Jedno etičko pitanje

Pa za takve slucajeve valjda postoji papir-punomoc, sto znaci da dete nije potuni vlasnik ali da staru i nemocnu osobu ne moze niko da prevari na taj nacin...
Mislim da ne postoji.
U stvari i logično je što deca nemaju prava automatski jer sam nažalost videla i to da rođena deca žele da manipuliušu roditeljima da bi braću ili sestre ostavile bez njihovog dela nasledstva i sve nasledili.
 
Jesi to gledala u nekoj spanskoj seriji ili?:lol::lol::lol:
Bilo bi lepo da je to slučaj samo u serijama ali je možda najstrašnije to da su učesnici ljudi za koje ne biste baš mogli da pretpostavite da su takvi.

Imali smo slučaj u rodbini. Reč je o ljudima sa kojima smo veoma bliski tako da sam potpuno u toku. Veoma je sve to ružno ispalo, a da ti ne pričam šta im se sve dešavalo posle smrti te bake. Ti ljudi su inače bili veoma poštovani u familiji, a i dalje su :I
 
.:mrgreen::eek:
Uporno pricamo o tome kako punomoc moze resiti problem tih navalentnih sestara u domu, koje zele ugovor o dozivotnom izdrzavanju...
mada je meni to smesno, pa nije to bas tako...
ja nisam cula za te slucajeve(ne kazem da ih nema) ali to verovatno napadaju osobe koje nemaju dece ili im niko ne dolazi i ne obilazi ih...
o kakvoj ti punomoci pricas nije mi jasno?
prva moguca varijanta je da je neka osoba lisena poslovne sposobnosti i da ima staratelja...
druga varijanta je da je opunomocena da preduzima odgovarajuce radnje od vlastodavca u obimu ovlascenja...ali u tom slucaju vlastodavac ne gubi pravo da sam preduzima te radnje...kao ni pravo da punomocje opozove...i ja isto mogu da ovlastim tebe ako hocu da mi prodas stan i naplatis cenu (jos kad bih ga imala gde bi mi kraj bio:whistling:)...ali i pored toga mogu da ga prodam i sama ako mi se cefne...
 
Malo ste se zaneli..:rtfm:
Tema je etička, a ne pravna:bye:

Gde nabasijah na ovu temu:???:Daleko bilo, ali za moje roditelje, šta god oni požele, a njegovi kako zasluže, ili kako on odluči;)ja mogu sugerisati.:sad2:

Pošto sam relativno gadljiva, mislim:think: kao i za sve ostalo
Što može da se plati-nije skupo, skupo je ono što cenu nema
 
Šta biste uradili kad bi vašoj svekrvi (ili svekru, ili recimo muževljevoj sestri ili bratu, ili bilo kome tako bliskom) odjednom zatrebala vaša pomoć u smislu - ostali su nepokretni, ili jako teško pokretni, znači nisu sposobi da brinu sami o sebi???

Da li biste rekli - baš me briga, neka ide u neki dom; da li biste čekali odluku vašeg supruga; pa onda pristali na eventualnu brigu o njima, ili biste rekli - neću da menjam svoj život, svoju slobodu...
Da li biste razmišljali koliko i da li su oni vama pomagali, pa kao treba da ima 'vratite', ili nisu zaslužili?

Da li bi vam bilo lakše, draže, bliže da za njih odvojite svoje vreme, i svoju pažnju ili materijalna sredstva tipa - platićemo med. sestru, a mi ćemo ih posećivati kad možemo? Ono da razmišljate samo o njihovoj čistoj egzistenciji, bez ljubavi i pažnje.

Nisam u takvoj situaciji, da izbegnemo komentare lične prirode, ali skoro sam vodila razgovor sa dobrom drugaricom o takvoj hipotetičkoj situaciji i imale smo toliko suprotna razmišljanja da sam ostala u čudu; pa baš me zanima kako vi gledate na to
E bila jednom jedna bakica sto me pre x godina startovala na buskoj stanici... i melje ona melje... simpatican sam joj kao... matora je kao bolesna nece jos dugo... a nema nikog svog... i kao da ja pazim na nju do smrti a ona ce mi ostaviti njenu kucu... :) Meni bilo smesno. :) Pogotovo sto je jos rekla da se ja kao ko fol ozenim sa njom samo zbog papirologije... :lol: Ja reko idi baba u persun... :lol:imam ja devojku i tako to... A vidis sad x godina kasnije... kad pogledam.. ladno sam je mogao izdvoriti i capiti tu kucicu... nis mi ne bi falilo.... Al eto kad si mlad i gloop pa ne vidis stvari kako treba da vidis... :confused: :think:
 
Poslednja izmena:
Šta biste uradili kad bi vašoj svekrvi (ili svekru, ili recimo muževljevoj sestri ili bratu, ili bilo kome tako bliskom) odjednom zatrebala vaša pomoć u smislu - ostali su nepokretni, ili jako teško pokretni, znači nisu sposobi da brinu sami o sebi???

Da li biste rekli - baš me briga, neka ide u neki dom; da li biste čekali odluku vašeg supruga; pa onda pristali na eventualnu brigu o njima, ili biste rekli - neću da menjam svoj život, svoju slobodu...
Da li biste razmišljali koliko i da li su oni vama pomagali, pa kao treba da ima 'vratite', ili nisu zaslužili?

Da li bi vam bilo lakše, draže, bliže da za njih odvojite svoje vreme, i svoju pažnju ili materijalna sredstva tipa - platićemo med. sestru, a mi ćemo ih posećivati kad možemo? Ono da razmišljate samo o njihovoj čistoj egzistenciji, bez ljubavi i pažnje.

Nisam u takvoj situaciji, da izbegnemo komentare lične prirode, ali skoro sam vodila razgovor sa dobrom drugaricom o takvoj hipotetičkoj situaciji i imale smo toliko suprotna razmišljanja da sam ostala u čudu; pa baš me zanima kako vi gledate na to

hmmm..a varijanta u kojoj smo ja/ti/mi necija nepokretna majka/svekrva/sestra...
tj. 'el bismo radije u dom (a znamo kako su ti..."domovi" generalno "humana" mjesta...), na milost i nemilost raznoraznim...okolnostima,
ili bismo prizeljkivali da nam nasa djeca/najblizi uzvrate paznjom i brigom...?

moja baka, oceva majka, je zivjela s nama...
ne kazem da nam je uvijek bilo bajno...svima zajedno (jbga, pa ima i baka potrebe/osjecanja...),
ali mislim da je moja majka donijela ispravnu odluku kada je rekla ocu da svoju mjaku dovede k nama...

da, ja bih uradila isto.
 

Back
Top