JUTUTUNSKA JUHAHAHA

Na koji period u Srbiji vas asocira ova pema


  • Ukupno glasova
    50
  • Anketa je zatvorena .
Svi se grotom smejat stanu,
Sve se trese brat do brata,
A od smeha, teška smeha,
Za trbuh se i kralj hvata.

n58096101217722015891mh4.jpg


101352259047e4f19981224235733168_extreme.jpg

- Брале, да сврнемо на једну за овај мој нов саков?
- Бежи бре од мене, стоји ти ко пилету сисе...
 
На исти период (види анкету) на који ме асоцира и ова:

PATAK I ŽABE

Ako ste dokolni,
Pročitajte ovo:
Stari patak ukraj bare
Držao je slovo.

Slušale ga žabe
Velike i male,
Slatke su mu reči
Jedva dočekale.

Govorio patak
O vrlini mira,
I da niko nikog
Ne treba da dira.

Svako ima prava
Da slobodno živi,
Niko ne sme tlačit one
Što mu nisu krivi.

Sloga, mir i ljubav
Blagoslov je pravi,
zato neka niko
Nikoga ne gnjavi.

Slušale su žabe
Ovo krasno slovo …
Kad patak ućuta,
Desilo se ovo:

Jedan žabac mali
Pobliže je stao -
A patak ga zgrabi,
Pa ga progutao.

Iz ovog se nešto
I naučit dade:
Hulje lepo zbore,
Al' nitkovski rade.


(Jovan Jovanović - Zmaj)

velja-i-naumov-2.jpg

Лепојко, добра ова погача и со али суво млого, Наумов ће ми се задави, леба није јео док није почо са политику...

Наумов: њам-њам-њам-њам-њам-њам-њам-њам-њам-њам-њам-њам-њам

 
Јухуху како прелеп израз за бели шенген. ''Догодине јухухуху'' каже потпредседник владе Божидар Ђелић, на шта после 9 година чекања окупљена жута раја повика '''јухуху, европо коначно стижемо''
 
Ma kakva Evropa, rad, red i disciplina... nama trebaju državne firme gde će da dobijamo platu... odakle - nemamo pojma....

nekada je retorika imala smisla, diskusija sa ovim ili onim argumentima...danas, ljudi iz nemoci lupaju floskule koje vise ne podrzava ni kp kine. dakle, ne postoji clan ovog foruma koji bi ovo izjavio...ali eto, nek laju kere. nemoc je sjajna prilika da vidite sebicnost i cinizam na djelu
zivjela srbija
 
nekada je retorika imala smisla, diskusija sa ovim ili onim argumentima...danas, ljudi iz nemoci lupaju floskule koje vise ne podrzava ni kp kine. dakle, ne postoji clan ovog foruma koji bi ovo izjavio...ali eto, nek laju kere. nemoc je sjajna prilika da vidite sebicnost i cinizam na djelu
zivjela srbija
Мани бре лика нечији клон појавио се пре пар дана и мисли да зна да мисли
тотално небитан лик
 
Na doba monarhije me ne asocira uopšte. Može biti zbog toga što tada nisam bio ni u planu (pa ni moji roditelji).

Što se Titovog perioda tiče, tu sam bio mali, ali... možda bi se moglo reći da je bilo elemenata koji se mogu prepoznati u dotičnoj pesmi.

A onda, od Slobe pa do danas, ne prestajem da se osećam kao Jututunac.
Postavljač teme je izostavio i period pod Đinđićem.
 
Na doba monarhije me ne asocira uopšte. Može biti zbog toga što tada nisam bio ni u planu (pa ni moji roditelji).

Što se Titovog perioda tiče, tu sam bio mali, ali... možda bi se moglo reći da je bilo elemenata koji se mogu prepoznati u dotičnoj pesmi.

A onda, od Slobe pa do danas, ne prestajem da se osećam kao Jututunac.
Postavljač teme je izostavio i period pod Đinđićem.

U razmišljanju da stavim sve posle miloševića u postmilošićevski period, ispustio sam kratkotrajni period za vreme vladavine jednog od najvećih srba u istoriji...

Moja greška...Sorry...
 
Ево још једне, врло прикладне (што се тиче теме и мог гласа):

Dolap - Milan Rakić

Ja znam jedan dolap. Crn, glomazan, truo,
stoji kao spomen iz prastarih dana.
Njegovu sam škripu kao dete čuo.
Stara gruba sprava davno mi je znana.

Jedan mali vranac okreće ga tromo,
mlaksao davno od teškoga truda.
Vuče bedno kljuse sipljivo i romo,
bič ga bije, ular steže, žulji ruda.

Vranče, ti si bio pun snage i volje,
i dolap si stari okretao živo.
Tešila te nada da će biti bolje;
mlad i snažan, ti si slatke snove sniv'o.

Al' je prešlo vreme preko tvoje glave,
iznemoglo telo, malaksale moći;
poznao si život i nevolje prave,
i julijske žege i studene noći.

O, kako te žalim! - gle, suze me guše, -
oličena sudbo svih života redom,
tebe, braću ljude, i sve žive duše
jednake pred opštom neminovnom bedom.

Podne. Ti bi vode. Ko će ti je dati?
Tu kraj tvojih nogu žuboreći teče.
Ali bič fijukne... Napred, nemoj stati
dok ne padne najzad spasonosno veče.

Podne. Ti si gladan. Ti bi trave hteo,
svuda oko tebe buja trava gusta,
i mirise njene ćuv donosi vreo.
Ali bič fijukne. Zbogom, nado pusta!

Ti si, kao i ja, od mladosti rane
osetio opštu sudbu što nas gazi,
i gladan i žedan provodio dane
sve u istom krugu, sve na istoj stazi.

Ti si, kao i ja, na julijskoj žezi,
dok žubori voda kraj tebe u viru,
sanjao o sreći, nagradi, i nezi,
sanjao o dobrom, zasluženom miru.

O, k'o zmija ljuta košuljicu svoju,
ostaviti bedu, nesreću i zlobu,
i udarce biča stečene u znoju,
i svemoćnu podlost i opštu gnusobu!

Pusti snovi! Napred, vranče, nemoj stati,
ne miriši travu, ne osećaj vir;
nagradu za trude nebo će ti dati:
mračnu, dobru raku i večiti mir!
 

Back
Top