- Poruka
- 10.509
Evo ja baš čitao "junačke pesme" i tamo sve vrišti od junaštva - sekire, tetkini noževi, zmije u njedrima, turske plesačice, zaigrao brka... Mislim, jel to junaštvo? On mene pita koliko sam suknji usput obrnuo?
I što se koj moj forsira ta reč junaštvo?
O kome je reč? Šta ako se time čitaoc zapravo degradira? Recimo, nije junak nego čita o nekom tamo junaku? I počne sebe da ispituje i propituje da li je o njemu reč? Mislim znam ja da ima ovih šlepera što su bili u četi koja je izvela junačko delo, samo nisu hteli da kažu da su imali poštedu taj dan. Ali svejedno, zasluga i njihova. Nije bitno što nisu učestvovali bitno da su bili deo tima. Ono ko radikali kod rahmetli Slobe? Sve dobro tu su oni, sve loše e nisu oni to je onaj drugi. Al zato nema većih patriota od takvih - sve neki napadi iz straha, sve neke nedoumice, sve neki planovi, sve neko nešto hoće njima?
Uvek sam se pitao zašto niti u jednoj pesmi umesto tog "JUNACI" (ko zna na koga se mislilo) nije stavljeno - uradili smo to i to, završili smo tako i tako, neprijatelj pobegao čim nas video, ribe se otimale o nas, sad se kući vraćamo sa malo ogrebotina i par sifilisa... To bi bio signal da su svi sve uradili zajednički kako treba, niko se nije posebno izdvajao. A ne ovo "junaci" a ono bar pola kilavo...
