Jednostavna šizofrenija (simpleks)

Pozdrav Narode,
Surfujem internetom i ne mogu da verujem koliko je teško naći informacije o šizofreniji simplex, zato sa rešio da sam napišem nešto o tome i usput potražim slična mišljenja.
Jednostavna šizofrenija nije prepoznata kod nas na listi bolesti. Karakteriše je izrazitost negativnih simptoma (zapuštenost, gubitak volje i uživanje u stvarima u kojima si pre uživao, pustošenje ličnosti...)dok pozitivni (halucinacije, deluzije) simptomi izostaju ili su privremeni. Još se raspravlja o tome da li su pozitivni simptomi prisutni.
U ranijem periodu prisutni su filozofsko i apstraktno razmišljanje, kreativno izražavanje i duboke emocije. Sve sam to imao ali i deluzije. Problem: sada mi je 33 godine i ličnost mi je skroz opustošena. Više ne nalazim zadovoljstvo ni u čemu, dan mi je nepodnošljiv. Testovi su pokazali da imam šizotipni poremećaj ličnosti ali se on lako meša sa jednostavnom šizodrenijom.
Zanima me ima li ikog sa istim problemom i imali neko ideja kako da se moj problem prepozna. Kako živeti sa ovako podmuklom bolešću?
dijagnoza je često teška jer simptomi nisu specifični i mogu ličiti na depresiju, anksiozne poremećaje ili druge mentalne bolesti, važno je dugotrajno praćenje ponašanja i funkcionalnosti pacijenta

lečenje​

  • _psihoterapija: Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) i terapija socijalnih veština mogu pomoći u poboljšanju funkcionisanja.
  • _lekovi: Antipsihotici se koriste u nekim slučajevima, iako su manje efikasni kod ovog podtipa.
  • _podrška: Socijalna podrška, rehabilitacija i strukturisane aktivnosti su ključni za održavanje kvaliteta života.

prognostika​

simpleksna šizofrenija ima hroničan tok i često vodi do značajnog invaliditeta ako se ne leči, međutim, rano otkrivanje i sveobuhvatan tretman mogu ublažiti simptome i poboljšati funkcionalnost
sve ovo pod uslovom da ti počneš da sarađuješ sa stručnim timom doktora
,a, i da sam ti nešto učiniš za sebe
 
dijagnoza je često teška jer simptomi nisu specifični i mogu ličiti na depresiju, anksiozne poremećaje ili druge mentalne bolesti, važno je dugotrajno praćenje ponašanja i funkcionalnosti pacijenta

lečenje​

  • _psihoterapija: Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) i terapija socijalnih veština mogu pomoći u poboljšanju funkcionisanja.
  • _lekovi: Antipsihotici se koriste u nekim slučajevima, iako su manje efikasni kod ovog podtipa.
  • _podrška: Socijalna podrška, rehabilitacija i strukturisane aktivnosti su ključni za održavanje kvaliteta života.

prognostika​

simpleksna šizofrenija ima hroničan tok i često vodi do značajnog invaliditeta ako se ne leči, međutim, rano otkrivanje i sveobuhvatan tretman mogu ublažiti simptome i poboljšati funkcionalnost
sve ovo pod uslovom da ti počneš da sarađuješ sa stručnim timom doktora
,a, i da sam ti nešto učiniš za sebe
Hvala na odgovoru. Ma ja sam odavno digao ruke od sebe. Najradije bih eutanaziju.
 
samo tako_
_odlaziš
nema veze , ako imam drugačiji stav po tom pitanju , ne znači da sam surov
zašto si me tako okarakterisao
Dobro, da ne bude samo tako odlazim, da ti pojasnim. Iz razgovora sam zaključio da nisi fokusiran na temu i da samo podbadaš. Takođe, retorika ti je takva da sam zaključio da ti nije svrha da pomogneš. Jednostavno od sagovornika tražim nešto drugo.
 
Dobro, da ne bude samo tako odlazim, da ti pojasnim. Iz razgovora sam zaključio da nisi fokusiran na temu i da samo podbadaš. Takođe, retorika ti je takva da sam zaključio da ti nije svrha da pomogneš. Jednostavno od sagovornika tražim nešto drugo.
itekako sam fokusiran na temu, i ne podbadam, samo ti postavljam pitanja
retorika je malo drugačija od ostalih što su ti pisali , kakve reči želiš da čuješ, kako bi bilo korisno za tebe
objasni mi kako si zaključio da ne želim da ti pomognem
od sagovornika tražiš,,, šta, šta je to drugo
 
Dobro, da ne bude samo tako odlazim, da ti pojasnim. Iz razgovora sam zaključio da nisi fokusiran na temu i da samo podbadaš. Takođe, retorika ti je takva da sam zaključio da ti nije svrha da pomogneš. Jednostavno od sagovornika tražim nešto drugo.
Mehanizam osi hipotalamus-hipofiza-nadbubrežne žlezde (HPA) tokom stresa
Kada je organizam izložen percipiranom stresoru, aktivacija osi hipotalamus-hipofiza-nadbubrežne žlezde (HPA) predstavlja centralni mehanizam za fiziološku adaptaciju, omogućavajući integraciju neuroendokrinog odgovora sa imunološkim sistemom i kognitivnim procesima. Ovaj proces počinje u paraventrikularnom jezgru hipotalamusa, gde neuroni detektuju prisustvo stresa putem različitih senzorskih i kognitivnih puteva, kao što su limbički sistem i amigdala. Paraventrikularno jezgro reaguje na ove signale oslobađanjem kortikotropin-oslobađajućeg hormona (CRH) u portalnu cirkulaciju hipofize.
  1. Oslobađanje kortikotropin-oslobađajućeg hormona (CRH) i aktivacija prednje hipofize
CRH deluje na receptore za kortikotropin u prednjem režnju hipofize, stimulišući proizvodnju i lučenje adrenokortikotropnog hormona (ACTH) u sistemsku cirkulaciju. ACTH potom putuje kroz krvotok do nadbubrežnih žlezda i deluje specifično na ćelije nadbubrežne kore, gde stimuliše enzime odgovorne za biosintezu kortizola. Ova faza je ključna, jer je kortizol primarni efektor odgovora organizma na stres, utičući na više organskih sistema i procesa, kao što su metabolizam, imunološki sistem i kognitivne funkcije.
  1. Aktivacija kore nadbubrežne žlezde i sekrecija kortizola
Kada ACTH stigne do nadbubrežne žlezde, vezuje se za specifične receptore na ćelijama kore i pokreće lučenje kortizola, glavnog glukokortikoida odgovornog za suočavanje sa stresom. Kortizol igra ulogu u mobilizaciji metabolita, kao što su glikogen i masne kiseline, obezbeđujući energiju potrebnu za telesne procese u uslovima akutnog stresa. Takođe povećava krvni pritisak i poboljšava tonus krvnih sudova, čime omogućava bolju perfuziju vitalnih organa. Osim toga, kortizol poboljšava kognitivne i senzorne procese putem svog efekta na hipokampus i amigdalu, što je važno za prepoznavanje pretnje i planiranje odgovora na nju.
  1. Mehanizam negativne povratne informacije i disregulacija HPA ose
Kortizol u normalnim uslovima deluje putem mehanizma negativne povratne informacije kako bi regulisao odgovor HPA ose. Kada nivo kortizola poraste, on deluje na receptore u hipotalamusu i hipofizi, što dovodi do smanjenja oslobađanja CRH i ACTH. Ovaj mehanizam sprečava preteranu aktivaciju HPA ose, omogućavajući organizmu povratak u stanje homeostaze.
Međutim, kod hroničnog stresa, ova negativna povratna informacija može biti narušena, što dovodi do stalne hiperaktivnosti ili hipoaktivnosti HPA ose. Hronična aktivacija HPA ose može uzrokovati povećane nivoe kortizola, što je povezano sa zdravstvenim problemima kao što su:
  • _Oslabljen imunološki sistem
  • _Povećan rizik od kardiovaskularnih bolesti
  • _Poremećaji metabolizma (dijabetes, gojaznost)
  • _Mentalni poremećaji, uključujući depresiju i anksioznost
S druge strane, hipoaktivnost HPA ose može rezultirati smanjenim nivoima kortizola, što kompromituje sposobnost organizma da odgovori na stres i može biti povezano sa sindromom hroničnog umora ili posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP).
Zaključak:
Osa hipotalamus-hipofiza-nadbubrežne žlezde igra ključnu ulogu u odgovoru tela na stres. Njena regulacija je neophodna za održavanje ravnoteže između akutnog odgovora na stres i povratka u stanje homeostaze. Poremećaji ove ose mogu imati ozbiljne posledice po fizičko i mentalno zdravlje, što naglašava važnost istraživanja i upravljanja hroničnim stresom.

možemo i ovako ako želiš
 
Patološki neurofiziološki procesi pod uticajem hroničnog stresa
Kombinovano dejstvo hroničnog stresa na hipokampus i amigdalu stvara kompleksne patološke neurofiziološke procese koji imaju dugoročne posledice po mentalno zdravlje. Evo kako se ovi procesi odvijaju:
  1. Smanjenje volumena hipokampusa
    Hronični stres izaziva povećano lučenje kortizola, koji, u prekomernim količinama, ima toksičan efekat na neurone u hipokampusu. To rezultira smanjenjem njegovog volumena i kapaciteta za pamćenje, učenje i regulisanje emocionalnih odgovora.
  2. Hipereaktivnost amigdale
    Amigdala postaje preosetljiva i hipereaktivna, što vodi do pojačane percepcije pretnji i povećane sklonosti ka negativnim emocijama, kao što su strah i bes. Ovo direktno doprinosi anksioznosti i drugim poremećajima raspoloženja.
  3. Poremećena komunikacija između hipokampusa i amigdale
    Hronični stres slabi funkcionalnu povezanost između ovih dvaju struktura, čime se narušava balans između racionalne procene i emocionalnog odgovora. Kao rezultat, osoba postaje podložnija impulsivnim i disproporcionalnim reakcijama.
  4. Promene u prefrontalnom korteksu
    Stres takođe utiče na prefrontalni korteks, koji je odgovoran za kognitivnu kontrolu i donošenje odluka. Slabljenje ove oblasti dovodi do smanjene sposobnosti za samokontrolu i racionalno razmišljanje.
  5. Disregulacija oscilujućeg hormonskog sistema (HPA os)Hronični stres narušava funkcionisanje HPA ose, što dovodi do stalno povišenih nivoa hormona stresa. Ovo dodatno pogoršava neurofiziološku disregulaciju i mentalnu patologiju.

Implikaacije za mentalno zdravlje​

Ovi patološki procesi rezultiraju sa:
  • Anksioznošću i fobijama
  • Depresivnim epizodama
  • Posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP)
  • Bipolarnim poremećajem
  • Sklonošću ka zavisnostima i impulsivnom ponašanju
Efikasne intervencije treba da se fokusiraju na vraćanje neurofiziološke ravnoteže kroz terapeutske tehnike, kao što su kognitivno-bihevioralna terapija, medikamentozna intervencija i aktivnosti koje smanjuju stres (meditacija, fizička aktivnost).


@Feelgrim možda ovo da pomogne
ajde druže da vidimo šta dalje
 
Patološki neurofiziološki procesi pod uticajem hroničnog stresa
Kombinovano dejstvo hroničnog stresa na hipokampus i amigdalu stvara kompleksne patološke neurofiziološke procese koji imaju dugoročne posledice po mentalno zdravlje. Evo kako se ovi procesi odvijaju:
  1. Smanjenje volumena hipokampusa
    Hronični stres izaziva povećano lučenje kortizola, koji, u prekomernim količinama, ima toksičan efekat na neurone u hipokampusu. To rezultira smanjenjem njegovog volumena i kapaciteta za pamćenje, učenje i regulisanje emocionalnih odgovora.
  2. Hipereaktivnost amigdale
    Amigdala postaje preosetljiva i hipereaktivna, što vodi do pojačane percepcije pretnji i povećane sklonosti ka negativnim emocijama, kao što su strah i bes. Ovo direktno doprinosi anksioznosti i drugim poremećajima raspoloženja.
  3. Poremećena komunikacija između hipokampusa i amigdale
    Hronični stres slabi funkcionalnu povezanost između ovih dvaju struktura, čime se narušava balans između racionalne procene i emocionalnog odgovora. Kao rezultat, osoba postaje podložnija impulsivnim i disproporcionalnim reakcijama.
  4. Promene u prefrontalnom korteksu
    Stres takođe utiče na prefrontalni korteks, koji je odgovoran za kognitivnu kontrolu i donošenje odluka. Slabljenje ove oblasti dovodi do smanjene sposobnosti za samokontrolu i racionalno razmišljanje.
  5. Disregulacija oscilujućeg hormonskog sistema (HPA os)Hronični stres narušava funkcionisanje HPA ose, što dovodi do stalno povišenih nivoa hormona stresa. Ovo dodatno pogoršava neurofiziološku disregulaciju i mentalnu patologiju.

Implikaacije za mentalno zdravlje​

Ovi patološki procesi rezultiraju sa:
  • Anksioznošću i fobijama
  • Depresivnim epizodama
  • Posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP)
  • Bipolarnim poremećajem
  • Sklonošću ka zavisnostima i impulsivnom ponašanju
Efikasne intervencije treba da se fokusiraju na vraćanje neurofiziološke ravnoteže kroz terapeutske tehnike, kao što su kognitivno-bihevioralna terapija, medikamentozna intervencija i aktivnosti koje smanjuju stres (meditacija, fizička aktivnost).


@Feelgrim možda ovo da pomogne
ajde druže da vidimo šta dalje
Hvala na trudu. Ali ne može ništa da pomogne. Ja sam samo hteo da razmenim iskustva sa ljudima sličnim sebi. Predugo se rvem sa nevoljama, život mi je sinonim za poniženje. Jednostavno ne vredi truda i trud je uzaludan.
 

Back
Top