Skvo, ne chitash temu od pocetka, napisao sam na prvoj strani svoje vidjenje.
Elem ako cemo vec da diskutujemo o kontekstu pesme, ja ne vidim gde je covek pogazio sebe, vec da jednostavno zna kako je moze uvek pridobiti i uvek zadrzati za sebe sluzeci se cak i lazima (lukavo i slatkorecivo) i da to uglavno radi iz straha iako nema razlog za postojanje istog. I nije mi nesto jak kontekst.
Stih je prelep jer svi mi podvaljujemo, i svesno i nesvesno. Apsolutna prava iskrenost kada su emocije prenaglasene nije realna. Vise volimo nego sto zaista volimo (kako god to zvucalo), vise se trudimo oko sitnica i ugadjanja voljenoj osobi. Vise pricamo i iskazujemo svoju ranjivost. Jednostavno smo drugaciji i drugacije se ponasamo nego sto bi se ponasali prema bilo kojoj osobi koja je u nasoj blizini koja mozda i vise zasluzuje nase vreme, emociju i paznju. Tu mi "podvaljujemo ljubav" , sebi i njoj.