Dionys
Iskusan
- Poruka
- 5.119
Pa taj odgovor nam pruzaju svi brakovi koji su puni brutalnosti. Koji brakovi su puni brutalnosti, ima li tu pravila? Smatram da ima...
Zar nisu oduvijek radnicke mase opijale se i prebijale svoje zene bez nekog razloga? Sta je uzrok tome? Zar nisu najagresivniji oni koji su najgluplji? Npr. zivotinje...
Sto ce reci da tamo gdje postoji mnogo agresivnosti, tamo postoji i mnogo gluposti... Odakle onda potice glupost koja se pojavljuje unutar radnicke klase? Pa od cinjenice da rad zaglupljuje, zar ne? Mislim da je sem agresije i opijanja radnickoj klasi svojstvenije nego ikoj drugoj klasi poviseni promiskuitet. Oni imaju najmanje razloga da postuju svoju porodicu a najvise da se uzdaju u "gene", jer sem sjemena i tijela ne smatraju kod sebe nista drugo vrijednim. Oni su svjesni da bez iznajmljivanja njihovog tijela oni ne bi bili nista.
Meni radnik po svojoj bojazljivosti i sumnjicavosti cesto lici na neku divlju i opasnu zenu koja non-stop trazi neku opasnost oko sebe i puna je strahova i neke ugrozenosti. Kad bi zene iznenada dobile na fizickoj snazi, mislim da bi sve svoje strahove izlile u ucestale impulse agresije. Za sada one obicno pribjegavaju sitnim lukavstvima ili cutanju kao obliku osvete.
Mozda je ljubav moguca samo kod onih koji su sasvim slobodni od obaveza. Mozda samo kod visih klasa. Za sve druge, ukljucujuci i koncelarijski namjestaj, ljubav je misaona imenica, a kad se radi, onda se o tome ne misli. Ako ne mozemo da mislimo o ljubavi kad hocemo, onda nam ona i nije toliko vazna. Zasto onda ne reci da je ljubav u braku moguca samo kad brak kao preduzece omoguci supruznicima da se finansijski osamostale?
Zar nisu oduvijek radnicke mase opijale se i prebijale svoje zene bez nekog razloga? Sta je uzrok tome? Zar nisu najagresivniji oni koji su najgluplji? Npr. zivotinje...
Sto ce reci da tamo gdje postoji mnogo agresivnosti, tamo postoji i mnogo gluposti... Odakle onda potice glupost koja se pojavljuje unutar radnicke klase? Pa od cinjenice da rad zaglupljuje, zar ne? Mislim da je sem agresije i opijanja radnickoj klasi svojstvenije nego ikoj drugoj klasi poviseni promiskuitet. Oni imaju najmanje razloga da postuju svoju porodicu a najvise da se uzdaju u "gene", jer sem sjemena i tijela ne smatraju kod sebe nista drugo vrijednim. Oni su svjesni da bez iznajmljivanja njihovog tijela oni ne bi bili nista.
Meni radnik po svojoj bojazljivosti i sumnjicavosti cesto lici na neku divlju i opasnu zenu koja non-stop trazi neku opasnost oko sebe i puna je strahova i neke ugrozenosti. Kad bi zene iznenada dobile na fizickoj snazi, mislim da bi sve svoje strahove izlile u ucestale impulse agresije. Za sada one obicno pribjegavaju sitnim lukavstvima ili cutanju kao obliku osvete.
Mozda je ljubav moguca samo kod onih koji su sasvim slobodni od obaveza. Mozda samo kod visih klasa. Za sve druge, ukljucujuci i koncelarijski namjestaj, ljubav je misaona imenica, a kad se radi, onda se o tome ne misli. Ako ne mozemo da mislimo o ljubavi kad hocemo, onda nam ona i nije toliko vazna. Zasto onda ne reci da je ljubav u braku moguca samo kad brak kao preduzece omoguci supruznicima da se finansijski osamostale?