Vi svuda vidite veliku Srbiju. Po čemu tačno su Karađorđevići ili bar Aleksandar I bili velikosrbi?
A tebi je krivo što ste raskrinkani.
Dakle bili više antisrbi jer su hteli gašenje srpskog naroda a ne velikosrbi. Mada ta ideja nije nešto čudna ili unikatna, na sličan način su nastale nemačka, italijanska, francuska i slične nacije, tj. ujedinjenjem manjih a srodnih naroda.
Nisu oni nimalo bili antisrbi. Njima je Jugoslavija poslužila kao proširena koža za širenje srpstva, samo pod drugim imenom. Sadržaj isti, ambalaža drugačija.
Ostale nacije nisu imale dovoljno razvijene partikularne identitete te su se uspjele ujediniti u jedinstvene nacije, iako i danas unutar nekih od njih postoje autonomaški pokreti i želje za odcjepljenjem (Alzas i Lorena, Južni Tirol, Bavarska, sjeverna Italija, Veneto...). U trenutku stvaranja jugoslavenske države bilo je već prekasno stvarati jugoslavensku naciju, jer su Hrvati, Srbi i Slovenci već imali razvijene nacionalne identitete, a i ostali su bili vrlo blizu punoj afirmaciji svojih partikularnih nacionalnih identiteta. Zato tvoja usporedba ne stoji.
Izvor?
Npr. ko je ono preimenovao Livno u Tomislavgrad? Što bi velikosrbi promovisali hrvatsku istoriju?
Što će mi izvor? Raspravljamo o državi koja čak nije htjela potpisati konkordat s Vatikanom i omogućiti svojim građanima katoličke vjere da budu u jedinstvu s Katoličkom crkvom. Dalje, pričamo o državi čiji su srpski političari tvrdili da nema šanse da će ikada i jedan Hrvat postati predsjednik vlade. Govorimo o državi u kojoj je izbrisana svaka posebnost Hrvatske. Govorimo i o kasnijoj komunističkoj Jugoslaviji u kojoj se nametao srpski jezik, službena terminologija i slično. Srbi su nametali jugoslavenstvo kao nadnacionalni identitet čiju bi jezgru činilo srpstvo. Nadali su se da će brojnost Srba u jugoslavenskoj državi učiniti svoje, te da će ostali narodi nivelirati svoje posebne identitete i pretopiti se u jugoslavenstvo kao paravanu za srpstvo.
Ako je Srbija znala da je velika Srbija nemoguća zašto onda msiliš da je huškala Srbe na dalji rat?
Upravo sam ti naveo listu mirovnih planova koje su bosanski Srbi uz pritiske Srbije prihvatili kao i one koje nisu i pored pritisaka Srbije. Dakle Srbija je terala bosanske Srbe da prihvate planove koji su apsolutno u suprotnosti sa navodnom velikosrpskom zaverom. Zašto to ignorišeš?
Srbija nije imala apsolutnu moć nad RSK a pogotovo RS. Nije mi jasno na šta tačno aludiraš. Ili misliš da je Srbija trebala da tera RS na bezuslovnu reintegraciju u BiH, pa nema nikakve šanse da bi neko u Banja Luci to prihvatio da Srbija ne znam šta uradi.
Što se tiče Hrvatske nije bilo takvih planova za politička rešenja sve do Z4, ali nije bilo ni ozbiljnijih sukoba od kraja 1992. do sredine 1995. Međutim i oni su prihvatili i Vensov plan kao i kasnije sporazume sa Hrvatskom (Zagrebački i Gospodarki sporazum 1994).
Srbija je huškala Srbe u Hrvatskoj na daljnji rat zato što su oni za Beograd bili obično topovsko meso za koje su se nadali da će im ostvariti korist, a ako ne uspiju, opet svejedno, jer im nije nimalo bilo stalo do njih. Beograd uzima u usta prečanske Srbe samo kada nešto želi i kad mu nešto treba. U svim drugim slučajevima, Beogradu uopće nije stalo do prečanskih Srba, niti ih uopće smatra pravim Srbima. Hrvatski i BiH Srbi su im oduvijek bili moneta za potkusurivanje, kako biste vi rekli.
Svatko može, tobože nuditi i prihvaćati planove te držati figu iza leđa i raditi posve suprotno. Ne bi bilo baš da su Srbi otkrili toplu vodu po tom pitanju.
Srbija je imala
potpunu kontrolu nad "RSK" i to je apsolutno dokazano haškim presudama, a to su javno izjavili i brojni hrvatski Srbi koji su pobjegli u BiH i Srbiju pa zažalili svoje odluke iz 1990-ih.
Pa nije RSK prvi slučaj separatizma, ima ih raznih i danas aktivnih. Niko od njih nije smeo da krene u separatizam, pa eto ih tu su svejedno. Mnoge zemlje su upravo i nastale separatizmom. Krajina i RS čak i nisu tipičan separatizam nego kontraseparatizam, separatistički odgovor na separatizam. I Albanci kad su krenuli u separatizam isto nisu smeli pa su svejedno krenuli, zapad ih čak i priznao iako isto nije smeo...
Nije prvi primjer separtazima, ali ako je međunarodna zajednica jasno izjavila 1992. godine da neće ni u kojem slučaju priznati bilo kakvo prekrajanje granice, onda je stvarno vlast trebala biti nenormalna i zločinačka da upire u nečemu što se nije moglo dobiti i pritom žrtvovati ne samo tuđe, već i svoje sunarodnjake.
Postoj li Abhazija ili tamo nema ničeg osim Grzije? Možemo se ovako lagati ali koja poenta. RSK je faktički postojala ali nije de jure.
"RSK" nije postojala, njeno postojanje nije priznala čak ni Srbija. Abhazija je dobila barem 2 međunarodna priznanja, tako da to nije usporedivo.