Јовица Станишић и Франко Симатовић осуђени у Хагу на по 15 година затвора

One koje si sam spomenuo u prvoj rečenici. Ne pratiš samog sebe. :roll:
Granice Karlovac-Karlobag-Virovitica su granice Šešeljeve fantazije o svim štokavcima Srbima. To nema nikakve veze sa zvaničnom politikom Srbije. Obična HDZ propaganda.

btw Nije li upravo Šeki pomogao Kolindi da pobedi na izborima onomad ;)


Nijednom se Milošević nije oglasio i javno rekao Karadžiću ili Martiću da je protiv njihovih ideja o stvaranju Velike Srbije. Čim se nije ogradio od toga, odgovoran je da je dijelio njihove ciljeve.
Kako nije kad je doslovno terao Karadžića da potpiše:

1. Sporazum sa Filipovićem kojim bi se sprečio rat u BiH
2. Karington-Kurtiljerov plan
3. Oven-Soltenbergov plan
4. Plan kontakt grupe zbog kojeg je uveo sancije RS i zatvorio granicu na Drini (Srbi odbili da potpišu i pored velikog pritiska Srbije, UN itd. u delegaciji Srbije bile su i diplomate iz drugih država poput Grčke koji su isto došli da ubeđuju Karadžića da potpiše)
5. Dejonski sporazum prvi plan kojeg su Bošnjaci potpisali a da nisu kasnije povukli potpis

Zagreb je bio raketiran. Šibenik je bio dosta bombardiran. Kraj UNESCO-ve katedrale sv. Jakova i danas stoji ploča sa svim lokacijama u staroj gradskoj jezgri koje su bile tučene od srpske strane. Naravno, teško je bila oštećena i zaštićena UNESCO-va katedrala koja je obnovljena i sanirana tek prije 4-5 godina.

Split je također bio pod jednim napadom, u trenutku povlaćenja srbizirane JRM iz splitske ratne luke. Razarač "Split" je izvršio napad na staru gradsku jezgru, uništio manji dio kuća i spomenika UNESCO-ve Dioklecijanove palače, stare kuće u Velom Varošu i usmrtio 3-4 građana. To je, vjerujem, bio jedini primjer da je ratni brod čiji je kum grad, da je kao "kumče" napao taj grad. Po tome su Srbi jedinstveni u svijetu!
Jasno, ali to nisu ofanzive u cilju zauzimanja tih prostora.
 
Hrvatska ima jednaku optužbu kao Srbija za BiH. Srbija im dvije takve.

Slovenija, Hrvatska, BiH i Kosovo. Pretpostavljam da ti ne priznaješ Kosovo kao neovisnu državu, ali Hrvatska priznaje. I ne treba joj to zamjeravati. Isto ste i vi planirali s "RSK", tako da - milo za drago. ;)
Agresija na sopstvenu autonomiju :D

I to kao rezultat antiterorističkih operacija koje su isprovocirane terorističkim napadima na vojsku i policiju. Smešno.

Hrvatska je onda agresor na RSK, koja je makar de facto bila država poput Abhazije ili Arcaha (realna kontrola nad teritorijom), dok Albanci nisu ni imali vojsku niti kontrolu nad teritorijama a pogotovo ne nekakvu civilnu i vojnu vlast nad teritorijom. Bili su obična gerila, kakva crna agresija.
 
Granice Karlovac-Karlobag-Virovitica su granice Šešeljeve fantazije o svim štokavcima Srbima. To nema nikakve veze sa zvaničnom politikom Srbije. Obična HDZ propaganda.

btw Nije li upravo Šeki pomogao Kolindi da pobedi na izborima onomad ;)
Srbi, i to ne samo ovi iz BiH i Hrvatske, imaju gotovo punih 200 godina dokumentiranog kontinuiranog teritorijalnog presezanja na cijelu BiH i velike dijelove Hrvatske i ti sada mene želiš uvjeriti, kao malo smo se šalili s Velikom Srbijom 1990-ih. :roll: Neozbiljno od tebe. Vrlo!

Zašto ove granice izgledaju kao otvoreno gradilište "Šešeljeve" linije Virovitica-Karlovac-Karlobag?

Rsk_teroristika.png


Zašto se sada izvlačiš kao da je Šešelj autor tih granica i te ideje kad svi znamo da su to bile granice dokud su doprijele zapadne granice Osmanskog Carstva i da su Srbi i prije Šešelja pretendirali na te granice? Čemu laganje kada postoje radovi srpskih autora iz 19. stoljeća, s početka 20. stoljeća koji se pozivaju na te i slične granice? Je li te sram priznati ili je nešto drugo u pitanju? :think:
Kako nije kad je doslovno terao Karadžića da potpiše:

1. Sporazum sa Filipovićem kojim bi se sprečio rat u BiH
2. Karington-Kurtiljerov plan
3. Oven-Soltenbergov plan
4. Plan kontakt grupe zbog kojeg je uveo sancije RS i zatvorio granicu na Drini (Srbi odbili da potpišu i pored velikog pritiska Srbije, UN itd. u delegaciji Srbije bile su i diplomate iz drugih država poput Grčke koji su isto došli da ubeđuju Karadžića da potpiše)
5. Dejonski sporazum prvi plan kojeg su Bošnjaci potpisali a da nisu kasnije povukli potpis
Da je Srbija zaista željela spriječiti ili zaustaviti ratove, ona je to mogla učiniti. Jednako kao što je po presudi Haškog i Međunarodnog suda mogla spriječiti genocid u Srebrenici. Ali ništa od toga nije spriječila, ništa nije zaustavila. Zato što nije htjela! Svi ti potpisani sporazumi bili su mrtvo slovo na papiru. Da je Srbija doista dreknula na svoje u Srpskoj i "RSK" i naredila im da se zaustave i spuste oružje te prionu pregovorima, oni bi svi poslušali Srbiju, kao što su je tijekom rata slušali u svemu ostalom. Tako da ti je priča vrlo šuplja. Srbija je samo fingirala da želi mir ili primirje i da je konstruktivna, dok je iza leđa naoružavala i podupirala sve ratove u susjedstvu i čekala korist za sebe od svega toga. Dapaće, i izravno je izvršila agresiju kako je dokazano.
Jasno, ali to nisu ofanzive u cilju zauzimanja tih prostora.
Nisu ofanzive s ciljem osvajanja, jer nije se moglo postići takav učinak, već s ciljem uništavanja, ponajviše civilnih objekata i napada na civile ili kako biste vi rekli, nevinu nejač.
 
Poslednja izmena:
Agresija na sopstvenu autonomiju :D

I to kao rezultat antiterorističkih operacija koje su isprovocirane terorističkim napadima na vojsku i policiju. Smešno.

Hrvatska je onda agresor na RSK, koja je makar de facto bila država poput Abhazije ili Arcaha (realna kontrola nad teritorijom), dok Albanci nisu ni imali vojsku niti kontrolu nad teritorijama a pogotovo ne nekakvu civilnu i vojnu vlast nad teritorijom. Bili su obična gerila, kakva crna agresija.
Sad se praviš blesav.

Srbija je izvršila agresiju na BiH i ujedno pomagala svoju filijalu koja je već ostvarivala teritorijalna osvajanja s ciljem uništenja ili potpunog osvajanja međunarodno priznate BiH.

"RSK" nije bila ništa pa se posljedično ne može izvršiti agresija na ništa. Hrvati su samo uspostvaljali vojnim putem nadzor nad privremeno nedostupnim dijelovima teritorija. Shvati to kao popravak pokvarenih instalacija u kući.
 
Imala je i Bosna i Hercegovina kao protektorat A-U.
Srbi bili relativna većina. Polovina opština se dobrovoljno pripojila Srbiji. Srbija je u Skupštini to mogla legalizovati. Ko bi je sprečio? Austrougarske više nije bilo...
Prošlo bi isto kao i vojvođansko ili crnogorsko pripajanje Srbiji.

Da su mogli, uradili bi to.
Da su hteli. Mogli su ali nisu hteli, jer su apetiti Karađorđevića bili veći.
Preuveličavaš velikosrpsku ideju, to uopšte nije nekakva kontinuirana zavera koja se generacijama nastavlja.
Zvučiš kao oni teoretičari zavera o masonima, Jevrejima i slično.

Aleksandar I Karađoeđvić jednostavno nije isto što i Šešelj.

Zašto ove granice izgledaju kao otvoreno gradilište "Šešeljeve" linije Virovitica-Karlovac-Karlobag?
To su etnički srpske ili multietničke teritorije, uključujući i one hrvatske prostore u kojima je JNA bila etnički srpska.


Zašto se sada izvlačiš kao da je Šešelj autor tih granica i te ideje kad svi znamo da su to bile granice dokud su doprijele zapadne granice Osmanskog Carstva i da su Srbi i prije Šešelja pretendirali na te granice?
Da isto neki bitni ljudi poput Moljevića :D

Da je Srbija zaista željela spriječiti ili zaustaviti ratove, ona je to mogla učiniti. Jednako kao što je po presudi Haškog i Međunarodnog suda mogla spriječiti genocidu u Srebrenici. Ali ništa od toga nije spriječila, ništa nije zaustavila. Zato što nije htjela!
"Rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije željela" - Franjo Tuđmnan

Možda bi i htela da spreči, možda bi ga i sprečila da je u tome imala saveznika u Zagrebu.
Ako ništa bar se potrudila da prvo spreči rat u BiH a potom kad je već počeo ga zaustavi...
Ali vidiš nije Srbija baš toliko bila moćna kako si zamislio :D

Niti je upravljala mozgovima bosanskih Srba. Itekako je RS imala solidnu nezavisnost od Srbije.

Svi ti potpisani sporazumi bili su mrtvo slovo na papiru.
Da jer su Bošnjaci povukli potpis...

Da je Srbija doista dreknula na svoje u Srpskoj i "RSK" i naredila im da se zaustave i spuste oružje te prionu pregovorima, oni bi svi poslušali Srbiju,
To se i desilo, potpisan je Vensov plan 1992. (faktički kraj rata u BiH i Hrvatskoj). RSK je bila protiv jer je imala još uvek vojnu nadmoć. Hrvatska je to iskoristila za kupovinu vremena.

i ostalih 5 sporazuma koje sam naveo (uspešna je bila u 4/5 sporazuma, RS apsoluitno ni po koju cenu nije htela da prihvati Plan kontakt grupe, Srbija tu ništa nije mogla).

Da su mogli, uradili bi to.
Da su hteli. Mogli su ali nisu hteli, jer su apetiti Karađorđevića bili veći.
Preuveličavaš velikosrpsku ideju, to uopšte nije nekakva kontinuirana zavera koja se generacijama nastavlja.
Zvučiš kao oni teoretičari zavera o masonima, Jevrejima i slično.

Aleksandar I Karađoeđvić jednostavno nije isto što i Šešelj.

Sad se praviš blesav.

Srbija je izvršila agresiju na BiH i ujedno pomagala svoju filijalu koja je već ostvarivala teritorijalna osvajanja s ciljem uništenja ili potpunog osvajanja međunarodno priznate BiH.

"RSK" nije bila ništa pa se posljedično ne može izvršiti agresija na ništa. Hrvati su samo uspostvaljali vojnim putem nadzor nad privremeno nedostupnim dijelovima teritorija. Shvati to kao popravak pokvarenih instalacija u kući.
RSK i Kosovo su isto, nema razlike osim što je RSK dobila prvi deo rata i uspostavila de facto državu, a Albanci nisu imali nikakvih ratnih uspeha do agresije NATO.
 
RSK i Kosovo su isto, nema razlike osim što je RSK dobila prvi deo rata i uspostavila de facto državu, a Albanci nisu imali nikakvih ratnih uspeha do agresije NATO.
Trć-brč...

Kako su "RSK" i Kosovo mogli biti isto kada je Kosovo bilo autonomna pokrajina u Srbiji predviđena Ustavom SFRJ i SR Srbijr, a "RSK" je bila ništa, nije se zasnivala na bilo kakvom legitimitetu?
 
KAD I GDJE JE «RS» BILA PRIHVAĆENA?

SACIRbey_big.jpg

Ambasador Šaćirbey
Nekoliko američkih zvaničnika su došli udarati na vrata da me navedu nastavljanju sastanka. Bili su diplomatični, čak i pristojni. Ipak, ja se nisam dao primorati. Na kraju je Hobrooke došao i ušao u sobu, prijeteći i nepozvan. Vikao je da će NATO zračni udari odmah prestati i da će se nas kriviti za raspad razgovora i za posljedice.
Ja sam ga, fizički, prisilio natrag u predsoblje. To je, gdje je on očigledno vjerovao, sudeći po njegovoj vlastitoj knjizi, da sam se ja spremao njega udariti.

Bošnjaci.net: Da li je došlo do udarca?
Ambasador Šaćirbey:
To, otvoreno rečeno, je nešto što ja ne bih počinio. Moje zadovoljstvo da ga udarim bi prouzročilo građanima i vojnicima koji bi ispaštali posljedice. U svakom slučaju, nisam tražio nikakvo osobno zadovoljstvo nego sam ga samo htio podsjetiti da se mene ne može ponižavati. Ja sam bio Amerikanac, predstavljajući pravedni povod ljudi i zemlje mog rođenja. On nije bio ništa više kaubojem nego ja i nije imao prava da prijeti BiH i njenoj pravosnažnoj vladi i vojsci.

Nisam slijedio njegove zahtjeve nego sam se vratio u sobu i savjetovao s Predsjednikom Izetbegovićem. Na kraju, zaključak je bio da BiH treba stalnu zračnu aktivnost da se oslobodi obruča oko Sarajeva, a isto tako i za druge političke i vojne zamisli.​

Bošnjaci.net: Kad je ime i ideja o Republici Srpskoj bilo prvobitno predloženo?
Ambasador Šaćirbey:
To je već bilo ime koje se je promicalo, ne samo od strane Beograda i Pala nego i od takozvanih međunarodnih pregovarača. Naša Ambasada pri Ujedinjenim Nacijama je bila većinom uspješna u suprotstavljanju bilo kojem dokumentu ili izvještaju koji se je odnosio ne samo na "Republiku Srpsku" nego isto tako i na vlast ili vladu „Bosanskih Srba“. Ipak, to je stalno dolazilo na dnevni red oko pregovaračkog stola, a posebice kad su se Karadžić i društvo pojavili kao formalni pregovarački partneri.

Preobraćanje agresije i genocida, da bi se definiralo kao građanski rat

Bošnjaci.net: Zašto se na imenu RS toliko insistiralo?
Ambasador Šaćirbey:
Napori da se promakne to ime i legitimitet nisu bili niti trenutačno niti općenito slučajni, nego promišljeni da bi se time dalo pravosnažje strani za pregovaračkim stolom s „bosanskom muslimanskom“ vladom. Ako se Vladu Republike Bosne i Hercegovine predstavi samo kao stranu uključenu u "građanski rat" onda se time prikaže slika unutarnjeg razdora a ne genocida ili agresije izvana, što bi, po međunarodnom pravu i Povelji UN-a, zahtijevalo odlučan međunarodni odgovor. Isto tako, umanjivanje pravosnažja vlade RBiH u pojednostavljenu vojsku „bosanskih Muslimana“ ili vlasti, bilo je smišljeno s namjerom da se navede RBiH da pregovara s navodnim „RS“ političarima kao stranom u ovom predstavljenom unutarnjem razdoru. To je isto služilo da se prometne zakonitost „embarga na oružje“, da se odstrane navodi genocida, te da se dadne legitimnost pregovaračkoj taktici. Što je bilo tako očigledno suprotno ovoj predstavljenoj slici, je odlučujuće uključivanje Miloševića i beogradskih vlasti u stvarne pregovore, kao i u sukob.

Holbrooke-ov ultimatum ili blef

Bosnjaci.net: Što se je desilo u Ankari?
Ambasador Šaćirbey:
Bakir Izetbegović točno navodi da je ime "RS" bilo prisiljavnje na predsjednika Izetbegovića i Vladu RBiH da se prihvati kao dio pregovaračkih termina od strane Sjedinjenih Država, ili Richard Holbrookea, u Ankari, u augustu 1995.
To onda nije značilo priznanje „RS“, nego da bi pregovori ishodili u dva entiteta, s jednim nazvanim „Republika Srpska“. Ambasador Holbrooke je rekao da je ili tako, ili više neće biti daljnih pregovora po inicijativama Sjedinjenih Država. Da li je on blefirao, ili je Milošević blefirao njega, ja imam svoje mišljenje o tome, ali ne bi bilo pravilno da bih to postavio na jednu ili drugu stranu.

Bošnjaci.net: Što vi mislite, je li to bio blef?
Ambasador Šaćirbey:
Jeste, ali to bi bilo opasno proigravanje koje bi stalo BiH mnogih života, te moguće mišljenog američkog prijateljstva. Po drugoj strani, Milošević, pa i Holbrooke, nisu imali sličnu odgovornost za živote opsjednutih građana i zemlje. Mi onda nismo znali za jedan drugi čin.

Dogovor s Miloševićem

Bošnjaci.net: Koji čin?
Ambasador Šaćirbey:
Da je, mnogo prije Ankare i Srebrenice, Holbrooke već pristao na Miloševićeve uvjete: Srebrenica, Žepa i Goražde će biti žrtvovani, kao što je Holbrooke-u skliznulo s usta u jednom od njegovih intervjua, i Republika Srpska će ne samo dobiti 49%, nego i biti ozakonjena referendumom. Da smo mi to onda znali, naše povjerenje u Hobrookea bi bilo drugačije. On više nije pregovarao s Miloševićem, koliko je pritiskao na RBiH da se snizi prihvatiti dogovor kojeg je već činjenično ugovorio s Miloševićem.

Da li Holbrooke razumije termin „Republika Srpska“

Bošnjaci.net: Da li je Holbrooke razumio značenje termina „Republika Srpska“?
Ambasador Šaćirbey:
On ili nije znao ili nije brinuo. On je već napravio svoj dogovor s Miloševićem i potom nije htio imati nikakve protivnosti koje bi to doveli u opasnost. Čak i sad, kad izjavljuje da je ime pogreška, on izjavljuje da je termin „Republika“ problem. Koji put se on nađe zbunjenim svojim domnijevanjem i izjavi da je „Srpska“ problem. Ipak, on nikad nije htio priznati cijelu grešku prihvaćanjem da je čitavo ime, kao i koncept homogene „Republike Srpske“, sudbonosni promašaj Daytona i njegovog plana.

Alternative feudalizmu „Republike Srpske“

Bošnjaci.net: Koji su bili izbori?
Ambasador Šaćirbey:
To treba usporediti s Vance-Owen planom. Nisu postojala niti etnički homogena područja, niti feudalni koncept kao „Republika Srpska“. To je bio koncept regionalizacije koja je bila način decentralizacije, ali koji isto tako nije dao pravosnažje projektu osnovanom na etničkom čišćenju, rezultat kojega je bilo nešto nazvano „Repiblika Srpska“.

Bošnjaci.net: Što se je, u stvari, dogodilo u Ženevi u septembru?
Ambasador Šaćirbey:
To je bilo mjesec dana nakon Ankare. Situacija se je bitno promijenila, ali je koncept Ankare bio službeno prihvaćen kao osnova pregovora. Još jednom, to nije značilo da je „RS“ nekako bila priznata, čak niti kao unutarnji dio BiH. (Nisu postojali čak niti potpisi, nego samo što se je moglo uzeti kao tačke razgovora podnijete od Holbrooke-a i Bildt-a, koji je isto tako bio dio tajnog dogovora s Miloševićem). To se je desilo u Daytonu.

Tačke razgovora kao osnova pregovora

Bošnjaci.net: Vi izjavljujete da se je situacija promijenila. Kako?
Ambasador Šaćirbey:
Pošto mi je bilo rečeno da idem u Ženevu, htio sam potvrditi upute koje sam imao. Zračni udari NATO-a su izmjenili situaciju, kako vojno tako i politički.

Kako Bakir točno pokazuje, i ja sam mu iskreno zahvalan što je tako otvoren, Predsjednik Izetbegović je već pristao na Holbrookove zahtjeve da „RS“ službeno bude osnova za pregovarački dogovor. Ipak, ja sam se nadao da su akcije NATO-a isto tako promijenile podršku zamisli „Republike Srpske“.

Nažalost, kad sam se spremao otići, Holbrooke je poslao poruku da insistira na imenu i konceptu „RS“. Predsjednik Izetbegović mi je dao naloge složiti se s tim pregovaračkim terminima i rekao je da će me kontaktirati kad dođem u Ženevu da potvrdi naloge nakon savjetovanja s Predsjedništvom BiH.

Bošnjaci.net: Da li ste razgovarali s Predsjednikom Izetbegovićem, ili su vam se nalozi promijenili kad ste došli u Ženevu?
Ambasador Šaćirbey:
Holbrooke nam je predstavio te tačke razgovora, ili takozvana „Načela za pregovaranje“. Ja sam, odmah, htio pregovarati o određenim terminima, uključivo i „Republiku Srpsku“. Holbrooke je ubrzo postao uznemiren i stalno je zahtijevao da „Načela“ nisu za pregovore i da ih se mora uzeti u cijelosti. Ja sam to odbio i povukao se u jednu sobu da se „savjetujem sa Sarajevom“.

Predsjednik Izetbegović je isto tako dobio primjerak toga. Ja sam ga opet nazvao u Sarajevu i naš razgovor se je nastavio dok smo, opet, ocjenjivali naše mogućnosti. Na kraju je Predsjednik Izetbegović potvrdio moje početne upute - složiti se s tim pregovaračkim točkama.

Udarac u sali Ambasade Sjedinjenih Država u Ženevi?

Nekoliko američkih zvaničnika su došli udarati na vrata da me navedu nastavljanju sastanka. Bili su diplomatični, čak i pristojni. Ipak, ja se nisam dao primorati. Na kraju je Hobrooke došao i ušao u sobu, prijeteći i nepozvan. Vikao je da će NATO zračni udari odmah prestati i da će se nas kriviti za raspad razgovora i za posljedice.
Ja sam ga, fizički, prisilio natrag u predsoblje. To je, gdje je on očigledno vjerovao, sudeći po njegovoj vlastitoj knjizi, da sam se ja spremao njega udariti.

Bošnjaci.net: Da li je došlo do udarca?
Ambasador Šaćirbey:
To, otvoreno rečeno, je nešto što ja ne bih počinio. Moje zadovoljstvo da ga udarim bi prouzročilo građanima i vojnicima koji bi ispaštali posljedice. U svakom slučaju, nisam tražio nikakvo osobno zadovoljstvo nego sam ga samo htio podsjetiti da se mene ne može ponižavati. Ja sam bio Amerikanac, predstavljajući pravedni povod ljudi i zemlje mog rođenja. On nije bio ništa više kaubojem nego ja i nije imao prava da prijeti BiH i njenoj pravosnažnoj vladi i vojsci.

Nisam slijedio njegove zahtjeve nego sam se vratio u sobu i savjetovao s Predsjednikom Izetbegovićem. Na kraju, zaključak je bio da BiH treba stalnu zračnu aktivnost da se oslobodi obruča oko Sarajeva, a isto tako i za druge političke i vojne zamisli. Potencijal da bi Vlada Sjedinjenih Država, uz Hobrookeovo osvetništvo, usredotočila nepravdu na BiH, ili samo povukla svoju mirovnu inicijativu, je bilo gledano kao prevelika opasnost.

https://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=24897
Sami su krivi što su povukli potpis sa Karington-Kurtiljerovog plana koji negira RS i nije nimalo bio povoljan za RS a Srbi ga svejedno prihvatili. Odbili jer "ne žele nikakve podele BiH" na kraju potpisali Dejtonski sporazum, dobili itekako izdeljenu Bosnu sa sve RS-om :D
 

Back
Top