Jedna je mama , al tata je tata :)

Mama mi je bila nemerljivo bolji roditelj od tate..

A primećujem da su svi očevi koji su vredeli nešto ishvaljeni...
A ovi drugi... samo je rečeno da su majke bivale bolje... a to mnogo govori o njima.. da nisu možda čak ni vredni pomena...
Eto, možda nije ni moj.. ali ipak ću reći ono nešto dobro što sam naučila od njega..
Koja rakija je dobra, da ne pijem nipošto kojekakve brlje... da se ne napijem mnogo, jer tu nema užitka, samo glavobolje i možda čak i mučnine... da uživam u životu... ako mi se ukaže prilika da ostavim sve i odem, nekud za svojim željama... da se uvek trudim prvo sebi da ugodim pa tek onda drugima (naravno ne i protiv drugih)...
Moj otac je izraziti hedonista i egocentrik... sad je ostario i razboleo se... i sad mogu da ga zapravo upoznam, što i činim, ma šta da mu zameram, moram prihvatiti i one dobre strane...
Ali sam gledajući njega i gledajući majku našla balans.... i trudim se da budem kao neka njihova mešavina... što i jesam svakako, jer sam njihova... majka je ceo život bila strašno brižna i potpuno odana i posvećena nama... i nikad nije mnogo sama uživala... nego kroz porodicu... potpuno suprotna njemu....
I ako uspem da nađem tu neku sredinu između njihovih karaktera, i od svakog usvojim ono nešto najbolje.. posvećenost, odanost, brižnost i razumevanje majke i želju za novim, putovanjima, avanturom od tate.... znaću da sam uspela... i da sam baš onakva kakvom se osećam... i da ne dugujem nikom ništa...
 
Ja sam odrasla uz oca tako da.....
Samo mogu da ga pohvalim nista vise...Mnogi ljudi u gradu se ogledaju o njegovu licnost,mnogi mladji koji uce od njega ga hvale.....zaista je cenjen,a ja samo mogu da budem ponosna sto ga imam pored sebe kao sto je i on vec na mene i jednog dana biti u JAKO ponosan na mene, jer ja sam slika njega.....njegov tzv.naslednik....:)Eto u kratkim crtama
 
Razumela sam ga tek kada je otisao :cry:
Od tada je prisutniji u mom zivotu nego dok je bio tu, jer sam tek onda pocela da o njemu razmisljam kao o coveku, a ne kao o ocu.
Mnogo mi nedostaje.
Ja sam njegova zenska verzija.
Veoma sam ponosna sto sam njegova cerka.
(evo, necu da placem...)

:sad2: Žao mi je zbog tvog tate, sve ovo bih i sama mogla da napišem :sad2:

I da dodam, od njega sam naučila mnogo o muzici, filmu, književnosti...
Volela sam popodneva kada krenemo u zoo vrt, a završimo gledajući zalazak sunca na Kališu, i veeeeliki sladoled na točenje kod čike uz put...
Praštanje i blagost mi nije preneo, divlja sam, ali sada vidim svu njegovu veličinu..

Nedostaje mi svakog dana sve više.
 

Back
Top