Jesu li hriscani adventisti ili nisu?

Kako je moguće da pravoslavni nisu izgubili kontinuitet ni pod Rimljanima ni pod Arapima ni pod Turcima ni pod komunistima? Ne možeš mi reći da su Nemanjići bili gori od navedenih.
Koliko puta jos jedno te isto?
Evo 101 put.

Konstantin je trazio da mu na osnovu hriscanstva naprave verski sistem koji ce sjediniti sve neznabosce gde ce on moci dobro da vlada.
Pa se tako napravili mnogi kompromisi, mesavina hriscanstva sa paganstvom uz podrsku drzave.
Nije tesko shvatiti da oni koji su se protivili nisu imali sanse protiv onih koje podrzava drzava.
Sve do dolaska sekularizma kada crkva gubi politicku moc.
Istog trenutka pocinju i drugi da postoje.
A turci su ocigledno bili Bozja kazna za to sto ste radili drugima.
Samo kazna.
Inace su turci mogli da ucine da danas ni ne znamo da smo Srbi.
Posle toga je crkva slaba i dolazi polako verska sloboda a crkva gubi svoju politicku moc.
I iz takvog loseg hriscanstva je mnogo lakse da izadje ono pravo, Biblijsko, nego iz islama, da smo islamizirani.

Sa druge strane su Latini kroz mracni srednji vek i renesansu pobili 50 do 100 miliona drugih hriscana.

Jedan deo je pobegao u Meriku manji deo u Svajcarsku.
Vidimo da je Bog blagoslovio te zemlje.
 
Godine 304. kao i 306. pod carem Galerijem bile su
donesene još dve naredbe o opštem žrtvovanju paganskim
božanstvima kojima su morali da prisustvuju i uzmu učešće i
hrišćani. Svako opiranje carskoj naredbi donosilo bi veoma
negativne posledice. Međutim, samo nekoliko godina kasnije, car
Galerije se ozbiljno razboleo (311. g.) i iznenada promenio svoju
odluku. Hrišćanima je ponovo dozvoljeno da se okupljaju u svojim
domovima radi bogosluženja, uz uslov da ne remete javni red i mir,
kao i da se mole za cara i mir u rimskoj državi. Već sledeće godine
(312. g.), poznatim Milanskim ediktom, car Konstantin je proglasio
hrišćansku religiju ravnopravnom sa ostalima u carstvu. Navodno
Konstantinovo preobraćenje u hrišćanstvo koje se desilo na osnovu
njegovog čudnovatog sna nakon koga je pobedio svoga suparnika
za presto Maksentija, predstavljalo je prvi korak ka onome što se
dogodilo kasnije. A ono što se zapravo dogodilo bila je čudovišna
transformacija zvanične hrišćanske religije, u kojoj je progonjena
Crkva vrlo brzo došla u poziciju da i sama bude progonitelj drugih,
te da u svrhu sprovođenja tih progonstava koristi i državni aparat.
 
Da li je srpski narod u Nemanjino vreme zaista bio istinski pravoslavan (tako da mu nije bila potrebna
neka druga strana „vera“) u svojoj „Istoriji srpskoga naroda“ nam objašnjava Stanoje Stanojević: „Usled
snaţnog i ukrštenog uticaja istoka i zapada u zemljama i pokrajinama, u kojima je srpski narod stanovao,
bilo je versko pitanje u srpskom narodu, još od njegovog dolaska u novu otadţbinu, gotovo uvek vrlo
aktuelno, jer se o srpske zemlje i prevlast u njima stalno borila rimska i carigradska crkva, a hrišćanstvo
je u ovo doba još uvek, moţda baš stoga ili bar i zbog toga, kod Srba bilo vrlo slabo utvrĊeno.
Hrišćanstvo je istina bilo u srpskim drţavama već od duţe vremena drţavna vera, ali je u srpskom
narodu još uvek bilo dosta pristalica stare vere, koja je svojom starinom i obredima vezivala i
privlaĉila sve konservativnije elemente. (...) Na tako neodreĊen, nesreĊen i nesiguran teren meĊu
Srbima u religioznim stvarima, došla je nova sekta, bogomilska, koja je već pre toga bila uhvatila korena
u Bugarskoj, pa odatle u ovo doba u jaĉoj meri poĉela prodirati i u srpske zemlje, naišav tu na vrlo
pogodno zemljište.“ (Na stranama 99-100). Iz ovog istorijskog opisa jasno uviĊamo da Srbi za vreme
Stefana Nemanje nisu ni izbliza bili u celini pravoslavni (dosta je bilo i Srba rimokatolika; i sam Nemanja
je najpre bio kršten po zapadnom latinskom obredu), te da je bilo i dosta Srba koji su još uvek bili pagani.
To bi znaĉilo da su bogumili imali i te kako široko polje rada i na preobraćanju Srba – mnogoboţaca, te da
nije taĉna tvrdnja današnjih pravoslavnih koji nas uveravaju da su bogumili imali za cilj nametanje svoje
vere „jednom krštenom (pravoslavnom) narodu“.

1 I sociolog religije Milan Vukomanović se slaţe sa ovakvim stavom kada, izmeĊu ostalog, kaţe sledeće:
„Moţäzemo, dakako, pretpostaviti da su optuţbe protiv ovih ljudi ( bogumila) bile ĉesto zasnivane na glasinama, na
stereotipnim i popularnim predstavama o njihovim uĉenjima i aktivnostima.“ Vidi u: M. Vukomanović,
Sveto i mnoštvo, str. 78. Naglasak moj.
2 Zoran D. Luković; Sekte, priruĉnik za samoodbranu; Beograd 2003. str. 86-87. Naglasak moj.
 
Sveti Filaret Moskovski kaze: ’Ljubi neprijatelje svoje (liĉne), gnušaj se neprijatelja
Bozjih, a neprijatelje otaĉastva satri.‘ A Gospod Isus Hristos upozorava: ’Ĉućete
ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite; jer treba sve to da se zbude. Ali
još nije kraj. Jer će ustati narod na narod i carstvo na carstvo i biće gladi i pomora i
zemljotresa po svetu‘ (Mat. 24, 6-7). Dakle ratovi su, naţalost, ipak pojava koju i sam
Gospod predskazuje, a na koju treba biti pripravan i viteški radi odbrane
naroda znati, biti obuĉen prihvatiti borbu.“2
Dakle, prema tumaĉenjima ruskog svetitelja i srpskog policajca, Boţija zapovest „ne
ubij“ ne samo da ne zabranjuje ubijanje, već šta više nalaţe da se „satru neprijatelji
otaĉastva“. To bi trebalo da znaĉi da je Stefan Nemanja istrebio bogumile ne kršeći –
već ispravno tumaĉeći i izvršavajući Boţiju zapovest koja zabranjuje ubijanje.
Bogumili, koji su ovu zapovest shvatali i izvršavali doslovno – ne ţeleći da bilo kome
ugroze i namerno prekinu bogomdan ţivot, oĉigledno nisu bili u pravu u svom
tumaĉenju. Pravo znaĉenje ove zapovesti koje zagovaraju svetitelji i sam Luković jeste
(ako je i od policajca – mnogo je!) slobodno istrebljivanje krivoveraca i jeretika, kako u
srednjem tako i u svim narednim vekovima. Od koje duhovne sile potiĉe ovakvo
naopako tumaĉenje Bozijih zapovesti izlišno je i nagadjati.
 
Vidi u: Od utopije do košmara, str. 98-100.
2 Razlozi koji su doveli do ubijanja mnogih protestanata u srednjem veku u Evropi od strane rimokatolika
bili su istovetni onima koji su uzrokovali i istrebljenje bogumila pre toga. To su bile lazi i klevete,
izmišljene krivice i toboţnje opasnosti koje su pretile rimokatoliĉkim drţavam
a u sluĉaju preovladavanja
„novog uĉenja“. Evo šta je u svom pismu upućenom francuskom kralju Fransou Prvom 1535. godine, u
odbranu protestantskog verovanja, napisao jedan od voĊa reformacije Ţan Kalvin: „Svakako, ako ko – da
bi izazvao mrţnju prema ovom uĉenju, koje se trudim da pred tobom opravdam – bude dokazivao da su ga
već zajedniĉki i saglasno osudili svi staleţi, da mu se sudilo i da je više puta osuĊeno, taj ništa drugo neće
reći do da je delom bilo surovo oboreno silom i zaverom protivnika, a delom zlobno ugušeno njihovim
laţima, prevarama, klevetama i izdajama. Silom i nasiljem su izreĉene surove osude protiv njega
pre no što se i branilo. Prevarom i izdajom je ţigosano kao buntovniĉko i zlokobno. Da niko ne bi mislio
kako se bez prava ţalimo na te stvari ti nam i sam moţeš biti svedok, Vrli Kralju, koliko ga laţnih
kleveta svakodnevno pred tobom ruţi. Navodno ono i nema drugog cilja do da sve vladavine i uredbe
obori, da naruši mir, ukine zakone, vlastelinske i druge posede rasturi: jednom reĉi da sve stvari izvrgne u
nered. MeĊutim, ti si tek manji deo ĉuo. U narodu se protiv njega iznose uţasne optuţbe te bi ga,
da su istinite, svi osudili zajedno sa njenim autorima na hiljadu lomaĉa i hiljadu vešala. Ko bi se sad ĉudio
zašto je toliko omraţeno od svih, kad se veruje tako nepravednim klevetama? Eto zašto su i staleţi
jednoglasni u tome da nas treba prokleti, i nas i naše uĉenje.“ Ţan Kalvin, Nauk hrišćanske vere;
Izdavaĉka knjiţarnica Zorana Stojanovića, Sremski Karlovci, Novi Sad 1996. god. str. 26. Naglasak moj.
3 Ono što je veoma tragiĉno, ovim dezinformacijama koje se plasiraju u pomenutoj literaturi o verskim
manjinama u Srbiji gotovo bezrezervno veruje veći deo neupućenog stanovništva naše zemlje. Ukoliko
dezinformisanje javnosti o savremenim verskim zajednicama u Srbiji dvadeset prvog veka i te kako
uspeva, i pored obilja njihove literature, koliko li je tek onda moguće obmanuti javnost po pitanju uĉenja
onih koji su odavno zatrti, i to u toj meri da ni jedno jedino slovo, pisano njihovom rukom, do danas nije sacuvanp.
 
Dakle, bogumili su okarakterisani kao anarhisti koji su posedovali manihejsko-
dualistiĉku veru (veru u dva boga – dobrog i zlog). Kao takvi, proglašeni su drţavnim
neprijateljima koje, ako ne drugaĉije, onda istrebljenjem treba dovesti u stanje
nepostojanja.
2 Ono što je veoma vaţno da istaknemo na ovom mestu jeste ĉinjenica da
je u Nemanjino vreme sva bogumilska literatura spaljena, tako da informacije o
njihovom verovanju ne moţemo da crpimo iz originalnih izvora već samo iz literature
onih koji su nad ovom verskom grupacijom izvršili genocid. To nas svakako navodi na
zakljuĉak da u ovakve izvore ne moţemo imati baš preveliko poverenje, pogotovo ako
znamo da svi apsolutistiĉki (autoritarni) sistemi poseţu za falsifikovanjem
dokumenata svojih neistomišljenika i za pripisivanjem nepostojećih krivica. U
ovakvom stavu nas još više utvrĊuje ĉinjenica (o kojoj ćemo kasnije mnogo opširnije
govoriti) da u današnjoj antisektaškoj pravoslavnoj literaturi postoji ĉitavo more
dezinformacija (tj. laţi i kleveta) koje branitelji „jedine svete i apostolske Crkve“ u
dvadeset prvom veku šire o drugaĉije verujućima. Pa ĉak i pored postojanja obilja
literature manjinskih zajednica (koja, Bogu hvala, nije spaljena kao bogumilska) iz
koje se i oni kao i graĊanstvo mogu istinito i „iz prve ruke“ da informišu o njihovom
verovanju.
3 Ostaje naravno i veliko pitanje kako je moguće da je ovakvo naopako
uĉenje (koje bogumilima pripisuju pravoslavni) o negiranju i zatiranju braka i
porodice i kastriranju muškaraca moglo da bude sa oduševljenjem prihvatano od naroda?
 
Izvori.
1 Stanoje Stanojević, Istorija srpskoga naroda, (Beograd: Prosveta), Altera 1989. god. str. 101. Naglasak moj.
2 Vladimir Ćorović, Istorija Srba, Publik - Praktikum, Zemun 2004. god. str. 135. Naglasak moj.
3 Ranko Jović, Sekte i laţni proroci, str. 57. Naglasak moj.
4 Ĉedomir Marjanović, Istorija srpske crkve, Beograd 2001. god. str. 53. Naglasak moj.
 
Hristos i apostoli.
1 Iz tog razloga, Nemanja nije morao da brine da bi bilo koji
pripadnik bogumilskog pokreta ikada izvršio „atentat“ na njega i ugrozio njegovu
vladarsku poziciju. Sa druge strane, bogumilski otpor sa oruţjem u ruci (ovde se
svakako radi o hladnom lovaĉkom oruţju, tj. strelama i noţevima koje je u to vreme u
kućama posedovala svaka porodica; poput današnjeg mesarskog alata) protiv onih koji
su krenuli da izvrše svoj krvavi zadatak – moţemo da razumemo samo kao oĉajniĉki
pokušaj prestravljenih srpskih domaćina da zaštite svoje kuće i nejaĉ od masakra koji
je bio na pomolu. Ipak, otpor manjine nije uspeo. U najblaţem sluĉaju, neki od
bogumila su morali, radi saĉuvanja golog ţivota, da se odreknu svoje vere. Oni
istrajniji bili su pobijeni ili spaljivani na lomaĉama. Treći su, napuštajući pradedovska
ognjišta, morali, bez iĉega svoga, da beţe glavom bez obzira. Njihova imovina je potom
bila podeljena pravoslavnima, bez obzira na desetu Boţiju zapovest koja zabranjuje i
da se poţeli a kamoli prisvoji ono što je tuĊe.
No, bilo bi dobro malo detaljnije prouĉiti kakva je to krivica bila pripisivana (a i još
uvek se pripisuje) bogumilima – a koja je dovela do ovog neviĊenog istrebljenja? Evo
kako, opravdavajući Nemanjin zloĉin nad delom našeg srpskog naroda, današnji
pravoslavni autori opisuju posledice koje bi doneo pretpostavljeni trijumf bogumilstva
u srednjevekovnoj Srbiji:
„Da je ova jeres osvojila Srbiju, ona bi je potpuno razrušila, i vratila je u
praslovensko divljaštvo; bilo bi to duhovno, ali i fiziĉko, samoubistvo ĉitavog jednog
naroda. Srećom, Bog je blagoslovio da u to vreme na prestolu Srbije bude Sveti Stefan
Nemanja.“2
No, da li je to zaista tako? Prema pisanjima istoriĉara bogumilstvo je bilo veoma
privlaĉno za mnoge savremenike. Njihovo bogosluţenje je bilo prihvatljivije za široke
narodne mase, zbog svoje jasnoće i jednostavnosti:
„Takvo uĉenje bilo je primamljivo za prost narod, koji je ţiveo patrijarhalno, u
zadrugama i plemenima. Ako tome dodamo da su njihove molitve, pouka i propovedi
bile na narodnom jeziku, biće nam jasno zašto se tako naglo širilo. Sem toga, grĉko
hrišćanstvo prilikom krštenja naturalo je novokrštenima samo grĉka, kalendarska
imena, meĊutim bogomilstvo odbacivalo je grĉka i davalo samo slovenska imena.
(...) Što se bogumilstvo tako naglo širilo da je Nemanja utvrdio na saboru da ga ima
meĊu vlastelom i sveštenstvom, pokazuje da je ono bilo primamljivo za
savremenike, kao i da je jaka bila kod njega nacionalna strana. To se vidi po tome
što su imali jaku knjiţevnost na narodnom jeziku u kojoj su bile zastupljene apokrifne
priĉe. Nemanja je naredio da se njihove knjige spale. Kao nesumnjivo uzima
se da je ta knjiţevnost na ĉisto narodnom jeziku pomogla izraĊivanju srpsko-slovenske
(srbuljske) recenzije.“3
U pravoslavnoj antisektaškoj literaturi, ĉija sadrţina tekstova direktno krši odredbe
Ustava i zakona naše zemlje (kojima se garantuje ravnopravnost pripadnika svih
verskih zajednica), a u kojoj se opravdava ovakvo, napred pomenuto, Nemanjino
inkvizitorstvo, navode se i sledeći „smrtni gresi“ bogumila: nepoštovanje ĉasnog krsta,
svetitelja i Bogorodice, neverovanje u transsupstancijaciju (tj. „preziranje priĉešća“),
preziranje sveštenika i neklanjanje pred ikonama. Ono što se još pripisuje ovoj verskoj

1 Vidi ponovo: Mt. 5:21-22; 1. Jovanova 3:10-12.
2 Od utopije do košmara, str. 101.
3 Ĉedomir Marjanović, Istorija srpske crkve, str. 53. Naglasak moj. 565
 
se.“1
Dakle, i Pravoslavna crkva je (premda manje od Rimokatoliĉke, po mišljenju
Vasiljeva), proganjala verske neistomišljenike. Ono što je posebno tragiĉno u
tvrdnjama pripadnika SPC o tome da pravoslavni nikada nisu nikoga proganjali jeste
poricanje istorijske ĉinjenice da je u XII veku, za vreme vladavine velikog ţupana
Stefana Nemanje, izvršen pravi pogrom nad pripadnicima srpskog naroda koji su se
„usudili“ da ne budu pravoslavni i ispovedali bogumilsku veru. Kao što ćemo ubrzo
videti, pogrom nad bogumilima kojim se diĉi današnja SPC nazivajući ga samo
„spasavanjem vizantijskog pravoverja od opake jeresi“, nije predstavljao rat protiv
dobro naoruţane neprijateljske vojske, već masakr izvršen nad nevinim ljudima,
ţenama, decom i starcima, ĉija se jedina krivica sastojala u tome što su svojom,
bogomdanom slobodnom voljom, odluĉili da veruju drugaĉije od vladajuće većine. Evo
kako o ophoĊenju prema bogumilima, od strane blagoĉestivog Stefana Nemanje i
ostalih pravoslavnih vladara (posebno vizantijskih), piše istoriĉar Vasilije Marković:
„Po Domentijanu se takoĊe glavne zasluge Nemanjine za pravoslavlje sastoje u
uništenju jeresi. (...) Ugled svojoj antibogumilskoj politici mogao je Nemanja uzeti od
tadanje vizantijske dinastije Komnina. Aleksije I (1081-1118) bio je šampion
ortodoksije. Njegova kći Ana ponosi se takvim radom svoga oca i traţi za njega titulu
trinaestog apostola. Aleksije je bio veoma poboţan i liĉno je ulazio u najpodrobnije
diskusije sa bogumilima i pavlićanima, i koga ne bi uspeo da preobrati u
pravoslavlje, on ga predavaše vatri. (...) I Nemanja je svoje bogumile
kaţnjavao po odredbama vizantijskih zakona. U Vizantiji progonjeni su
bogumili i za vlade Manojla Komnina. Osobiti gonilac bogumila bio je car Aleksije II
(1080-83). Nekolike decenije docnije, za cara Borila, 1210, odrţan je i u Bugarskoj, u
Trnovu, jedan sabor protivu bogumila. Na tome su saboru bogumili izobliĉeni i stajahu
„jakoţe ribi bezglasni“. Oni, koji ne htedoše prići pravoslavlju, „predani beše razliĉnim
kaznem i zatoĉeniju“. Pre ovoga, veli se, nije bilo takvih sabora u Bugarskoj.
Nije se Nemanja samo za gonjenje bogumila ugledao na vizantijske Komnine, već
je, izgleda, bio uzeo i svu njihovu crkvenu politiku. Sem oštrog gonjenja bogumila
poznat je i blizak odnos Aleksija I prema sveštenstvu.“2
„Sredinom 13. veka piše Domentijan, kako se, blagodareći Nemanji, u Srbiji,
„kapišt“ (mnogoboţaĉki t.j. bogumilski hramovi) „razdrušiše“ a „crkvi Hristovi
postaviše se.“3
Sliĉne istorijske podatke iznosi i istoriĉar Stanoje Stanojević:
„Kad je Nemanja saznao da se u Raškoj raširila bogomilska jeres... (...) Nemanja je
pitanje o poloţaju bogomilske vere u drţavi izneo pred drţavni sabor, da on tu stvar
reši. Ali stvar nije bila prosta i nije bilo lako rešiti je. U saboru je bilo dosta velikaša,
koji su i sami bili prihvatili novu veru, a bilo ih je i takvih, koji su je simpatisali i trpeli
je kod svojih podanika. Svi su se oni, iz uverenja ili iz interesa, vrlo energiĉno opirali
predlogu, da se ma šta preduzme protiv bogomila. Naposletku je, posle ogorĉene
debate i burnih scena, rešeno, da se bogomili nasilno iskorene. Bogomili su se

1 L. S. Vasiljev, Istorija religija istoka, Novo delo, Beograd – Prosveta, 1987. god. str. 82. Naglasak moj.
2 Vasilije Marković, Pravoslavno monaštvo i manastiri u srednjevekovnoj Srbiji; Lio, Gornji Milanovac,
2002. god. str. 55-57. Naglasak moj.
3 Navedeno delo, str. 58.
 
Istoriĉar Vladimir Ćorović dodaje još nekoliko podataka koji nam kazuju kakve su
sve brutalne metode (koje su bile toliko „bogougodne“ da se verovatno i Stefan
Nemanja, poput Aleksija I Komnina koji je bio trinaesti, udostojio da nazove
„ĉetrnaestim apostolom“) korišćene protiv ovih jadnih ljudi:
„Naroĉitu je paţnju obratio suzbijanju bogumilske jeresi i jaĉanju pravoslavlja.
Protiv jeretika je upotrebio vrlo oštre mere: njihovom uĉitelju odrezao je jezik, a
sledbenike je ĉak i spaljivao ili naterivao u beg; imanja im je zaplenio a knjige
spalio.“2
Ĉak je i sveštenik Ranko Jović, kao da je zaboravio šta je nekoliko reĉenica ranije
napisao, priznao da se pravoslavni vladar srpske drţave (i kasnije nareĉeni svetitelj
„Sveti Simeon mirotoĉivi“) oruţano obraĉunavao sa bogumilskim delom svog srpskog
naroda radi zaštite zvaniĉnog crkvenog ustrojstva:
„Setimo se samo istorije kada je Stefan Nemanja pokrenuo ĉak i vojsku da bi
zaštitio pravoslavlje a samim tim crkveno i drţavno jedinstvo, a to je vreme borbe
sa sektašima (bogumilima).“3
Ono što smo mogli da saznamo iz upravo navedenih iskaza naših priznatih
istoriĉara kao i pravoslavnih sveštenika, jeste da je Stefan Nemanja u pomenutom
„krstaškom ratu“ zanavek zatro bogumilsko ime pod nebom Srbije i to najsurovijim
metodima koje su oduvek primenjivali samo najtotalitarniji društveni sistemi, kako
oni praistorijski tako i oni savremeni – za vreme carske i staljinistiĉke Rusije,
nacistiĉke Nemaĉke ili Avganistana pod talibanskom upravom. Zanimljivo bi bilo
ukratko prokomentarisati i izveštaj istoriĉara Stanojevića u kome on veli da su se
„bogomili oduprli sa oruţjem u ruci“, što bi moglo da nas navede na (pogrešan)
zakljuĉak da je ovaj verski pokret posedovao i dobro naoruţanu vojsku. Ovu ĉinjenicu
(o bogumilskom oruţanom otporu) zloupotrebljavaju današnji pravoslavni sektolozi
govoreći da su iz tog razloga oni bili potencijalno opasni za drţavu – zbog mogućeg
vojnog prevrata i zbacivanja svetih pravoslavnih vladalaca.
No, da li su bogumili zaista predstavljali opasnost po drţavu? Evo šta o njima kaţe
Ĉedomir Marjanović u svojoj knjizi „Istorija srpske crkve“:
„Za drţavu bogomilstvo nezgodno je bilo što je odricalo monarha i staleţe, a
naroĉito svojim bukvalnim tumaĉenjem VI zapovesti ne ubij. Zbog ĉega smatrali
su za greh da idu u rat.“4
Dakle, bogumili su smatrali grehom svako ubijanje, zbog svog doslovnog shvatanja
šeste Boţije zapovesti. Ovu zapovest shvatali su upravo onako kakvom su je nauĉavali

1 Stanoje Stanojević, Istorija srpskoga naroda, (Beograd: Prosveta), Altera 1989. god. str. 101. Naglasak moj.
2 Vladimir Ćorović, Istorija Srba, Publik - Praktikum, Zemun 2004. god. str. 135. Naglasak moj.
3 Ranko Jović, Sekte i laţni proroci, str. 57. Naglasak moj.
4 Ĉedomir Marjanović, Istorija srpske crkve, Beograd 2001. god. str. 53.
 
Svima je poznato da su Popovi do pre 40- 60 god jos uvek imali posede, imanja i sume sa kucama, stoku, sluge koji su im radili, itd.
To su sve posedi oteti od prognanih ili pobijenih Srba Bogumila.
To je sve onda pripalo crkvi.
Ali krv brata tvojega vice.
I kako si otimao sada otimaju tebi svetinje i posede.
A ti se cudis zasto?
Jer se nisi pokajao i isto mislis.
Mesto da se pokajes da priznas da legnes u pepeo da se posramis, a ti jos opravdavas i lazes?

Neki katolicki popovi imaju jos neke posede onih koje su progonili i otklonili.
Ali oni barem priznaju i Pape se izvinjavaju, mole za oprostaj, bar za javnost iako su iznutra isti.
 
Poslednja izmena:
Svima je poznato da su Popovi do pre 40- 60 god jos uvek imali posede, imanja i sume sa kucama, stoku, sluge koji su im radili, itd.
To su sve posedi oteti od prognanih ili pobijenih Srba Bogumila.
To je sve onda pripalo crkvi.
Ali krv brata tvojega vice.
I kako si otimao sada otimaju tebi svetinje i posede.
A ti se cudis zasto?
Jer se nisi pokajao i isto mislis.
Mesto da se pokajes da priznas da legnes u pepeo da se posramis, a ti jos opravdavas i lazes?

Neki katolicki popovi imaju jos neke posede onih koje su progonili i otklonili.
Ali oni barem priznaju i Pape se izvinjavaju, mole za oprostaj, bar za javnost iako su iznutra isti.
Hahahaha čuj posjedi od prije 60 godina oteti od bogumila.
 
Hahahaha čuj posjedi od prije 60 godina oteti od bogumila.
Znaci sve sto imas da kazes na ovo zlo je da izvrnes m8je reci?
A kako ste tek izvrtali o bogumilima posle njih?

Nisam to kazao.
Vec da su po po neki svestenici jos uvek posedovali imanja, njive, sume.
Jos uvek i pre 50 - 60 god sto je nekada oteto od bogumila.

Moj pradeda je radio jos kod takvog svestenika.
A pre toga su imali mnogo vise njih.
To bi se danas reklo, to je pranje novca da bi kasnije cisto pripalo Rkvi.

To je krsenje 10 zapovesti ne pozeli, samo tako.
A kazete hriscani ste?

Mogu da zamislim da su bogumili koji su imali najvise najgore prosli a koji su imali manje lakse preziveli.

Mislite Bog se presao pa vam dao licencu crkve pa ste ga tako uhvatili za bradu i radite sta hocete.
Ne ne.
Sta ste radili drugima to posle drugi rade vama ponekad i svima nama narodu..A zemlja nema blagoslova vec stolecima.
 
Mislite Bog se presao pa vam dao licencu crkve pa ste ga tako uhvatili za bradu i radite sta hocete.
Ne ne.
Sta ste radili drugima to posle drugi rade vama ponekad i svima nama narodu..A zemlja nema blagoslova vec stolecima.
A šta je bilo sa vama adventistima u majčici Americi, što ste 3. veka okivali crnce i preprodavali ko volove na pijaci? Jel se valjaš po pepelu i kaješ, ili bilo ko od vas tamo? Jel više tamo policija ne guši čizmom nikoga, samo zato što je "crnja"? Zabranili ste Ku Klux, možda? Ma jok... Jer ako je nepogrešiva proročica rekla da su postali od životinje, zašto bi? Ni obraza, ni hrišćanstva u sebi nikad niste imali.
 
Poslednja izmena:
Znaci sve sto imas da kazes na ovo zlo je da izvrnes m8je reci?
A kako ste tek izvrtali o bogumilima posle njih?

Nisam to kazao.
Vec da su po po neki svestenici jos uvek posedovali imanja, njive, sume.
Jos uvek i pre 50 - 60 god sto je nekada oteto od bogumila.

Moj pradeda je radio jos kod takvog svestenika.
A pre toga su imali mnogo vise njih.
To bi se danas reklo, to je pranje novca da bi kasnije cisto pripalo Rkvi.

To je krsenje 10 zapovesti ne pozeli, samo tako.
A kazete hriscani ste?

Mogu da zamislim da su bogumili koji su imali najvise najgore prosli a koji su imali manje lakse preziveli.

Mislite Bog se presao pa vam dao licencu crkve pa ste ga tako uhvatili za bradu i radite sta hocete.
Ne ne.
Sta ste radili drugima to posle drugi rade vama ponekad i svima nama narodu..A zemlja nema blagoslova vec stolecima.
Imanja bogumila su razdijeljena sirotinji.
 
A šta je bilo sa vama adventistima u majčici Americi, što ste 3. veka okivali crnce i preprodavali ko volove na pijaci? Jel se valjaš po pepelu i kaješ, ili bilo ko od vas tamo? Jel više tamo policija ne guši čizmom nikoga, samo zato što je "crnja"? Zabranili ste Ku Klux, možda? Ma jok... Jer ako je nepogrešiva proročica rekla da su postali od životinje, zašto bi? Ni obraza, ni hrišćanstva u sebi nikad niste imali.
Screenshot_20250123_071730_Chrome.jpg
Screenshot_20250123_071725_Chrome.jpg
Screenshot_20250123_072435_Chrome.jpg
 
Poslednja izmena:
Prevarantu manipolatorski,odkud ti sad ova pljuvaza ??????

Već smo ovdje vidjeli i svjedočili da adventisti sedmog dana pojma nemaju što su im utemeljitelji (Ellen White, James White, Joseph Bates i dr,) vjerovali i naučavali. Tako vidjesmo da ne znaju, a takvih je 99% adventista, da im ovi utemeljitelji nisu vjerovali da je Isus Svemogući Bog a za Trojstvo su naučavali da je suprotno zdravom razumu, suprotno Svetom pismu i da je poganskog podrijetla.

Ova robivekova reakcija, na činjenice kako se u 'bolnicama' adventista sedmog dana ubijaju nerođena djeca - 'odkud ti sad ova pljuvaža' - najbolje svjedoči da adventisti sedmog dana pojma nemaju ni što im se u crkvi danas događa. Neka je njemu, neznalici, pljuvaža, ali ja ću nastaviti sa činjenicama i istinom o tome kako crkva adventista sedmog dana od 'desetka svojih ovaca' gradi 'bolnice-djecoklaonice'.

U ovom videu, kojeg je napravio jedan adventist sedmog dana, naći ćete na primjer i ovo:

1737614932034.png


 

Prilozi

  • 1737614739890.png
    1737614739890.png
    285,1 KB · Pregleda: 0
CRKVA KOJA PROGANJA „

Ovo sam vam kazao da se ne sablaznite. Iskljuĉiće vas iz sinagoge; ĉak će doći ĉas da će svaki koji vas ubije pomisliti da Bogu sluţi. I ovo će [vam] ĉiniti zato što nisu upoznali Oca – ni mene.“ EvanĊelje po Jovanu 16:1-3

„Cerkov gonima i udruĉajema, bila greĉeska ili latinska, moţe biti Hristova cerkov; a ona koja goni i udruĉava nipošto ne moţe biti, zašto je Hristos bog mira i ljubovi, a ne vraţde i gonjenija. Dela poštena, ona su netelesni znak istinitoga hristjanstva, a ko god veli da pravo veruje, a nepravedno i zlo ţivi, on je sav laţa od glave do nogu, niti on ima vere ni zakona.“1

Dositej Obradović
 
Samo formalno, kakva vam je i vera. U zbilji je ceo vek američka mornarica štitila aparthejd sa mora i Ku Klux klan I dalje postoji ... U 2025. godini!!!

Znači bukvalno celu svoju kratku kezavu istoriju, od babe, preko Hitlera pa do sadašnje Amerike ste ista bagra bez obraza i bez stida.

Pa valjaš li se ti u pepelu u gorkom pokajanju i tvoje Njujorške glavešine? Ne vidimo to...Teško da bi u tom slučaju imao vremena da mlatiš po forumu i bez obraza i bez stida.
 

Back
Top