Slavene ovu sam karti ranije vidio i zaista je vrlo slikovita za ono što veliš. Ngo sad viđeh u Zapadnoj Srbiji iznad Dragačeva a ispod Podgorin, Crnu Goru. o čemu se tu radi? Znam za Skopsku Crnu Goru ali nijesam znao da i u Srbiji ima oblast Crna Gora.
Jeste; ta Crna Gora je postojala jos i u srednjem vijeku.
U Srbiji postoji nekoliko Crnih Gora; postoji recimo i Banatska Crna Gora (i njihova imena nisu u direktnoj vezi sa zetskom Crnom Gorom). Crna Gora je bio dosta rasprostranjeni toponim...
Jezik je inače vrlo nestabilna kategorija što vidimo i iz neposrijedne naše istorije đe smo sv odreda mijenjali ne samo njegov naziv po nekoliko puta za zadnjih 100 godina. Narode oredjeljuju jedino ekološki uslovi jer ekološki uslovi prisiljavaju razna plemena da se jednako ponašaju i vremenom postaju narod istih običaja iste kulture istog jezika. Razna plemena svaje plemenske običaje prelomljene kroz ekosistem ugrađuju u zajedničko naslijeđe koje stvara etničku grupu ili narod.
Zapravo i nisi tu u pravu - mijenjao se naziv, al' sta je naziv? Nista; jos cesce se mijenjao naziv
drzave.
No jezik je u sustini kao dominanti, od provale Slovena do danasnjega dana ostao isti (s tim sto je naravno, evoluirao vremenom) - znaci preko 1.500 godin!
I Vuk je Crnogorac naturalizovani Srbin koji je svojoj novoj sredini želio sve najljepše što mi služi na čast. Znao je on za Crnu Goru i Crnogorce mnogo ranije nego se misli, ipak nije bio toliko neznaven, sva Evropa je znala za njih.Naravno da crnogorski jezik nije bio periferan već je poslužio kao osnova novog jezika na koju su dodane manje izmjene i eto ga savršeni novi jezik. Hercegovina kao politički pojam koliko sam pročitao postoji od sredine XV vijeka. Od tad do sad Hercegovina nikad nije bila državni entitet već svo vrijeme kao dio administrativne odjele u Turskom Carstvu. Crna Gora je vazda iskazivala svoje pretenzije na Hercegovinu kao na svoj etnički prostor i neposrednu intersnu zonu, što su im druge sile osporavale pa mi se čini da je naziv izmišljen upravo iz tog razloga kako bi se ponišile crnogorske pretenzije. Kako potičem sa tog graničnog podrućja vrlo sam upoznat sa etničkom istovjetnošću Hercegovaca i Crnogoraca.
Ne, FORMICE, Karadzic nije bio Crnogorac koji se naturalizovao i postao Srbin; pa je l' ti znas da se on rodio u zapadnoj Srbiji? Pa i njegov otac, Stefan Jovanović Karadžić, rodio se isto u tom kraju Bosanskog pašaluka, odnosno konkretnije Zvorničkog sandžaka. To što mu je majka, Jegda Zrnić, rođena u Nikšiću, uopšte ni na koji način ne opravdava da ti njega smatraš
naturalizovanim - pogotovo kada je on
iz rodnog kraja, Srbije, dolazio u kraj porijekla da ga upozna! I opet, njegova majka po istoricističkome principu nije bila Crnogorka, već Hercegovka.
I sam potenciraš na razlikovanju tih pojmova (Hercegovaca, Bosanaca,...), stoga ne vidim kako možeš ni Vuka Karadžića svrstati u Crnogorce - osim ako ne koristiš opet dvostruke standarde, za Crnogorce i za sve druge?
Svi srbohrvati koji su radosno prihvatili taj novi vukov jezik prihvatili su ga jer je to njihov jezik odnosno prihvatili su galjudi koji su iselili iz Crne gore i Hercegovine i naselili srbohrvatsko kontinentalno zaleđe
Bogami, koliko vidiš - nisu. U Srbiji, iako su oba standarda važeća, ogromna većina ne govori tako, već šumadijsko-vojvođanskim dijalektom; u 21. stoljeću taj ekavski izgovor je čak uspio i da u ogromnoj mjeri potisne istočno-hercegovačko područje, tako da se ijekavica u jugozapadnoj i zapadnoj Srbiji bukvalno sve više i više ograničava samo na sandžačke muslimane (kod kojih je takođe prisutan ekavski uticaj).
Dakle uopšte nema ni govora o prihvatanju; Vukova ideja u samoj Srbiji je zapravo doživjela i poraz, jer sem inteligencije do negdje početka 1870-ih godina, istočno-hercegovački zaživio u Srbiji nije, a ubrzo je elita napustila do kraja XIX stoljeća taj govor i prešla na šumadinsku varijantu štokavskoga jezika...
Naravno da je vještački jer standardizovani srbohrvatski jezik nije u cjelini ispoštovao sve zakonitosti jezika uzorka a on je bio potpuno stran srbohrvatima koji su ga pežoratino nazivali telećarski možda čak i majmunski kako to danas tvrdi njegovo preosveštenstvo mitropolit SPC za Crnu goru gospodin Afilohije.
Koje zakonitosti nije ispoštovao?
Kako je pobogu mogao biti potpuno stran, kada je on upravo i odabran zato što
najveći broj ljudi govori njim i zato što on predstavlja, kako rekoše ono,
središnju kičmu srpsko-hrvatskoga govornoga područja (što zapravo i jeste istina). Da je došlo do nacionalne unifikacije Srbohrvata, nema nikakve sumnje da bi istočno-hercegovački dijalekat bio osnov za službeni jezik cijele države i sviju...
Tvrdnju da ga većina Srbohrvata nije razumjela, a većina se upravo njime i služila, ne znam kako da komentarišem sem ravnoj izjavi da je planeta Zemlja ravna ploča...
Pa naravno da je politički uslovljena jednako kao što je i nastavak srbohrvatskog jezika takođe politički uslovljena ali ne adi razumjevanja to uopšte nije namjera, namjera je u političkom vladanju govornika tim jezikom.
Naravno. I standardizacija crnogorskoga jezika se ne vrši ni zbog kakvih razloga lakšeg razumijevanja, već zbog političke borbe za nacionalnu identifikaciju u procesu etnogeneze Crnogoraca kao zasebnog naroda, odvojenog od Srba!
Možda je lakše reći što ih spaja a to je ništo. Dvije potpuno razdvojene istorije i kulture, istina sa povremenim miješanjem ali svo vrijeme jasno razdvojene. Rzličiti jezik (prije Vuka su azličitim jeicima govorili), različiti običaji, različita nošnja, različita tradicija, različite legende, priče, pjesme, čak i ismo iako su koristili azbuku.
FORMICE, ne možeš da kažeš da nešto jeste zato što jeste. To treba i obrazložiti.
Teza da dva naroda imaju "potpuno razdvojene istorije" mora biti i objašnjena. Šta ona znači? Kako to da Srbi i Crnogorci imaju dvije "potpuno razdvojene kulture"? Tako nešto nije moguće, sem ako su naravno u pitanju dvije civilizacije koje ni dodira nemaju.
FORMICe, da ti ne govoriš o mitu koji se novijih godina konstruiše u Crnoj Gori, o vječitoj podvojenosti u kojoj su Crnogorci afričko pleme koje se incestom razmnožava, podvojeni od svojih susjeda glomaznim Kineskim zidom?
Rzličiti jezik (prije Vuka su azličitim jeicima govorili), različiti običaji, različita nošnja, različita tradicija, različite legende, priče, pjesme, čak i ismo iako su koristili azbuku.
Hajde, pozivam te da mi dokažeš da su Crnogorci s jedne strane i Srbi u Osmanskom carstvu, Habsburškoj monarhiji i Mletačkoj republici govorili različitim jezicima do Vukove reforme!
Da čujemo!
Ja tvrdim da je to potpuna glupost, pa bih te molio i da je i obrazložiš.
Počećemo od jezika, pošto je on
najbitniji faktor u nacionalnoj stratifikaciji - na ta etnološka pitanja ćemo preći poslije...
P. S. Da ti mozda kada to pises nemas na umu
rusko-slovenski jezik kojim su se Srbi sluzili jedno vrijeme, te se tako udaljili od narodnoga jezika Srba?
