Dakako da nisu. Božji nasum je nešto posve drugo.
Zamislite kako ste započeli gradnju neke važne i velike gradjevine, kuće primjerice. Načinili ste izvanredne temelje. Zajedno sa svim projektima, dozvolama, certifikatima, prilaznim putovima i dr., ti temelji su vas koštali gotovo polovinu ukupnog iznosa za izgradnju gradjevine.
Upravo kad ste završili sa temeljima i kad ste htjeli započeti dalju gradnju, netko je prouzročio probleme koje morate riješiti. Temelji i sve ostalo na izvjesno vrijeme će mirovati, dok se ne riješe ti problemi.
Želim reći kako se iz biblijske knjige Postanka može razumjeti da je Bog stvaranjem svijeta i čovjeka, položio savršen temelj za vječni život na zemlji u raju sličnim okolnostima. Pročitajmo knjigu Postanak.
Zapazi kako je Bog pripremio zemlju u šest posebnih stvaralačkih razdoblja.
Zapazi kako je po završenom stvaranju otpočinuo od djela stvaranja i konstatirao da je sve što je stvorio zapravo savršeno – «dobro veoma».
Možeš li si predočiti koliku težinu ima konstatacija samog Suverena svemira da je sve stvoreno «dobro veoma». Pogledaj kako je položio savršen temelj za vječni život ljudske obitelji na zemlji. Adamu i Evi zapovjedio je da se plode i cijelu zemlju ispune svojim potomstvom.
Da li je to potomstvo trebalo umrijeti? Ne naravno. Adam i Eva imali su potencijal da žive vječno. Taj potencijal trebali su prenijeti na svoje potomstvo.
To je Božji naum sa čovječanstvom. On nije sakriven nikakvim dogmama i filozofijama.
Zapazi da su Adam i Eva bili stvoreni besmrtni. Primjećuješ li konfuziju u vezi predodžbe da je Bog unutar ljudi koji nisu trebali umrijeti, ugradio besmrtnu dušu koja je povezana sa smrću. Primjećuješ li da je to tek filozofski koncept nastao kao stravično sućeljavanje čovjeka sa smrću.
Kako bi to izgledalo da je Bog ljudima predvidio vječni život na zemlji, zapovjedio im da se plode i množe na njoj, a istovremeno im ugradio neki unutarnji bitak uvijek spreman na odvajanje od tijela koje je moguće jedino poslije smrti. Taj način razmišljanja vodi zaključku da je stvorivši ih, Bog ljude pripremio za umiranje.
Da tu nelogičnost približimo jednom neobičnom usporedbom. Predočimo si da je sam Bog napravio zrakoplov. Budući da je načinjen od strane svemočnog i sveznajučeg Boga taj zrakoplov je nepokvarljiv i neoboriv. Ono što je tom zrakoplovu potpuno nepotrebno jest sjedište za izbacivanje pilota za slučaj kvara. Sve što je potrebno je to da se pilot pridržava jednostavnih uputa za korištenje. Krojenje vlastitih pravila o korištenju uređaja dovest će do kvara. A to kad se desi pilot neće nastaviti živjeti viseći o konce padobrana iz sjedišta za izbacivanje pilota, nego će se razbiti o ledinu. Kada bi vam Bog rekao: «Evo ovo je moj savršeni zrakoplov», a vi primijetili instalirano sjedište za izbacivanje pilota, grizao bi vas crv sumnje u svezi te savršenosti a i nakanom.
Ima li mjesta pitanju što je to Bog naumio s ljudima kad imaju unutar sebe nešto što se ima odvojiti poslije smrti?
Neke druge predodžbe prenose misao o ponovnim rađanjima ili reinkarnaciji, dok neka vjerovanja, može biti da ne zastupaju ideju o besmrtnoj duši, ali budućnost čovjeka ipak vide na nebu.
Ljudi su zgriješili, a biološka načela o prenošenju osobina s roditelja na potomstvo – genetika, uvjetovali su da je nesavršenstvo i smrt postala svojstvena svim Adamovim potomcima. Znaci li to da je u njih, sada smrtne, instaliran medij koji omogućuje «život» poslije smrti. Nije li to već samo po sebi proturječno; 'život poslije smrti'.
Temelji njegovog divnog nauma sa čovječanstvom su tu. Neophodno je samo da se otkloni onaj koji je prouzročio probleme u daljoj gradnji.
Da li je moguće da je onaj koji je prouzročio probleme u gradnji glavni krivac i za zamagljivanje Božjeg nauma sa zemljom?
Bog je savrseno dosljedan samome sebi.
Grijeh Adam i Eve nije promjenio njegov naum. Pomutio bi u tom slučaju vlastita mjerila o pravednosti i dosljednosti.
Grijehom ljudi Bog je prepustio da njegovo upozorenje rezultira umiranjem. Zapravo to je nadasve logično jer prkošenje prirodnim zakonima,isto tako vodi u smrt.
Bog dakle njihovim grijehom nije promijenio svoj sveti naum sa zemljom i čovječanstvom.
«Ovako govori Jahve Stvoritelj nebesa, pravi Bog, koji je sazdao Zemlju i stvorio je, On koji j je učvrstio, koji je nije stvorio uzalud, koji j u je oblikovao da bude nastanjena: ja sam Jahve i nema drugoga» ( Izaija 45:18)
«Tako će biti riječ moja kad izadje iz mojih usta; neće se vratiti k meni prazna, nego će učiniti što mi je drago i sretno će svršiti na što je počaljem» (Izaija 55:11)
Bilbija neprekidno govori o obnovi raja. Govori o početku čovječanstva i mjestu odakla je čovječanstvo trebalo razmnožavajući se ciljelu planetu postepeno pretvoriti u Edenu slično mjesto.. Zbog grijeha ljudi, jednu malu mrvu vremena (spram vječnosti), provedba tog djela je zaustavljena.
Isus je rekao: «Sretni su krotki jer će naslijediti zemlju» (Mt 5:5)
Učeći svoje učenika o tome koji su prioriteti u molitvi Isus je rekao i «...neka bude volja Tvoja na nebu kao i na zemlji.» Pavao ukazuje na nastanjenu zemlju koja će doći (Herb 2:5). Osebujna vizija Otkrovena prenosi misao o svećenicima i kraljevima koji će vladati nad zemljom, (Otkr 21:1-5 i 22:1) Da li nad pustom zemljom?
Da ste starozavjetnom Židovu pokušali objasniti nadu da će Bog obnoviti život na nebesima on bi bio posve zbunjen. (Psalam 37:11)
POzdrav
Zamislite kako ste započeli gradnju neke važne i velike gradjevine, kuće primjerice. Načinili ste izvanredne temelje. Zajedno sa svim projektima, dozvolama, certifikatima, prilaznim putovima i dr., ti temelji su vas koštali gotovo polovinu ukupnog iznosa za izgradnju gradjevine.
Upravo kad ste završili sa temeljima i kad ste htjeli započeti dalju gradnju, netko je prouzročio probleme koje morate riješiti. Temelji i sve ostalo na izvjesno vrijeme će mirovati, dok se ne riješe ti problemi.
Želim reći kako se iz biblijske knjige Postanka može razumjeti da je Bog stvaranjem svijeta i čovjeka, položio savršen temelj za vječni život na zemlji u raju sličnim okolnostima. Pročitajmo knjigu Postanak.
Zapazi kako je Bog pripremio zemlju u šest posebnih stvaralačkih razdoblja.
Zapazi kako je po završenom stvaranju otpočinuo od djela stvaranja i konstatirao da je sve što je stvorio zapravo savršeno – «dobro veoma».
Možeš li si predočiti koliku težinu ima konstatacija samog Suverena svemira da je sve stvoreno «dobro veoma». Pogledaj kako je položio savršen temelj za vječni život ljudske obitelji na zemlji. Adamu i Evi zapovjedio je da se plode i cijelu zemlju ispune svojim potomstvom.
Da li je to potomstvo trebalo umrijeti? Ne naravno. Adam i Eva imali su potencijal da žive vječno. Taj potencijal trebali su prenijeti na svoje potomstvo.
To je Božji naum sa čovječanstvom. On nije sakriven nikakvim dogmama i filozofijama.
Zapazi da su Adam i Eva bili stvoreni besmrtni. Primjećuješ li konfuziju u vezi predodžbe da je Bog unutar ljudi koji nisu trebali umrijeti, ugradio besmrtnu dušu koja je povezana sa smrću. Primjećuješ li da je to tek filozofski koncept nastao kao stravično sućeljavanje čovjeka sa smrću.
Kako bi to izgledalo da je Bog ljudima predvidio vječni život na zemlji, zapovjedio im da se plode i množe na njoj, a istovremeno im ugradio neki unutarnji bitak uvijek spreman na odvajanje od tijela koje je moguće jedino poslije smrti. Taj način razmišljanja vodi zaključku da je stvorivši ih, Bog ljude pripremio za umiranje.
Da tu nelogičnost približimo jednom neobičnom usporedbom. Predočimo si da je sam Bog napravio zrakoplov. Budući da je načinjen od strane svemočnog i sveznajučeg Boga taj zrakoplov je nepokvarljiv i neoboriv. Ono što je tom zrakoplovu potpuno nepotrebno jest sjedište za izbacivanje pilota za slučaj kvara. Sve što je potrebno je to da se pilot pridržava jednostavnih uputa za korištenje. Krojenje vlastitih pravila o korištenju uređaja dovest će do kvara. A to kad se desi pilot neće nastaviti živjeti viseći o konce padobrana iz sjedišta za izbacivanje pilota, nego će se razbiti o ledinu. Kada bi vam Bog rekao: «Evo ovo je moj savršeni zrakoplov», a vi primijetili instalirano sjedište za izbacivanje pilota, grizao bi vas crv sumnje u svezi te savršenosti a i nakanom.
Ima li mjesta pitanju što je to Bog naumio s ljudima kad imaju unutar sebe nešto što se ima odvojiti poslije smrti?
Neke druge predodžbe prenose misao o ponovnim rađanjima ili reinkarnaciji, dok neka vjerovanja, može biti da ne zastupaju ideju o besmrtnoj duši, ali budućnost čovjeka ipak vide na nebu.
Ljudi su zgriješili, a biološka načela o prenošenju osobina s roditelja na potomstvo – genetika, uvjetovali su da je nesavršenstvo i smrt postala svojstvena svim Adamovim potomcima. Znaci li to da je u njih, sada smrtne, instaliran medij koji omogućuje «život» poslije smrti. Nije li to već samo po sebi proturječno; 'život poslije smrti'.
Temelji njegovog divnog nauma sa čovječanstvom su tu. Neophodno je samo da se otkloni onaj koji je prouzročio probleme u daljoj gradnji.
Da li je moguće da je onaj koji je prouzročio probleme u gradnji glavni krivac i za zamagljivanje Božjeg nauma sa zemljom?
Bog je savrseno dosljedan samome sebi.
Grijeh Adam i Eve nije promjenio njegov naum. Pomutio bi u tom slučaju vlastita mjerila o pravednosti i dosljednosti.
Grijehom ljudi Bog je prepustio da njegovo upozorenje rezultira umiranjem. Zapravo to je nadasve logično jer prkošenje prirodnim zakonima,isto tako vodi u smrt.
Bog dakle njihovim grijehom nije promijenio svoj sveti naum sa zemljom i čovječanstvom.
«Ovako govori Jahve Stvoritelj nebesa, pravi Bog, koji je sazdao Zemlju i stvorio je, On koji j je učvrstio, koji je nije stvorio uzalud, koji j u je oblikovao da bude nastanjena: ja sam Jahve i nema drugoga» ( Izaija 45:18)
«Tako će biti riječ moja kad izadje iz mojih usta; neće se vratiti k meni prazna, nego će učiniti što mi je drago i sretno će svršiti na što je počaljem» (Izaija 55:11)
Bilbija neprekidno govori o obnovi raja. Govori o početku čovječanstva i mjestu odakla je čovječanstvo trebalo razmnožavajući se ciljelu planetu postepeno pretvoriti u Edenu slično mjesto.. Zbog grijeha ljudi, jednu malu mrvu vremena (spram vječnosti), provedba tog djela je zaustavljena.
Isus je rekao: «Sretni su krotki jer će naslijediti zemlju» (Mt 5:5)
Učeći svoje učenika o tome koji su prioriteti u molitvi Isus je rekao i «...neka bude volja Tvoja na nebu kao i na zemlji.» Pavao ukazuje na nastanjenu zemlju koja će doći (Herb 2:5). Osebujna vizija Otkrovena prenosi misao o svećenicima i kraljevima koji će vladati nad zemljom, (Otkr 21:1-5 i 22:1) Da li nad pustom zemljom?
Da ste starozavjetnom Židovu pokušali objasniti nadu da će Bog obnoviti život na nebesima on bi bio posve zbunjen. (Psalam 37:11)
POzdrav
