paketije
Poznat
- Poruka
- 8.036
Pavle Jaksic u svojim memoarima o Jasenovcu
I dok je Andrija Hebrang bio toliko uznemiren delovanjem male partizanske, navodno »gestapovske« »četničke« grupe srpskih »veleizdajnika«, da ih je uz pomoć »državnog tužioca«, »narodnog tužioca« i »Višeg vojnog suda«/p poslao u groznu smrt, on kao najodgovorniji čovek u partizanskoj Hrvatskoj, koji je lično video (ako je video?!) strahote logora u Gradiški i Jasenovcu - objektima pažnje partijsko-političkog rukovodstva СК KPH i ZAVNOH-a nikada nije za mog »načelnikovanja« ni načelno postavljao Glavnom štabu Hrvatske pitanje mogućnosti likvidacije tih logora. Mislim da bi ova operacija - diverzantska ili prava vojna - kao napad na relativno male snage obezbeđenja za našu tadašnju vojsku bila prava šala! Ona, sa stanovišta izolovanja i operativnog obezbeđenja od Zagreba, Siska i Broda - što bi predstavljalo glavni problem, ne bi bila mnogo teža od slavonsko-banijske operacije »Veliki transport«, u kojoj smo preko glavne evro-balkanske magistrale i reke Save prebacivali hiljade zaprežnih kola natovarenih slavonskim žitom, namenjenih gladnim borcima Like i Gorskog kotara, kojima je Hebrang uskraćivao hranu iz Pokuplja.
U međuvremenu sam saznao preko autentičnih svedoka da su napad na Jasenovac bili zaplanirali, sredinom 1942, Krajišnici Mažar - Šoša, M. Pekić i braća Šiljegovići, a sredinom 1943. slavonski vojnopolitički rukovodioci - Drapšin, Demonja, Marinković, Stanivuković... Da je te akcije autoritativno sprečio tadašnji politički komesar Glavnog štaba Hrvatske, Vladimir Bakarić, dok su gotovo svi akcioneri ovog vise političkog nego vojnog poduhvata tokom vremena završili život na misteriozan način, ili doživeli neobične političke i moralne lomove!

