vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Odstranjenje Božjeg imena 
Božje se ime u grčkim prijevodima „Starog zavjeta“ zadržavalo daleko duže vrijeme. U prvoj polovici drugog stoljeća naše ere, židovski prozelit Aquila načinio je novi prijevod Hebrejskih spisa na grčki jezik, a u njemu je Božje ime predstavio tetragramatonom na starohebrejskim slovima. U trećem stoljeću Origen je napisao: „A i u mnogo točnijim manuskriptima IME se pojavljuje u hebrejskim slovima, no ne u suvremenim (slovima), nego u najstarijima.“ Čak u četvrtom stoljeću, Jeronim piše u svom uvodu knjigama Samuela i Kraljeva: „I mi nailazimo na ime Božje, tetragramaton (יהוה), u nekim grčkim svescima sve do današnjeg dana ispisanog starim slovima.“ Od toga je vremena poprimio svoj oblik otpad, koji je prorekao Isus, i ime ako se pojavljivalo u manuskriptima, upotrebljavalo se sve manje i manje. Na koncu, mnogi ga prepisivači više nisu prepoznavali i Jeronim izvještava da ga u njegovu vremenu „neki nisu niti priznavali zbog sličnosti slova, jer kad su naišli na (tetragramaton) u grčkim knjigama uobičavali su čitati ΠΙΠΙ.“

U kasnijim kopijama Septuaginte, Božje ime se odstranilo i nadomjestilo riječima poput „Bog“ (theós) i „Gospodin“ (kýrios). Znamo da se to dogodilo jer posjedujemo ranije fragmente Septuaginte gdje se Božje ime pojavljivalo, a kasnije kopije istih dijelova Septuaginte više ga ne sadrže. Ista stvar desila se i u „Novom zavjetu“ ili Kršćansko-grčkim spisima. Profesor George Howard je izjavio: „Kada je hebrejski oblik božanskog imena izbačen, a u korist grčkih nadomjestaka u Septuaginti, također je odstranjen iz novozavjetnih citata Septuaginte. ... Pred mnogo vremena božansko ime izgubilo se u neznabožačkim crkvama izuzev utoliko što se njime služilo u skraćenim nadomjescima ili se pamtilo po učenjacima.“ Zato, dok su Židovi odbijali izgovarati Božje ime, otpalim je kršćanskim crkvama pošlo za rukom potpuno izbaciti ga iz manuskripta na grčkom jeziku iz oba dijela Biblije, kao i iz drugih jezičnih verzija.


Božje se ime u grčkim prijevodima „Starog zavjeta“ zadržavalo daleko duže vrijeme. U prvoj polovici drugog stoljeća naše ere, židovski prozelit Aquila načinio je novi prijevod Hebrejskih spisa na grčki jezik, a u njemu je Božje ime predstavio tetragramatonom na starohebrejskim slovima. U trećem stoljeću Origen je napisao: „A i u mnogo točnijim manuskriptima IME se pojavljuje u hebrejskim slovima, no ne u suvremenim (slovima), nego u najstarijima.“ Čak u četvrtom stoljeću, Jeronim piše u svom uvodu knjigama Samuela i Kraljeva: „I mi nailazimo na ime Božje, tetragramaton (יהוה), u nekim grčkim svescima sve do današnjeg dana ispisanog starim slovima.“ Od toga je vremena poprimio svoj oblik otpad, koji je prorekao Isus, i ime ako se pojavljivalo u manuskriptima, upotrebljavalo se sve manje i manje. Na koncu, mnogi ga prepisivači više nisu prepoznavali i Jeronim izvještava da ga u njegovu vremenu „neki nisu niti priznavali zbog sličnosti slova, jer kad su naišli na (tetragramaton) u grčkim knjigama uobičavali su čitati ΠΙΠΙ.“

U kasnijim kopijama Septuaginte, Božje ime se odstranilo i nadomjestilo riječima poput „Bog“ (theós) i „Gospodin“ (kýrios). Znamo da se to dogodilo jer posjedujemo ranije fragmente Septuaginte gdje se Božje ime pojavljivalo, a kasnije kopije istih dijelova Septuaginte više ga ne sadrže. Ista stvar desila se i u „Novom zavjetu“ ili Kršćansko-grčkim spisima. Profesor George Howard je izjavio: „Kada je hebrejski oblik božanskog imena izbačen, a u korist grčkih nadomjestaka u Septuaginti, također je odstranjen iz novozavjetnih citata Septuaginte. ... Pred mnogo vremena božansko ime izgubilo se u neznabožačkim crkvama izuzev utoliko što se njime služilo u skraćenim nadomjescima ili se pamtilo po učenjacima.“ Zato, dok su Židovi odbijali izgovarati Božje ime, otpalim je kršćanskim crkvama pošlo za rukom potpuno izbaciti ga iz manuskripta na grčkom jeziku iz oba dijela Biblije, kao i iz drugih jezičnih verzija.


