Imam fin i drag komšiluk,
ali pokrade se neko od onih...
Jedna studentkinja, koja je živela kod mene, umetnica.
Studira film i šta već ide uz to na FDU.
Na sve liči, samo ne na paparaca.
Draga, skromna, umetnički tip, skroz.
I, u jednoj o šetnji, pošto je baš majstor fotografije,
videla goluba na nekoj ogradi, ili već nečemu.
I, odjednom, iskočila Jovana Jeremić: „Šta ti slikaš? Ko ti je dao dozvolu?
Ovo je moj posed! Ovde ja živim! Kakav je to način?“
Devojka se izvinila i otišla.
Niti gleda televiziju,
niti zna ko je Jovana Jeremić.
Više po tome što je čula za nju, ali ne bi je ni prepoznala.
Međutim, kada je ova dreknula: „Znaš ti ko sam ja...“ –
došla je u stan i priča nam o tome, sva potresena.
Nije neko ko slika bilo koga bez dozvole. Više hvata umetničke kadrove.
I ova je odnekud izletela, kao što uvek o svemu izleti.
To ti je život.
Ti bi da napraviš umetnost,
a neko misli da si opsednut njime,
bez i da zna da je sigurno poslednja osoba na svetu
koju bi slikala.
Sudeći po svemu što je Jovana Jeremić uradila i radi –
više lepote i smisla ima u tom golubu
nego u njoj.
Ali, šta ćeš.
Mladoj studentkinji ostala mini trauma,
a svet ostao bez jedne fotografije.
A ova se istresla na dete, bez da zna
da to što bi ona slikala nikakve, ali nikakve, nema veze sa njom.
Niti bi bila na fotografiji.
Šta ćeš.
Opsesija veličine, povezana sa manijom gonjenja,
uz narcizam i grandioznost,
stvara sliku da se sve vrti oko tebe.
A nekome je kadar sa golubom važniji,
gde ti ne postojiš.
U stvari, možda grešim.
Jovana je možda bila ljubomorna na goluba,
zato što je on bio u krupnom kadru,
a ova nju nije ni primetila.
Takvo je to biće – vidi samo prave stvari.
Zato se Jovana buni.
Ko sme nju da prepozna, a da snima neku tamo pticu,
koja nikada nije bila u njenom jutarnjem programu,
a ova mu daje na značaju?
Kučka. Fuj.
Nikada ova nije ugostila slično biće.
Paralelni univerzum.
Srećom, takva bića tamo ne bi ni gostovala.
Ne bi ni golub.
Kada je čuo kako ova urla –
odleteo je.
Valjda će tako da odleti i Jovana J. iz javnosti,
Da ne traumira samo golube i decu,
nego i generacije,
koje misle da se tako vodi "Jutarnji program"
Postaje poznat i ostalo,
Srećom
Još uvek ima onih koji ne znaju ko je,
U njima nam je spas.
Stefan Simic