aleksandarhakler1992
Domaćin
- Poruka
- 3.733
evo,tek sam ustao,pa sam jos pod jakim utiscima.neznam gde mi je glava,kao da sam celu noc pijancio,a nisam.
elem,jos jedan moj cudan san,koji je takodje,trajao CELE NOCI,znaci ja neznam zasto mi se ovo dogadja,moram da se izjadam.
PART 1:
juce sam celu noc sanjao kako mi neke zmije gmizu po kuci i po sobama,svakog trenutka izleti neka odnekud i krecu se jako brzo.ali na kraju se ispostavilo da to nisu zmije,vec neki prerasli puzevi golaci.ali su svejedno bili jako grozni i ne dopustate da vam po kuci svuda gmizu,zar ne? nije da sam se ja njih plasio,nego zapravo se mnogo gadim tih gmizavih ljigavih stvorenja.ali to je nebitno,taj san je bio juce,ali ovaj od jutros me je skroz izdeprimirao,evo ga:
PART 2:
ima jedna curica,koju znam odavno,ali ona jako retko dolazi ovde kod nas,jer tu ima babu i dedu.ja sam prema njoj oduvek gajio simpatije,mada nikad nista,ono...
sad,ovog momenta,jako sam opsednut njome,jer sam te tek probudio.imam osecaj,kao da sam jako zaljubljen u nju,iako zapravo nisam.i jako bih hteo da je vidim,ODMA SAD,znate taj osecaj sigurno? ili barem samo mislim da nisam zacopan? osecanje nije nikad bilo tako jako,kao sad.
RADNJA SNA: "Saobracajna nesreca". (SAN JE TRAJAO 2 SATA),neznam da'l sam normalan vise.
ona je dosla tu,videli se mi,a ja valjda,kupio neki auto...i sad,tu,u susednom mestu,mi kao da se provozamo. sedne ona. ja nagarim do daske,ko bez mozga,sto uopste nije ni slicno mojoj licnosti u realnom zivotu. ovo ce mozda sad biti malo smesno,ali nisam znao gde je zapravo kocnica. auto leti,blizi se neka prepreka ili kraj puta,ne secam se sta je bilo tacno. ja na brzinu ispritiskam sve zive pedale pod nogama,racunajuci i pedalu gasa,auto jos vise ubrza,mi udarimo negde...
auto se slupa,i tu je kraj prvog dela sna. i onda,kao da je zaista proslo neko vreme,tako sam se osecao. ja se budim negde,ma valjda kod kuce,ja se budim skroz normalan. i kazu mi da sam imao saobracajku. a ja se kao secam svega,do onog trenutka,kad sam izgubio kontrolu nad vozilom.
saznam da je ona izletela kroz sofersajebnu i da je kod kuce,na kucnom lecenju. dodjem na mesto udesa,pogledam,vidim da je staklo sa suvozaceve strane razbijeno,onako,bas kao da je izletela kroz njega.a ja sam ostao u kolima,nekim cudom,nista mi nije bilo.
RAZRADA: i posto mi je ovo jedan od najduzih snova ikad,posle te scene,sve se vrti oko toga,kako ona lezi kod kuce u krevetu i svi ljudi dolaze i daruju joj poklone za brz oporavak. ono sto me buni,to je,sto je ta kuca gde ona lezi,zapravo kuca mog druga,ovdasnjeg,zivimo tu,u istom mestu. i to gore na spratu,gde inace trenutno,niko ne zivi. neznam da li to gde ona lezi da se opravlja ima ikakve veze,ali mozda sam jako ljubomoran na nekog. ali mozda je ta kuca mog druga,u snu, jednostavno predstavljena kao njena kuca.
i sad,mene svi teraju,kazu idi bre u posetu kod nje,svi su tamo,skupili se ljudi i porodica,odnesi joj nesto. a ja...ni da cujem.nemam hrabrosti,imam jak osecaj krivice. ja SEDIM ispred te kuce,CEO DAN,ali nemam hrabrosti da udjem unutra. a vidim odozdo tu sobu (veliki prozori) i neke ljude,koji su unutra. a imao sam zelju da udjem tamo,da je znazno zagrlim,da zaplacem i da joj kazem "oprosti...".
ahh,ali ne. i na kraju,ona ode svojoj kuci (stan),i ja tek onda odem tamo i to posle prepirke sa mojima. odnesem neke pokloncice. medjutim,neki ljudi unutra me ne gotive ili mozda cak mrze,ne podnose. znaju da sam kriv. tek nekoliko njih,koji me znaju od ranije,oni su okej. kazu sedi,jedi,smiri se,kao kod kuce.
i ja krenem da jedem nesto tamo.malo glupo,a? ona sedi na krevetu i gleda me.
sa njom - nisam progovorio. ni reci.
komentarisite,sta je bila glavna pouka,jer sigurno ima nesto,poz.
elem,jos jedan moj cudan san,koji je takodje,trajao CELE NOCI,znaci ja neznam zasto mi se ovo dogadja,moram da se izjadam.
PART 1:
juce sam celu noc sanjao kako mi neke zmije gmizu po kuci i po sobama,svakog trenutka izleti neka odnekud i krecu se jako brzo.ali na kraju se ispostavilo da to nisu zmije,vec neki prerasli puzevi golaci.ali su svejedno bili jako grozni i ne dopustate da vam po kuci svuda gmizu,zar ne? nije da sam se ja njih plasio,nego zapravo se mnogo gadim tih gmizavih ljigavih stvorenja.ali to je nebitno,taj san je bio juce,ali ovaj od jutros me je skroz izdeprimirao,evo ga:
PART 2:
ima jedna curica,koju znam odavno,ali ona jako retko dolazi ovde kod nas,jer tu ima babu i dedu.ja sam prema njoj oduvek gajio simpatije,mada nikad nista,ono...
sad,ovog momenta,jako sam opsednut njome,jer sam te tek probudio.imam osecaj,kao da sam jako zaljubljen u nju,iako zapravo nisam.i jako bih hteo da je vidim,ODMA SAD,znate taj osecaj sigurno? ili barem samo mislim da nisam zacopan? osecanje nije nikad bilo tako jako,kao sad.
RADNJA SNA: "Saobracajna nesreca". (SAN JE TRAJAO 2 SATA),neznam da'l sam normalan vise.
ona je dosla tu,videli se mi,a ja valjda,kupio neki auto...i sad,tu,u susednom mestu,mi kao da se provozamo. sedne ona. ja nagarim do daske,ko bez mozga,sto uopste nije ni slicno mojoj licnosti u realnom zivotu. ovo ce mozda sad biti malo smesno,ali nisam znao gde je zapravo kocnica. auto leti,blizi se neka prepreka ili kraj puta,ne secam se sta je bilo tacno. ja na brzinu ispritiskam sve zive pedale pod nogama,racunajuci i pedalu gasa,auto jos vise ubrza,mi udarimo negde...
auto se slupa,i tu je kraj prvog dela sna. i onda,kao da je zaista proslo neko vreme,tako sam se osecao. ja se budim negde,ma valjda kod kuce,ja se budim skroz normalan. i kazu mi da sam imao saobracajku. a ja se kao secam svega,do onog trenutka,kad sam izgubio kontrolu nad vozilom.
saznam da je ona izletela kroz sofersajebnu i da je kod kuce,na kucnom lecenju. dodjem na mesto udesa,pogledam,vidim da je staklo sa suvozaceve strane razbijeno,onako,bas kao da je izletela kroz njega.a ja sam ostao u kolima,nekim cudom,nista mi nije bilo.
RAZRADA: i posto mi je ovo jedan od najduzih snova ikad,posle te scene,sve se vrti oko toga,kako ona lezi kod kuce u krevetu i svi ljudi dolaze i daruju joj poklone za brz oporavak. ono sto me buni,to je,sto je ta kuca gde ona lezi,zapravo kuca mog druga,ovdasnjeg,zivimo tu,u istom mestu. i to gore na spratu,gde inace trenutno,niko ne zivi. neznam da li to gde ona lezi da se opravlja ima ikakve veze,ali mozda sam jako ljubomoran na nekog. ali mozda je ta kuca mog druga,u snu, jednostavno predstavljena kao njena kuca.
i sad,mene svi teraju,kazu idi bre u posetu kod nje,svi su tamo,skupili se ljudi i porodica,odnesi joj nesto. a ja...ni da cujem.nemam hrabrosti,imam jak osecaj krivice. ja SEDIM ispred te kuce,CEO DAN,ali nemam hrabrosti da udjem unutra. a vidim odozdo tu sobu (veliki prozori) i neke ljude,koji su unutra. a imao sam zelju da udjem tamo,da je znazno zagrlim,da zaplacem i da joj kazem "oprosti...".
ahh,ali ne. i na kraju,ona ode svojoj kuci (stan),i ja tek onda odem tamo i to posle prepirke sa mojima. odnesem neke pokloncice. medjutim,neki ljudi unutra me ne gotive ili mozda cak mrze,ne podnose. znaju da sam kriv. tek nekoliko njih,koji me znaju od ranije,oni su okej. kazu sedi,jedi,smiri se,kao kod kuce.
i ja krenem da jedem nesto tamo.malo glupo,a? ona sedi na krevetu i gleda me.
sa njom - nisam progovorio. ni reci.
komentarisite,sta je bila glavna pouka,jer sigurno ima nesto,poz.
Poslednja izmena: