Јовица Станишић и Франко Симатовић осуђени у Хагу на по 15 година затвора

[MilanM021]

Tko je to osuđen iz Hrvatske?

Tih par Hrvata se odnosi na BiH, HVO i na ono što se dešavalo tamo. Par generala iz Hrvatske je optuženo, i na kraju oslobođeno.

O tome i govorim. U pitanju je sud koji nema veze sa pravdom. Zato niko i nije odgovarao za ubistva i progon srpskog stanovništva.

I ne vidim razloga zašto im ne bi dizali spomenike ako nam se hoće.

Ali zato ćeš Srbima da prigovaraš što ne očajavaju zbog presuda njihovim državljanima.

 

[Badabum]

O tome i govorim. U pitanju je sud koji nema veze sa pravdom. Zato niko i nije odgovarao za ubistva i progon srpskog stanovništva.

Bilo je ubojstava, to nitko ne spori. Ali to su sve bili pojedinačni zločini,koji niti imaju veze s državom niti imaju veze s ratnim zločinom. Plus što je vaša propaganda preuveličala stvari preko svake mjere. Ne znam jesi li pratio suđenje Gotovini, kad Mišetić uzme spisak navodnih žrtava pa krene jedno po jedno ime čitati, umro od raka u Beogradu, stradao u saobraćajki u Pančevu, još živ itd...a o progonu bolje nemojmo, za to je zaslužno isljučivo krajiško vodstvo.

Ali zato ćeš Srbima da prigovaraš što ne očajavaju zbog presuda njihovim državljanima.

Ne državljanima, nego dužnosnicima. Sitna ali bitna razlika.

 

[MilanM021]

Bilo je ubojstava, to nitko ne spori. Ali to su sve bili pojedinačni zločini,koji niti imaju veze s državom niti imaju veze s ratnim zločinom.

Gde su onda presude tim "pojedincima"?

Plus što je vaša propaganda preuveličala stvari preko svake mjere. Ne znam jesi li pratio suđenje Gotovini, kad Mišetić uzme spisak navodnih žrtava pa krene jedno po jedno ime čitati, umro od raka u Beogradu, stradao u saobraćajki u Pančevu, još živ itd...

Ne znam kakve veze ima sve ovo. Nesporno je da je na hiljade srpskih civila ubijeno. I da niko nije odgovarao za to.

a o progonu bolje nemojmo, za to je zaslužno isljučivo krajiško vodstvo.

Jel' je krajiško vođstvo slalo naoružane ljude da siluju i ubijaju srpsko stanovništvo? Ili je to ipak bilo hrvatsko vođstvo.

Ne državljanima, nego dužnosnicima. Sitna ali bitna razlika.

Zaista me ne interesuje. Kao što sam rekao, vi najotvorenije slavite svoje zločince, likujete nad srpskim žrtvama i pretite novim pokoljima. Zato nama Srbima ne pada na pamet da osuđujemo bilo koga svoga, naročito ako je branio srpski narod.

 

[MOST6]

Šta su tačno hteli od 1992. do 1995.?

Izdvojiti odcijepljeni dio Hrvatske i ujediniti ga sa Srbijom. Sve u svrhu stvaranja Velike Srbije.

 

[Perperius]

Izdvojiti odcijepljeni dio Hrvatske i ujediniti ga sa Srbijom. Sve u svrhu stvaranja Velike Srbije.

Samo Hrvatske ne BiH?

Opet ponavljam da su i Srbi i Srbija podržali mirovne sporazume i potpisali ih (i na taj način negirali da žele veliku Srbiju) a onda upravo Bošnjaci ti koji su 3 puta povlačili potpis sa postignutih sporazuma...

 

[MOST6]

Samo Hrvatske ne BiH?

Opet ponavljam da su i Srbi i Srbija podržali mirovne sporazume i potpisali ih (i na taj način negirali da žele veliku Srbiju) a onda upravo Bošnjaci ti koji su 3 puta povlačili potpis sa postignutih sporazuma...

Naravno i BiH.

Srbija je, s jedne strane, perfidno potpisivala mirovne sporazume kako bi kupovala vrijeme, a s druge strane je financijski, vojno, logistički, oružano i u ljudstvu pomagala srpske paravojne skupine s ciljem stvaranja Velike Srbije putem progona nesrpskog stanovništva s velikih teritorija BiH i Hrvatske kako bi ih potom pripojila Srbiji. Sve je to presuđeno u ovoj zadnjoj haškoj presudi. Ne izmotavaj se!

 

[Perperius]

Naravno i BiH.

Srbija je, s jedne strane, perfidno potpisivala mirovne sporazume kako bi kupovala vrijeme, a s druge strane je financijski, vojno, logistički, oružano i u ljudstvu pomagala srpske paravojne skupine s ciljem stvaranja Velike Srbije putem progona nesrpskog stanovništva s velikih teritorija BiH i Hrvatske kako bi ih potom pripojila Srbiji. Sve je to presuđeno u ovoj zadnjoj haškoj presudi. Ne izmotavaj se!

Kako je mogla perfidno potpisati sporazum? Bosnaski Srbi i kasnije RS sa sve podrškom Srbije su potpisali 3 sporazuma. Ne samo prihvatili nego i doslovno potpisali te sporazuma. U sva 3 slučaja su Bošnjaci naknadno povukli potpis. Kako je to tačno krivica Srbije što Bošnjaci ne sprovode svoje obaveze?

Sporazum Karadžić-Filipović i kasnije Karington-Kurtiljerov plan pre početka rata su Srbi potpisali i bukvalno se odrekli velike Srbije i svega ostalog. Sve tri strane su potpisale plan. Da Bošnjaci nisu povukli potpis 10 dana kasnije bio bi realizovan kao što je realizovan i Dejtonski sporazum (koji je po Srbe ispao najbolji od svih planova).

Srbi su tokom rata prihvatili još jedan plan: Oven-Soltenbergov, kojeg Bošnjaci odbijaju.

Od 6 mirovnih planova Srbi prihvataju i potpisuju 4, Bošnjaci prihvataju ali povlače potpis sa 2 i prihvataju samo 1 (Dejtonski sporazum).

Kakva je to onda velika Srbija?

 

[MOST6]

Kako je mogla perfidno potpisati sporazum? Bosnaski Srbi i kasnije RS sa sve podrškom Srbije su potpisali 3 sporazuma. Ne samo prihvatili nego i doslovno potpisali te sporazuma. U sva 3 slučaja su Bošnjaci naknadno povukli potpis. Kako je to tačno krivica Srbije što Bošnjaci ne sprovode svoje obaveze?

Sporazum Karadžić-Filipović i kasnije Karington-Kurtiljerov plan pre početka rata su Srbi potpisali i bukvalno se odrekli velike Srbije i svega ostalog. Sve tri strane su potpisale plan. Da Bošnjaci nisu povukli potpis 10 dana kasnije bio bi realizovan kao što je realizovan i Dejtonski sporazum (koji je po Srbe ispao najbolji od svih planova).

Srbi su tokom rata prihvatili još jedan plan: Oven-Soltenbergov, kojeg Bošnjaci odbijaju.

Od 6 mirovnih planova Srbi prihvataju i potpisuju 4, Bošnjaci prihvataju ali povlače potpis sa 2 i prihvataju samo 1 (Dejtonski sporazum).

Kakva je to onda velika Srbija?

Da je Srbija željela kraj rata ne bi do 1995. godine financirala pobunjenike, isporučivala oružje i logistiku, slala paravojsku iz Srbije itd.

 

[Perperius]

Da je Srbija željela kraj rata ne bi do 1995. godine financirala pobunjenike, isporučivala oružje i logistiku, slala paravojsku iz Srbije itd.

Htela je kraj rata mirnim putem a ne poraz Srba što značilo milion izbeglica iz BiH. A pomqgala je Srbe dokle god je rat trajao.
Upravo je Srbija uvela sankcije RS zbog odbijanja plana Kontakt grupe. (1 od 2 plana kojeg su Srbi odbili).

 

[MOST6]

Htela je kraj rata mirnim putem a ne poraz Srba što značilo milion izbeglica iz BiH. A pomqgala je Srbe dokle god je rat trajao.
Upravo je Srbija uvela sankcije RS zbog odbijanja plana Kontakt grupe. (1 od 2 plana kojeg su Srbi odbili).

Htjela je kraj rata mirnim putem tako što je naoružavala srpsku stranu i pomagala joj da nastavi ratovanje? Je li ti čitaš to što pišeš?

 

[Perperius]

Htjela je kraj rata mirnim putem tako što je naoružavala srpsku stranu i pomagala joj da nastavi ratovanje? Je li ti čitaš to što pišeš?

Zato što je rat htela druga strana odbijanjem skoro svih mirovnih planova.

 

[MOST6]

Zato što je rat htela druga strana odbijanjem skoro svih mirovnih planova.

A Srbija je nagovorila budalu Martića da odbije ključan mirovni plan Z4. Kako to smještaš u svoje fantazije?

 

[Perperius]

A Srbija je nagovorila budalu Martića da odbije ključan mirovni plan Z4. Kako to smještaš u svoje fantazije?

Da, Milošević nagovorio Martića da odbije plan a onda nije učinio ništa kad je počeo napad. Zato se opravdano misli da Milošević izdao Krajinu, tj. pustio niz vodu, moguće zbog nekog tajnog sporazuma ili iz nekog drugog razloga.

Za RS je prihvatao mnogo manje autonomije nego što je Z4 nudio Krajini. Vrv se plašio da bi se Z4 mogao oslikati na Kosovo, Vojvoddinu itd.

 

[Fring]

Da, Milošević nagovorio Martića da odbije plan a onda nije učinio ništa kad je počeo napad. Zato se opravdano misli da Milošević izdao Krajinu, tj. pustio niz vodu, moguće zbog nekog tajnog sporazuma ili iz nekog drugog razloga.

Da to je bio tajni sporazum Milosevica sa Holburkom i Tudjmanom
Ameri su se obavezali da ce pristati na Republiku Srpsku na 49% teritorije BIH
a za uzvrat da Milosevic pustio niz vodu RSK i odrekne se 20% srpskih teritorija u BIH
Sporazum je javno potpisan u Zenevi 8.9 1995
Ameri su lomili Aliju u Ankari a Alija je poslao Muhameda Saciberja u Zenevu da potpise takozvane zenevske principe
Podjela BIH 51 - 49% i Republika Srpska
VRS je jos uvjek drzala 65% teritorija i tek nakon potpisivanja u Zenevi doslo je do velikih pomjeranja u Bosanskoj Krajini pad D vakufa,Drvara ,Petrovca itd

Dejtonski ustav BIH u preambuli poziva se na zenevske principe
https://www.ustavnisud.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_bos.pdf

 

[Urvan Hroboatos]

Da to je bio tajni sporazum Milosevica sa Holburkom i Tudjmanom
Ameri su se obavezali da ce pristati na Republiku Srpsku na 49% teritorije BIH
a za uzvrat da Milosevic pustio niz vodu RSK i odrekne se 20% srpskih teritorija u BIH
Sporazum je javno potpisan u Zenevi 8.9 1995
Ameri su lomili Aliju u Ankari a Alija je poslao Muhameda Saciberja u Zenevu da potpise takozvane zenevske principe
Podjela BIH 51 - 49% i Republika Srpska
VRS je jos uvjek drzala 65% teritorija i tek nakon potpisivanja u Zenevi doslo je do velikih pomjeranja u Bosanskoj Krajini pad D vakufa,Drvara ,Petrovca itd

Dejtonski ustav BIH u preambuli poziva se na zenevske principe
https://www.ustavnisud.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_bos.pdf

Mora biti da je zanimljiv život urotomana...

 

[Fring]

Mora biti da je zanimljiv život urotomana...

Ankara je, na neki simboličan način, bila istorijski dobar izbor za pokušaj nametanja međunarodnog sponzorstva nad "trećim entitetom". Ona je, naime, i rodno mjesto Republike Srpske.

Tamo je – u noći 4. septembra 1995. godine – tadašnji predsjednik Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović pristao i na ukidanje ustavnog imena Republika za Bosnu i Hercegovinu i na davanje naziva Republika Srpska novonastajućem srpskom entitetu.

Sastanak na kojem su donesene te odluke održan je u rezidenciji američkog ambasadora u Ankari Marka Grosmana (Mark Grossman). Glavni američki posrednik Ričard Holbruk (Richard Holbrooke) pokazao je Izetbegoviću nacrt sporazuma koji je dan ranije usaglašen s predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem u Beogradu.

Izetbegović nije bio protiv toga da se bosanskim Srbima omogući ustavna uloga u novoj državi ali je osjećao da im dozvoljavanjem da koriste ime 'Republika' garantuje de facto autonomiju.

Američki učesnici tog razgovora, po svjedočenjima u dokumentu Tajna istorija Dejtona: Američka diplomatija i bosanski mirovni proces 1995, sjećaju se kako se bosanski predsjednik odmah fokusirao na uvodne rečenice koje opisuju bosansku državu i srpski entitet:

"Izetbegović je zahtijevao da Amerikanci u prvoj rečenici zamijene obećanje o kontinuitetu 'legalnog entiteta poznatog kao Bosna i Hercegovina' konciznijim nazivom Republika Bosna i Hercegovina. Milošević je insistirao da riječ Republika bude uklonjena... Slično tome, Izetbegović se protivio da se srpski entitet naziva 'Republika Srpska'. Milošević je insistirao na tom imenu. Milošević je smatrao da sam naziv ne prijeti teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine. 'Kako bi se drugačije Srbi zvali?" – pitao je. Izetbegović nije bio protiv toga da se bosanskim Srbima omogući ustavna uloga u novoj državi ali je osjećao da im dozvoljavanjem da koriste ime 'Republika' garantuje de facto autonomiju. Izgledalo je da to legitimizuje akcije ustaničkih vođa poput Karadžića (Radovan) iz januara 1992. kad su proglasili svoju 'Srpsku' republiku nezavisnu od Bosne i Hercegovine kao dio Srbije. 'To ime je kao nacističko ime', rekao je Izetbegović emocionalno. 'Ako ga koristite, dozvoljavate im da pobijede. Ono sadrži ime 'Republika' i činiće im se kao da imaju zasebnu zemlju'. Kasno te večeri, nakon velikog pritiska, bosanski predsjednik je najzad pristao", piše u dokumentu objavljenom u izdanju američkog Arhiva nacionalne bezbjednosti.

Sljedećeg dana "principi" dogovoreni s Izetbegovićem potvrđeni su u razgovoru s Miloševićem u Beogradu, a 6. septembra s predsjednikom Hrvatske Franjom Tuđmanom u Zagrebu, te su onda i zvanično obznanjeni 8. septembra u Ženevi uz potpis Izetbegovićevog ministra inostranih poslova Muhameda Šaćirbeja.

 

[Urvan Hroboatos]

Udruženi zločinački pothvat ne znači ništa.

Tuđman je uz 6orku (posthumno) osuđen na UZP protiv BH (čitaj Muslimana)- i nema to nikakve reprekusije.

Simatović i Stanišić za UZP protiv BH i dijelom RH, i od tog pravno- ništa.

Mile Maartić za UZP skupa sloklanim šerifima, ali i Miloševićem, Adžićem, Kadijevićem- pa od toga ništa.

Dakle, Haag se igra teorija urote bez posljedica.

 

[Fring]

Mora biti da je zanimljiv život urotomana...

Podsjećajući se na Osnovna načela usaglašena u Ženevi 8. 9. 1995. godine i u Njujorku 26. 9.1995. godine, Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima

https://www.ustavnisud.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_bos.pdf


Sto ovo stoji u preambuli dejtonskog ustava

 

[Fring]

Mora biti da je zanimljiv život urotomana...

nista se ne desava slucjano
trebas imati jako nizak iq da vjerujes u teorije slucjanog razvoja dogadjaja

 

[Urvan Hroboatos]

Ankara je, na neki simboličan način, bila istorijski dobar izbor za pokušaj nametanja međunarodnog sponzorstva nad "trećim entitetom". Ona je, naime, i rodno mjesto Republike Srpske.

Tamo je – u noći 4. septembra 1995. godine – tadašnji predsjednik Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović pristao i na ukidanje ustavnog imena Republika za Bosnu i Hercegovinu i na davanje naziva Republika Srpska novonastajućem srpskom entitetu.

Sastanak na kojem su donesene te odluke održan je u rezidenciji američkog ambasadora u Ankari Marka Grosmana (Mark Grossman). Glavni američki posrednik Ričard Holbruk (Richard Holbrooke) pokazao je Izetbegoviću nacrt sporazuma koji je dan ranije usaglašen s predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem u Beogradu.


Američki učesnici tog razgovora, po svjedočenjima u dokumentu Tajna istorija Dejtona: Američka diplomatija i bosanski mirovni proces 1995, sjećaju se kako se bosanski predsjednik odmah fokusirao na uvodne rečenice koje opisuju bosansku državu i srpski entitet:

"Izetbegović je zahtijevao da Amerikanci u prvoj rečenici zamijene obećanje o kontinuitetu 'legalnog entiteta poznatog kao Bosna i Hercegovina' konciznijim nazivom Republika Bosna i Hercegovina. Milošević je insistirao da riječ Republika bude uklonjena... Slično tome, Izetbegović se protivio da se srpski entitet naziva 'Republika Srpska'. Milošević je insistirao na tom imenu. Milošević je smatrao da sam naziv ne prijeti teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine. 'Kako bi se drugačije Srbi zvali?" – pitao je. Izetbegović nije bio protiv toga da se bosanskim Srbima omogući ustavna uloga u novoj državi ali je osjećao da im dozvoljavanjem da koriste ime 'Republika' garantuje de facto autonomiju. Izgledalo je da to legitimizuje akcije ustaničkih vođa poput Karadžića (Radovan) iz januara 1992. kad su proglasili svoju 'Srpsku' republiku nezavisnu od Bosne i Hercegovine kao dio Srbije. 'To ime je kao nacističko ime', rekao je Izetbegović emocionalno. 'Ako ga koristite, dozvoljavate im da pobijede. Ono sadrži ime 'Republika' i činiće im se kao da imaju zasebnu zemlju'. Kasno te večeri, nakon velikog pritiska, bosanski predsjednik je najzad pristao", piše u dokumentu objavljenom u izdanju američkog Arhiva nacionalne bezbjednosti.

Sljedećeg dana "principi" dogovoreni s Izetbegovićem potvrđeni su u razgovoru s Miloševićem u Beogradu, a 6. septembra s predsjednikom Hrvatske Franjom Tuđmanom u Zagrebu, te su onda i zvanično obznanjeni 8. septembra u Ženevi uz potpis Izetbegovićevog ministra inostranih poslova Muhameda Šaćirbeja.

Tako se može ispričati polu-provjerena priča kakvog se god hoće profila, bez dokaza, tipa rekla-kazala (tim su se najviše bavili Stipe Mesić, Kiro Gligorov, Ante Marković,...)- i sve je to mućak.

S anglosferoidne strane naklapanja Owena, Zimmermana, Holbrookea, ...

To su sve babarije i nema dokaza za ozbiljnog proučavatlja.

To su dokazi tipa da nitko nije došao n mjesec, da su CIA i Mossad ubili JFKa, da je Tito bio mason, da ...

To je razina naklapanja uz travaricu.

 

[Fring]

KAD I GDJE JE «RS» BILA PRIHVAĆENA?

Ambasador Šaćirbey Nekoliko američkih zvaničnika su došli udarati na vrata da me navedu nastavljanju sastanka. Bili su diplomatični, čak i pristojni. Ipak, ja se nisam dao primorati. Na kraju je Hobrooke došao i ušao u sobu, prijeteći i nepozvan. Vikao je da će NATO zračni udari odmah prestati i da će se nas kriviti za raspad razgovora i za posljedice. Ja sam ga, fizički, prisilio natrag u predsoblje. To je, gdje je on očigledno vjerovao, sudeći po njegovoj vlastitoj knjizi, da sam se ja spremao njega udariti. Bošnjaci.net: Da li je došlo do udarca? Ambasador Šaćirbey: To, otvoreno rečeno, je nešto što ja ne bih počinio. Moje zadovoljstvo da ga udarim bi prouzročilo građanima i vojnicima koji bi ispaštali posljedice. U svakom slučaju, nisam tražio nikakvo osobno zadovoljstvo nego sam ga samo htio podsjetiti da se mene ne može ponižavati. Ja sam bio Amerikanac, predstavljajući pravedni povod ljudi i zemlje mog rođenja. On nije bio ništa više kaubojem nego ja i nije imao prava da prijeti BiH i njenoj pravosnažnoj vladi i vojsci. Nisam slijedio njegove zahtjeve nego sam se vratio u sobu i savjetovao s Predsjednikom Izetbegovićem. Na kraju, zaključak je bio da BiH treba stalnu zračnu aktivnost da se oslobodi obruča oko Sarajeva, a isto tako i za druge političke i vojne zamisli.​

Bošnjaci.net: Kad je ime i ideja o Republici Srpskoj bilo prvobitno predloženo?
Ambasador Šaćirbey: To je već bilo ime koje se je promicalo, ne samo od strane Beograda i Pala nego i od takozvanih međunarodnih pregovarača. Naša Ambasada pri Ujedinjenim Nacijama je bila većinom uspješna u suprotstavljanju bilo kojem dokumentu ili izvještaju koji se je odnosio ne samo na "Republiku Srpsku" nego isto tako i na vlast ili vladu „Bosanskih Srba“. Ipak, to je stalno dolazilo na dnevni red oko pregovaračkog stola, a posebice kad su se Karadžić i društvo pojavili kao formalni pregovarački partneri.

Preobraćanje agresije i genocida, da bi se definiralo kao građanski rat

Bošnjaci.net: Zašto se na imenu RS toliko insistiralo?
Ambasador Šaćirbey: Napori da se promakne to ime i legitimitet nisu bili niti trenutačno niti općenito slučajni, nego promišljeni da bi se time dalo pravosnažje strani za pregovaračkim stolom s „bosanskom muslimanskom“ vladom. Ako se Vladu Republike Bosne i Hercegovine predstavi samo kao stranu uključenu u "građanski rat" onda se time prikaže slika unutarnjeg razdora a ne genocida ili agresije izvana, što bi, po međunarodnom pravu i Povelji UN-a, zahtijevalo odlučan međunarodni odgovor. Isto tako, umanjivanje pravosnažja vlade RBiH u pojednostavljenu vojsku „bosanskih Muslimana“ ili vlasti, bilo je smišljeno s namjerom da se navede RBiH da pregovara s navodnim „RS“ političarima kao stranom u ovom predstavljenom unutarnjem razdoru. To je isto služilo da se prometne zakonitost „embarga na oružje“, da se odstrane navodi genocida, te da se dadne legitimnost pregovaračkoj taktici. Što je bilo tako očigledno suprotno ovoj predstavljenoj slici, je odlučujuće uključivanje Miloševića i beogradskih vlasti u stvarne pregovore, kao i u sukob.

Holbrooke-ov ultimatum ili blef

Bosnjaci.net: Što se je desilo u Ankari?
Ambasador Šaćirbey: Bakir Izetbegović točno navodi da je ime "RS" bilo prisiljavnje na predsjednika Izetbegovića i Vladu RBiH da se prihvati kao dio pregovaračkih termina od strane Sjedinjenih Država, ili Richard Holbrookea, u Ankari, u augustu 1995.
To onda nije značilo priznanje „RS“, nego da bi pregovori ishodili u dva entiteta, s jednim nazvanim „Republika Srpska“. Ambasador Holbrooke je rekao da je ili tako, ili više neće biti daljnih pregovora po inicijativama Sjedinjenih Država. Da li je on blefirao, ili je Milošević blefirao njega, ja imam svoje mišljenje o tome, ali ne bi bilo pravilno da bih to postavio na jednu ili drugu stranu.

Bošnjaci.net: Što vi mislite, je li to bio blef?
Ambasador Šaćirbey: Jeste, ali to bi bilo opasno proigravanje koje bi stalo BiH mnogih života, te moguće mišljenog američkog prijateljstva. Po drugoj strani, Milošević, pa i Holbrooke, nisu imali sličnu odgovornost za živote opsjednutih građana i zemlje. Mi onda nismo znali za jedan drugi čin.

Dogovor s Miloševićem

Bošnjaci.net: Koji čin?
Ambasador Šaćirbey: Da je, mnogo prije Ankare i Srebrenice, Holbrooke već pristao na Miloševićeve uvjete: Srebrenica, Žepa i Goražde će biti žrtvovani, kao što je Holbrooke-u skliznulo s usta u jednom od njegovih intervjua, i Republika Srpska će ne samo dobiti 49%, nego i biti ozakonjena referendumom. Da smo mi to onda znali, naše povjerenje u Hobrookea bi bilo drugačije. On više nije pregovarao s Miloševićem, koliko je pritiskao na RBiH da se snizi prihvatiti dogovor kojeg je već činjenično ugovorio s Miloševićem.

Da li Holbrooke razumije termin „Republika Srpska“

Bošnjaci.net: Da li je Holbrooke razumio značenje termina „Republika Srpska“?
Ambasador Šaćirbey: On ili nije znao ili nije brinuo. On je već napravio svoj dogovor s Miloševićem i potom nije htio imati nikakve protivnosti koje bi to doveli u opasnost. Čak i sad, kad izjavljuje da je ime pogreška, on izjavljuje da je termin „Republika“ problem. Koji put se on nađe zbunjenim svojim domnijevanjem i izjavi da je „Srpska“ problem. Ipak, on nikad nije htio priznati cijelu grešku prihvaćanjem da je čitavo ime, kao i koncept homogene „Republike Srpske“, sudbonosni promašaj Daytona i njegovog plana.

Alternative feudalizmu „Republike Srpske“

Bošnjaci.net: Koji su bili izbori?
Ambasador Šaćirbey: To treba usporediti s Vance-Owen planom. Nisu postojala niti etnički homogena područja, niti feudalni koncept kao „Republika Srpska“. To je bio koncept regionalizacije koja je bila način decentralizacije, ali koji isto tako nije dao pravosnažje projektu osnovanom na etničkom čišćenju, rezultat kojega je bilo nešto nazvano „Repiblika Srpska“.

Bošnjaci.net: Što se je, u stvari, dogodilo u Ženevi u septembru?
Ambasador Šaćirbey: To je bilo mjesec dana nakon Ankare. Situacija se je bitno promijenila, ali je koncept Ankare bio službeno prihvaćen kao osnova pregovora. Još jednom, to nije značilo da je „RS“ nekako bila priznata, čak niti kao unutarnji dio BiH. (Nisu postojali čak niti potpisi, nego samo što se je moglo uzeti kao tačke razgovora podnijete od Holbrooke-a i Bildt-a, koji je isto tako bio dio tajnog dogovora s Miloševićem). To se je desilo u Daytonu.

Tačke razgovora kao osnova pregovora

Bošnjaci.net: Vi izjavljujete da se je situacija promijenila. Kako?
Ambasador Šaćirbey: Pošto mi je bilo rečeno da idem u Ženevu, htio sam potvrditi upute koje sam imao. Zračni udari NATO-a su izmjenili situaciju, kako vojno tako i politički.

Kako Bakir točno pokazuje, i ja sam mu iskreno zahvalan što je tako otvoren, Predsjednik Izetbegović je već pristao na Holbrookove zahtjeve da „RS“ službeno bude osnova za pregovarački dogovor. Ipak, ja sam se nadao da su akcije NATO-a isto tako promijenile podršku zamisli „Republike Srpske“.

Nažalost, kad sam se spremao otići, Holbrooke je poslao poruku da insistira na imenu i konceptu „RS“. Predsjednik Izetbegović mi je dao naloge složiti se s tim pregovaračkim terminima i rekao je da će me kontaktirati kad dođem u Ženevu da potvrdi naloge nakon savjetovanja s Predsjedništvom BiH.

Bošnjaci.net: Da li ste razgovarali s Predsjednikom Izetbegovićem, ili su vam se nalozi promijenili kad ste došli u Ženevu?
Ambasador Šaćirbey: Holbrooke nam je predstavio te tačke razgovora, ili takozvana „Načela za pregovaranje“. Ja sam, odmah, htio pregovarati o određenim terminima, uključivo i „Republiku Srpsku“. Holbrooke je ubrzo postao uznemiren i stalno je zahtijevao da „Načela“ nisu za pregovore i da ih se mora uzeti u cijelosti. Ja sam to odbio i povukao se u jednu sobu da se „savjetujem sa Sarajevom“.

Predsjednik Izetbegović je isto tako dobio primjerak toga. Ja sam ga opet nazvao u Sarajevu i naš razgovor se je nastavio dok smo, opet, ocjenjivali naše mogućnosti. Na kraju je Predsjednik Izetbegović potvrdio moje početne upute - složiti se s tim pregovaračkim točkama.

Udarac u sali Ambasade Sjedinjenih Država u Ženevi?

Nekoliko američkih zvaničnika su došli udarati na vrata da me navedu nastavljanju sastanka. Bili su diplomatični, čak i pristojni. Ipak, ja se nisam dao primorati. Na kraju je Hobrooke došao i ušao u sobu, prijeteći i nepozvan. Vikao je da će NATO zračni udari odmah prestati i da će se nas kriviti za raspad razgovora i za posljedice.
Ja sam ga, fizički, prisilio natrag u predsoblje. To je, gdje je on očigledno vjerovao, sudeći po njegovoj vlastitoj knjizi, da sam se ja spremao njega udariti.

Bošnjaci.net: Da li je došlo do udarca?
Ambasador Šaćirbey: To, otvoreno rečeno, je nešto što ja ne bih počinio. Moje zadovoljstvo da ga udarim bi prouzročilo građanima i vojnicima koji bi ispaštali posljedice. U svakom slučaju, nisam tražio nikakvo osobno zadovoljstvo nego sam ga samo htio podsjetiti da se mene ne može ponižavati. Ja sam bio Amerikanac, predstavljajući pravedni povod ljudi i zemlje mog rođenja. On nije bio ništa više kaubojem nego ja i nije imao prava da prijeti BiH i njenoj pravosnažnoj vladi i vojsci.

Nisam slijedio njegove zahtjeve nego sam se vratio u sobu i savjetovao s Predsjednikom Izetbegovićem. Na kraju, zaključak je bio da BiH treba stalnu zračnu aktivnost da se oslobodi obruča oko Sarajeva, a isto tako i za druge političke i vojne zamisli. Potencijal da bi Vlada Sjedinjenih Država, uz Hobrookeovo osvetništvo, usredotočila nepravdu na BiH, ili samo povukla svoju mirovnu inicijativu, je bilo gledano kao prevelika opasnost.

https://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=24897

 

[Urvan Hroboatos]

Podsjećajući se na Osnovna načela usaglašena u Ženevi 8. 9. 1995. godine i u Njujorku 26. 9.1995. godine, Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima

https://www.ustavnisud.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_bos.pdf


Sto ovo stoji u preambuli dejtonskog ustava

To je Dayton, i tek od tada postoji pravno jasno definirano.

Ono okolo ja tebi ti meni, Holbrooke rekao, ovaj rekao Aliji ... to je bzvz.

 

[Fring]

Bošnjaci.net: Što se je, u stvari, dogodilo u Ženevi u septembru?
Ambasador Šaćirbey: To je bilo mjesec dana nakon Ankare. Situacija se je bitno promijenila, ali je koncept Ankare bio službeno prihvaćen kao osnova pregovora. Još jednom, to nije značilo da je „RS“ nekako bila priznata, čak niti kao unutarnji dio BiH. (Nisu postojali čak niti potpisi, nego samo što se je moglo uzeti kao tačke razgovora podnijete od Holbrooke-a i Bildt-a, koji je isto tako bio dio tajnog dogovora s Miloševićem). To se je desilo u Daytonu.

 

[Fring]

Milodsevic ispunjava obecanje Amerima pusta RSK niz vodu
odmah zatim Ameri u Ankari lome Aliju da prihvati RS na 49%
Alija pod pritiskom pristaje i salje Muhameda Sacirbeja da potpise zenesvke principe
podjela bIh na osnovu plana kontakt grupe 49 51 % i Republika Srpska

VRS se povlaci iz D Vakufa ,Drvara,Petrovca i jos nekih srpskih opstina Bosanske Krajine itd da se RS svede na 49%

 

[MOST6]

Da, Milošević nagovorio Martića da odbije plan a onda nije učinio ništa kad je počeo napad. Zato se opravdano misli da Milošević izdao Krajinu, tj. pustio niz vodu, moguće zbog nekog tajnog sporazuma ili iz nekog drugog razloga.

Za RS je prihvatao mnogo manje autonomije nego što je Z4 nudio Krajini. Vrv se plašio da bi se Z4 mogao oslikati na Kosovo, Vojvoddinu itd.

Naravno da je Milošević nagovorio Martića da odbije plan, a kada mu je Martić u panici telefonirao nakon početka akcije Oluja i pitao što da radi, Milošević je izgovorio ono slavno: Ubij se!