KAD I GDJE JE «RS» BILA PRIHVAĆENA?
Ambasador Šaćirbey
Nekoliko američkih zvaničnika su došli udarati na vrata da me navedu nastavljanju sastanka. Bili su diplomatični, čak i pristojni. Ipak, ja se nisam dao primorati. Na kraju je Hobrooke došao i ušao u sobu, prijeteći i nepozvan. Vikao je da će NATO zračni udari odmah prestati i da će se nas kriviti za raspad razgovora i za posljedice.
Ja sam ga, fizički, prisilio natrag u predsoblje. To je, gdje je on očigledno vjerovao, sudeći po njegovoj vlastitoj knjizi, da sam se ja spremao njega udariti.
Bošnjaci.net: Da li je došlo do udarca?
Ambasador Šaćirbey: To, otvoreno rečeno, je nešto što ja ne bih počinio. Moje zadovoljstvo da ga udarim bi prouzročilo građanima i vojnicima koji bi ispaštali posljedice. U svakom slučaju, nisam tražio nikakvo osobno zadovoljstvo nego sam ga samo htio podsjetiti da se mene ne može ponižavati. Ja sam bio Amerikanac, predstavljajući pravedni povod ljudi i zemlje mog rođenja. On nije bio ništa više kaubojem nego ja i nije imao prava da prijeti BiH i njenoj pravosnažnoj vladi i vojsci.
Nisam slijedio njegove zahtjeve nego sam se vratio u sobu i savjetovao s Predsjednikom Izetbegovićem. Na kraju, zaključak je bio da BiH treba stalnu zračnu aktivnost da se oslobodi obruča oko Sarajeva, a isto tako i za druge političke i vojne zamisli. |
Bošnjaci.net: Kad je ime i ideja o Republici Srpskoj bilo prvobitno predloženo?
Ambasador Šaćirbey: To je već bilo ime koje se je promicalo, ne samo od strane Beograda i Pala nego i od takozvanih međunarodnih pregovarača. Naša Ambasada pri Ujedinjenim Nacijama je bila većinom uspješna u suprotstavljanju bilo kojem dokumentu ili izvještaju koji se je odnosio ne samo na "Republiku Srpsku" nego isto tako i na vlast ili vladu „Bosanskih Srba“. Ipak, to je stalno dolazilo na dnevni red oko pregovaračkog stola, a posebice kad su se Karadžić i društvo pojavili kao formalni pregovarački partneri.
Preobraćanje agresije i genocida, da bi se definiralo kao građanski rat
Bošnjaci.net: Zašto se na imenu RS toliko insistiralo?
Ambasador Šaćirbey: Napori da se promakne to ime i legitimitet nisu bili niti trenutačno niti općenito slučajni, nego promišljeni da bi se time dalo pravosnažje strani za pregovaračkim stolom s „bosanskom muslimanskom“ vladom. Ako se Vladu Republike Bosne i Hercegovine predstavi samo kao stranu uključenu u "građanski rat" onda se time prikaže slika unutarnjeg razdora a ne genocida ili agresije izvana, što bi, po međunarodnom pravu i Povelji UN-a, zahtijevalo odlučan međunarodni odgovor. Isto tako, umanjivanje pravosnažja vlade RBiH u pojednostavljenu vojsku „bosanskih Muslimana“ ili vlasti, bilo je smišljeno s namjerom da se navede RBiH da pregovara s navodnim „RS“ političarima kao stranom u ovom predstavljenom unutarnjem razdoru. To je isto služilo da se prometne zakonitost „embarga na oružje“, da se odstrane navodi genocida, te da se dadne legitimnost pregovaračkoj taktici. Što je bilo tako očigledno suprotno ovoj predstavljenoj slici, je odlučujuće uključivanje Miloševića i beogradskih vlasti u stvarne pregovore, kao i u sukob.
Holbrooke-ov ultimatum ili blef
Bosnjaci.net: Što se je desilo u Ankari?
Ambasador Šaćirbey: Bakir Izetbegović točno navodi da je ime "RS" bilo prisiljavnje na predsjednika Izetbegovića i Vladu RBiH da se prihvati kao dio pregovaračkih termina od strane Sjedinjenih Država, ili Richard Holbrookea, u Ankari, u augustu 1995.
To onda nije značilo priznanje „RS“, nego da bi pregovori ishodili u dva entiteta, s jednim nazvanim „Republika Srpska“. Ambasador Holbrooke je rekao da je ili tako, ili više neće biti daljnih pregovora po inicijativama Sjedinjenih Država. Da li je on blefirao, ili je Milošević blefirao njega, ja imam svoje mišljenje o tome, ali ne bi bilo pravilno da bih to postavio na jednu ili drugu stranu.
Bošnjaci.net: Što vi mislite, je li to bio blef?
Ambasador Šaćirbey: Jeste, ali to bi bilo opasno proigravanje koje bi stalo BiH mnogih života, te moguće mišljenog američkog prijateljstva. Po drugoj strani, Milošević, pa i Holbrooke, nisu imali sličnu odgovornost za živote opsjednutih građana i zemlje. Mi onda nismo znali za jedan drugi čin.
Dogovor s Miloševićem
Bošnjaci.net: Koji čin?
Ambasador Šaćirbey: Da je, mnogo prije Ankare i Srebrenice, Holbrooke već pristao na Miloševićeve uvjete: Srebrenica, Žepa i Goražde će biti žrtvovani, kao što je Holbrooke-u skliznulo s usta u jednom od njegovih intervjua, i Republika Srpska će ne samo dobiti 49%, nego i biti ozakonjena referendumom. Da smo mi to onda znali, naše povjerenje u Hobrookea bi bilo drugačije. On više nije pregovarao s Miloševićem, koliko je pritiskao na RBiH da se snizi prihvatiti dogovor kojeg je već činjenično ugovorio s Miloševićem.
Da li Holbrooke razumije termin „Republika Srpska“
Bošnjaci.net: Da li je Holbrooke razumio značenje termina „Republika Srpska“?
Ambasador Šaćirbey: On ili nije znao ili nije brinuo. On je već napravio svoj dogovor s Miloševićem i potom nije htio imati nikakve protivnosti koje bi to doveli u opasnost. Čak i sad, kad izjavljuje da je ime pogreška, on izjavljuje da je termin „Republika“ problem. Koji put se on nađe zbunjenim svojim domnijevanjem i izjavi da je „Srpska“ problem. Ipak, on nikad nije htio priznati cijelu grešku prihvaćanjem da je čitavo ime, kao i koncept homogene „Republike Srpske“, sudbonosni promašaj Daytona i njegovog plana.
Alternative feudalizmu „Republike Srpske“
Bošnjaci.net: Koji su bili izbori?
Ambasador Šaćirbey: To treba usporediti s Vance-Owen planom. Nisu postojala niti etnički homogena područja, niti feudalni koncept kao „Republika Srpska“. To je bio koncept regionalizacije koja je bila način decentralizacije, ali koji isto tako nije dao pravosnažje projektu osnovanom na etničkom čišćenju, rezultat kojega je bilo nešto nazvano „Repiblika Srpska“.
Bošnjaci.net: Što se je, u stvari, dogodilo u Ženevi u septembru?
Ambasador Šaćirbey: To je bilo mjesec dana nakon Ankare. Situacija se je bitno promijenila, ali je koncept Ankare bio službeno prihvaćen kao osnova pregovora. Još jednom, to nije značilo da je „RS“ nekako bila priznata, čak niti kao unutarnji dio BiH. (Nisu postojali čak niti potpisi, nego samo što se je moglo uzeti kao tačke razgovora podnijete od Holbrooke-a i Bildt-a, koji je isto tako bio dio tajnog dogovora s Miloševićem). To se je desilo u Daytonu.
Tačke razgovora kao osnova pregovora
Bošnjaci.net: Vi izjavljujete da se je situacija promijenila. Kako?
Ambasador Šaćirbey: Pošto mi je bilo rečeno da idem u Ženevu, htio sam potvrditi upute koje sam imao. Zračni udari NATO-a su izmjenili situaciju, kako vojno tako i politički.
Kako Bakir točno pokazuje, i ja sam mu iskreno zahvalan što je tako otvoren, Predsjednik Izetbegović je već pristao na Holbrookove zahtjeve da „RS“ službeno bude osnova za pregovarački dogovor. Ipak, ja sam se nadao da su akcije NATO-a isto tako promijenile podršku zamisli „Republike Srpske“.
Nažalost, kad sam se spremao otići, Holbrooke je poslao poruku da insistira na imenu i konceptu „RS“. Predsjednik Izetbegović mi je dao naloge složiti se s tim pregovaračkim terminima i rekao je da će me kontaktirati kad dođem u Ženevu da potvrdi naloge nakon savjetovanja s Predsjedništvom BiH.
Bošnjaci.net: Da li ste razgovarali s Predsjednikom Izetbegovićem, ili su vam se nalozi promijenili kad ste došli u Ženevu?
Ambasador Šaćirbey: Holbrooke nam je predstavio te tačke razgovora, ili takozvana „Načela za pregovaranje“. Ja sam, odmah, htio pregovarati o određenim terminima, uključivo i „Republiku Srpsku“. Holbrooke je ubrzo postao uznemiren i stalno je zahtijevao da „Načela“ nisu za pregovore i da ih se mora uzeti u cijelosti. Ja sam to odbio i povukao se u jednu sobu da se „savjetujem sa Sarajevom“.
Predsjednik Izetbegović je isto tako dobio primjerak toga. Ja sam ga opet nazvao u Sarajevu i naš razgovor se je nastavio dok smo, opet, ocjenjivali naše mogućnosti. Na kraju je Predsjednik Izetbegović potvrdio moje početne upute - složiti se s tim pregovaračkim točkama.
Udarac u sali Ambasade Sjedinjenih Država u Ženevi?
Nekoliko američkih zvaničnika su došli udarati na vrata da me navedu nastavljanju sastanka. Bili su diplomatični, čak i pristojni. Ipak, ja se nisam dao primorati. Na kraju je Hobrooke došao i ušao u sobu, prijeteći i nepozvan. Vikao je da će NATO zračni udari odmah prestati i da će se nas kriviti za raspad razgovora i za posljedice.
Ja sam ga, fizički, prisilio natrag u predsoblje. To je, gdje je on očigledno vjerovao, sudeći po njegovoj vlastitoj knjizi, da sam se ja spremao njega udariti.
Bošnjaci.net: Da li je došlo do udarca?
Ambasador Šaćirbey: To, otvoreno rečeno, je nešto što ja ne bih počinio. Moje zadovoljstvo da ga udarim bi prouzročilo građanima i vojnicima koji bi ispaštali posljedice. U svakom slučaju, nisam tražio nikakvo osobno zadovoljstvo nego sam ga samo htio podsjetiti da se mene ne može ponižavati. Ja sam bio Amerikanac, predstavljajući pravedni povod ljudi i zemlje mog rođenja. On nije bio ništa više kaubojem nego ja i nije imao prava da prijeti BiH i njenoj pravosnažnoj vladi i vojsci.
Nisam slijedio njegove zahtjeve nego sam se vratio u sobu i savjetovao s Predsjednikom Izetbegovićem. Na kraju, zaključak je bio da BiH treba stalnu zračnu aktivnost da se oslobodi obruča oko Sarajeva, a isto tako i za druge političke i vojne zamisli. Potencijal da bi Vlada Sjedinjenih Država, uz Hobrookeovo osvetništvo, usredotočila nepravdu na BiH, ili samo povukla svoju mirovnu inicijativu, je bilo gledano kao prevelika opasnost.
https://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=24897