KAD JE BILO BOLJE, PRE ILI DANAS?

  • Začetnik teme Začetnik teme proka
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Ne mogu da se objasnjavam, i ne zelim
Moj komentar nije bio upucen tebi direktno, vec konstatacija da su ljudi skloni da misle da je globalizacija i moderno vreme krivac za njihove zivotne probleme, bez pokusaja da nesto ucine sa sobom

Nisam se ni osecao licno prozvan. Ali kad tvrdis nesto, onda moras i da obrazlozis. Ja nisam doziveo "negativne" komentare kao kukanje ili nesto slicno tome.
Dobro, znaci ne zelis i neces da kazes da li sam u pravu sa onim sto sam napisao. Nije frka. ;)
 
Delimicno delim tvoje misljenje
A to ne znaci da si u pravu ili nisio u pravu
Imas odredjeni stav ili misljenuje i to je ok
Neko ima drugaciji stav i ne moraju razliciti stavovi nuzno da budu i sukobljeni :ok:

Ova zadnja recenica je filozofske prirode. :mrgreen:

A to da ne moramo svi da delimo isto misljenje, to se podrazumeva. J*bes diskusiju u kojoj ce se svi usaglasiti oko svih pitanja. Bitno je da se misljenja razmene, i meni jos bitnije da se misljenje obrazlozi. Sta mi vredi komentar tipa "mislim da je danas sve bolje"? :roll:
 
P ja i ne mislim da je danas sve bolje
Ja sam napisala sta mislim u prvom postu
A i drugi post je sasvim jasan
Mislim da covek treba malo vise da razmislja o sebi, a malo manje o svetskim trendovima i globalizaciji
Ako svi krenemo da popravljamo mic po mic probleme u svom dvoristu, videcemo da ce nam i vreme u kome zivimo izgledati isto kao i bilo koje drugo vreme, samo lakse jer imas tu tehnologiju za zivot
ovo shvatiti kao nadovezivanje na prvi post :)
 
Ma nisam mislio na tebe sa ovim "mislim da je danas sve bolje", nego je to samo za primer bezvrednog komentara. Sta cu ja sa takvim komentarom, ako nije precizirano i objasnjeno sta je to sve bolje.
Kapiram na sta mislis. Fazon "razmisljas globalno, deluj lokalno". Nisam ni ja Don Kihot, i znam da ja ne mogu promeniti ceo svet. Ali ako bar promenim svoj na ono sto ja smatram "boljim", to je vec mali doprinos. ;)
 
Njihov kontra-argument na ovo sto si napisao bi bio "zasto bih se mucio/(mucila) da perem rucno (i unistavam nokte :lol: ) kad to masina moze da uradi umesto mene?"
Cisto da cujes od mene, pre nego sto se oni pojave i ne napisu bas to. ;)

To je taj trip...kako neko dete da ume da se popne negde kada se nikad nije penjalo na sljivu, lipu, visnju...? Nece nauciti uz igricu gde se Super Mario pentra, normalno.
Kako neko da zna da nalozi vatru, kada je nikad nije lozio?

Moja sestra, nakon dolaska iz Beca u Srbiju, tada je imala nekih 5-6 godina, na pitanje nase babe odakle dobijamo mleko ili ko daje mleko, nesto u tom fazonu, rekla: "Pa iz prodavnice" Gradsko dete, koje kravu nije videlo, sta ce jadna. :hahaha:

To je jako tuzno sto deci nista normalno ne drzi paznju..kupis im nesto bas vredno..nesto sto treba da se ukljuci kefalo..pogledaju i bace..odma za komp..za slatkisima potegnu..u prirodi ko na tankom ledu..ne znaju gde se nalaze sve im novo..odvedemo na adu safari pola domacih zivotinja sa 10 god ne zna..druga mala deca od 3-4 se igraju normalno..penju..veru..rade vezbe..ova zaostala samo blenu i ne smeju se popeti na nesto sto je predvidjeno za duplo mladji uzrast..retade napravise od dece tako sto misle da im olaksavaju
 
Ja sam mnogo "zaostao" sto se svega toga tice. :mrgreen:
Moja cerkica mi pomaze kada kuvam, kapiram da zna vise u kuhinji nego neke moderne studentkinje, ide i zimi napolje, sanka se, sad cemo krenuti na klizanje (dobice za NG klizaljke), leti je ne mozes uterati u kucu, voza bajs, pa se pentra i spusta niz tobogan, pa se ljulja (u medjuvremenu ne sedi, nego stane pa se ljulja, kao majmun :lol: ), pa bi u luna parku i na one stvari koja nisu za malu decu da se voza, igra sa mnom fudbal, slaze lego kockice itd. Ima svoja dva kompjutera za decu (oba sa nekim igricama gde mora da resava zadatke, ono slova, logika, matematika). Uzme ona ponekad i to, ali s´obzirom da su oba na dohvat ruke i da bi mogla da ih uzme kad god hoce, jako slabo je zanimaju. Sto se prirode i zivotinja tice...posto sam ja pecaros, onda sam joj i tu vec pokazao neke cake i sad mi cacka po priboru redovno. Uzme masinicu i kao mota, ulovila sarana kobajagi. :mrgreen:
Od zivotinja se ne boji prici nijednoj. Koju god da vidi (macku, psa, konja...) odmah prilazi i mazi ih.
 
Sve je do roditelja. Jedna nasa komsinica zivi 100 metara od skole, ali je svaki dan vidis kako natovari mladju malu na kuk (popularno je zato nazivaju "kukovaca" :zcepanje: ) i onda vodi ovu stariju bukvalno do skolske klupe u kojoj sedi. J*biga, znas kako je, Bec gadan grad pun kriminala, a kraj u kojem zivim zajebao i Dorcol i Munze zajedno, geto, non-stop pucnjave, silovanja itd. :eek: :mrgreen:
To je inace ona mala, sto kad smo je jednom preuzeli i cuvali kod nas, nakon izvrsene nuzde natrcila se i zvala da je neko obrise. Eto ti klasican primer deteta retarda, koje ide odavno u skolu a roditelji ga nisu naucili ni dupe da obrise. :eek:
 
znas kako se kaze:

u "malim" godinama :
moj tata je najbolji, najpametniji .......

u tinejdzerskim godinama: smara, sta lupeta ovaj matori...

a u "kasnim" godinama: lepo je meni moj pokojni babo govorio :D

Ziva istina. Ali to se da tesko promeniti. Ustvari, i ne treba da se menja...svako mora da skupi svoja iskustva, niko ti nece verovati na rec. Uglavnom, tek kada naj*bu i dozive stvari na svojoj kozi, ljudi se urazume. Do tada misle da mogu onako kako oni zamisljaju.
 
ZANIMLJIVA PRIČA
Jedne večeri razgovaraju djed i unuk o aktualnim događajima.
Najednom unuk upita djeda:
- Djede, koliko ti imaš godina?
Djed odgovori:
- Da razmislim, rođen sam prije televizije, cjepiva za dječju paralizu, fotokopirnoga aparata, kontaktnih leća i kontracepcijskih tableta.
Nije bilo policijskih radara, kreditnih kartica, laserskih zraka.
Nisu još izumili klimatske uređaje, perilice, sušilice (rublje su jednostavno prali i objesili sušiti na svježi zrak).
Čovjek nije bio na mjesecu, nisu postojali mlazni avioni.

Vjenčao sam se s tvojom bakom i živjeli smo zajedno, a u svakoj obitelji su bili tata i mama.
Riječ "gay" je bila poštovanja vrijedna engleska riječ, koja je značila veselog, simpatičnog, zadovoljnog čovjeka, a ne homoseksualca.
O lezbijkama nismo uopće čuli, muškarci nisu nosili naušnice.
Rođen sam prije računala, paralelnoga studija i grupne terapije. Ljudi nisu odlazili na preglede, nego ih je liječnik slao prema potrebi na preglede krvi i mokraće.
Do 25. godine starosti sam svakoga muškarca oslovljavao s gospodine, a žene s gospođo ili gospođice.
Golubovi i zečevi su imali svoj par, ne ljudi. Kada je u moje vrijeme gospođa stupila u tramvaj ili autobus, su djeca i mladi požurili ustupiti mjesto (sjedalo). Ako je bila trudnica,dopratili su je do sjedala i ako je bilo potrebno išli za nju kupiti kartu i donijeli joj.
Muškarci su hodali rubom nogostupa, žene uz kuće. Na stepenicama je ženama bila prepuštena strana do ograde, njih se prve propuštalo u dizalo i iz njega, muškarci su im uvijek primaknuli stolac kada bi sjedale.

Muškarci nisu nikada pozdravljali žene, a da ne bi ustali ako su sjedili.
Ustali bi svaki puta kada bi žena ustala pa i samo za trenutak. Muškarci su otvarali vrata automobila ili koja god druga vrata i ženama pomagali skinuti ogrtač (kaput).
U moje vrijeme djevičanstvo nije prouzrokovalo rak i takve djevojke su predstavljale krepost obitelji i čistoću za svoje muževe.
Naš život je bio određen s 10 zapovjedi, trijeznim rasuđivanjem, poštivanjem starijih, ponašanjem prema zakonu te se ispunjavalo plodnim suživotom s bližnjima i odgovornoj slobodi.
Naučili su nas razlikovati dobro od lošega i da smo odgovorni za svoje postupke i njihove posljedice.
Za brzu hranu smo mislili da je namijenjena ljudima u žurbi.
Ozbiljna veza je značilo da smo u dobrim odnosima s braćom, sestrama i ostalom daljnjom i bližom rodbinom, prijateljima i prijateljicama.
Time sharing je značilo da obitelj ljetuje s drugim obiteljima, a ne da dijeli prostor s neznancima.

Nismo znali za bežični telefon, o mobitelu da i ne govorimo.
Nismo slušali stereo snimke, UKV radio, kasete, CD - e, DVD - e, elektronske pisače strojeve, računala, prenosna računala.
Notebook je bila bilježnica.
Satove smo navijali svaki dan. Ništa nije bilo digitalno, ni satovi, kućanski aparati, nisu imali svjetlećih prikazivača. Kada već govorimo o strojevima, nije bilo bankomata, mikrovalnih pećnica, radio - budilica. O videorekorderima i videokamerama da ne govorimo..
Nije bilo instant fotografija u boji, samo crno - bijele, a za razvijanje je trebalo pričekati barem 3 dana. Fotografija u boji također nije bilo.
Kada je na nekom proizvodu pisalo Made in Japan, to je značilo da je loše kvalitete, a proizvoda s natpisom Made in Korea, Taiwan ili Thailand, a pogotovo Made in China nije niti bilo.
Nismo čuli za Pizza - cut ili McDonald's niti za instant kavu, umjetna sladila. U trgovini je bilo moguće kupiti nešto za 5 do 10 centi.
Sladoled, vozna karta ili osvježavajuće piće stajalo je 10 centi.
Novi automobil je stajao 1.000 $, ali tko je imao toliko novac?
U moje vrijeme, trava je bila nešto što smo kosili, a ne pušili.
Mi smo bili posljednji koji su bili uvjereni da žena treba muža da bi imala dijete..
Sada mi reci koliko ti misliš da sam star?
- E., djede.. Više od 200 godina!? Odgovori unuk.
Ne, dragi moj, samo pedeset! - (виц)

:klap:
 

Back
Top