Kad ceo svet stane

5000. (1).jpg

Pariz, Francuska

3776..jpg

Italija, Katanija, grad na Siciliji
 
( iz albuma The Guardian: fotografije nedelje)

6527.jpg

Sirija, Ariha
Dete u stolici pronađenoj u ulici opustošenoj napadima režimskih snaga.

3500.jpg

New York, New Rochelle
Hashim, zdravstveni radnik pozdravlja svoju ćerku
 
Moram priznati da ce mi faliti ovo predivno doba samoizolacije, kada jednom prestane.
Kada bi barem zauvijek moglo ovako ostati, svi mi u svom vlastitom svijetu, za sebe.
Jedino vrijeme kada sam se ljepse osjecao, bilo je skoro prije trideset godina, ali tada sam bio neki drugi ja, sve je bilo drukcije, svijet je bio drukciji.
 
Bilo bi lijepo da je taj corona virus "ono pravo", andjeoski mac, koji razlucuje zito od kukolja... ali ne, nije, pali smo u zaborav, dragi Bog nas je zaboravio.
To je ta pokora, bezbroj puta okrutnija od neke izmisljene, smrdljive supergripe.
Kao da nas dragi Bog vise ne gleda, ponekad pomislim da smo slucajna kopilad za koju Bog pozeli da se nikada nismo rodili.
Neuspjeli abortus koji je, eto, tu.
Mozemo se mi klanjati po bogomoljama koliko god zelimo, na kraju ce ostati zapisano ono sto sto stvarno bili, kako smo istinski disali, a iskreno, karte nam nisu nimalo dobre.
Zato u svojim snovima zagovaram plamen koji ce nas sprziti i procistiti, pa mozda nakon svega prezivi sjeme, koje ce izroditi nesto lijepo i dobro.
 

Back
Top