Umri_muski
Buduća legenda
- Poruka
- 32.757
Ma ne verujem ja da je posleratno nestao aorist, jer odakle ga kod mene..
Kod mene ti je jasna stvar, ako je bilo u knjigama ima ga kod mene u izgovoru, ako ga nije bilo , nema ga ni kod mene....
Sa druge strane, nema ozbiljne literature kod mene, sto znaci Bulatovic i svi ti pisci za odrasle nisu prosli...ne interesuje me tupljenje i patologija....dok Lalic , Andric, i masa onih koji su za decu prolaze...
Zasto su za decu, pitajte druge, ali se ja slazem sa tom podelom...
Cim neki pisac pise o ljudskim naravima i sudbinama, za decu je, a cim mi vadi iz crevca politicke aspekte koji jos nisu dobro ni uoceni a kamoli literarno oblikovani, to je za ove sto vole da citaju te patologije, mehanicari, radno osoblje , servisno osoblje i slicno...
Dokazi realnosti na osnovu emotivnih spinova u romanima su mi nedozvoljena sredstva, ali dokazi emotivnih kompleksa i odnosa u paketu su dozvoljeni...
Ocigledno da mi je nebitno da li je rec domaceg ili stranog porekla.
Nekad i sve vise bezim od domacih reci , jer ne mogu da se odvojim od bunilnog znacenja koje su joj ostali pripisali...
Npr, realnost, a onda uvodim stvarnost, tj licna percepcija realnosti, a onda razlikujem percepcija i dozivljaj, jer percepcija je umni proces, a dozivljaj emotivni itd itd...
Jedini sukob koji stvarno imam je odvajanje recice ne od glagola...jer mi to remeti filozofsku strukturu izjasnjavanja..zato sto negacija negacije nije nominativ, tj pocetno stanje...
Ali to je daleko od jezicke stvarnosti i samo je jedan usamljeni primer.
Mnogo drugih stvari je jaci ili jak razlog za nestanak srpskog jezika, a ne to da li je recica ne odvojena od glagola da bi omogucila negaciju negacije..
Snalazenje preko prideva, koji dozvoljavaju zajednicko pisanje recice ne je jedan prinudan (prinudni) nacin...
Takodje je vidljivo da mi je leksika u outu...ustvari , na godisnjem je...
Kod mene ti je jasna stvar, ako je bilo u knjigama ima ga kod mene u izgovoru, ako ga nije bilo , nema ga ni kod mene....
Sa druge strane, nema ozbiljne literature kod mene, sto znaci Bulatovic i svi ti pisci za odrasle nisu prosli...ne interesuje me tupljenje i patologija....dok Lalic , Andric, i masa onih koji su za decu prolaze...
Zasto su za decu, pitajte druge, ali se ja slazem sa tom podelom...
Cim neki pisac pise o ljudskim naravima i sudbinama, za decu je, a cim mi vadi iz crevca politicke aspekte koji jos nisu dobro ni uoceni a kamoli literarno oblikovani, to je za ove sto vole da citaju te patologije, mehanicari, radno osoblje , servisno osoblje i slicno...
Dokazi realnosti na osnovu emotivnih spinova u romanima su mi nedozvoljena sredstva, ali dokazi emotivnih kompleksa i odnosa u paketu su dozvoljeni...
Ocigledno da mi je nebitno da li je rec domaceg ili stranog porekla.
Nekad i sve vise bezim od domacih reci , jer ne mogu da se odvojim od bunilnog znacenja koje su joj ostali pripisali...
Npr, realnost, a onda uvodim stvarnost, tj licna percepcija realnosti, a onda razlikujem percepcija i dozivljaj, jer percepcija je umni proces, a dozivljaj emotivni itd itd...
Jedini sukob koji stvarno imam je odvajanje recice ne od glagola...jer mi to remeti filozofsku strukturu izjasnjavanja..zato sto negacija negacije nije nominativ, tj pocetno stanje...
Ali to je daleko od jezicke stvarnosti i samo je jedan usamljeni primer.
Mnogo drugih stvari je jaci ili jak razlog za nestanak srpskog jezika, a ne to da li je recica ne odvojena od glagola da bi omogucila negaciju negacije..
Snalazenje preko prideva, koji dozvoljavaju zajednicko pisanje recice ne je jedan prinudan (prinudni) nacin...
Takodje je vidljivo da mi je leksika u outu...ustvari , na godisnjem je...