuo da su ti pertle nezavezane,
ili grdio shto shtrokavim rukama jedesh treshnje s njegovog drveta..
..i brate - shtrecne te kad te izribaju..nije da nije..

..danas niko nikog ne zna, shto je odraslima mozda i bolje, ali za decu je bzvz..
..ni deca se ne znaju..osim onih koja su istog godishta i idu u istu shkolu..

Ovo sa fijakerom je zezanje, nisi valjda bukvalno shvatila. Ali svakako stoji da danas zivimo pod stalnim stresom, zurimo non-stop, a ne znamo ni gde zurimo ni zasto.

Ostalo sto si napisala stoji 100%. Kad se samo setim kako je to bilo kad sam bio klinac. Jelo se gde se stiglo, u fazonu koja keva prva izadje na ulicu i zove tu idemo. Ili kod koga smo upravo i igramo se tu jedemo. I niko nije prigovarao sto deca dva dana za redom kod njega u kuci jedu itd. Danas ne znam ko mi je prvi komsija, a kamoli da moje dete ide kod njega da jede ili da se igra sa njegovim detetom. Nezamislivo.
 

Back
Top