Janus

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
330.670
janus2.jpg

Janus je rimski bog, čuvar kuća i puteva, simbol dvoličnosi. Nema pandan u grčkoj mitologiji.
On je bog početka i kraja, vidi prošlost i budućnost.
Tu moć mu je dao Saturn. Janusovi simboli su vrata i ključ.

Ima glavu sa dva lica. Jedno je mladalačko, a drugo staračko i okrenuta su na različite strane.
To simboliše nestalnosti i dvoličnosti.
Predstavljen je na mnogim novčićima i skulpturama. Žena mu se zove Jana.
Trebalo bi je isprva, Janus bio bog Sunca, ali je to kasnije postao Aponol.

U Rimu je postojao Janusov hram čija su se vrata zatvarala samo u doba mira.
U istoriji Rima, vrata Janusovog hrama se bila zatvorena samo sedam puta.

Po njemu je nazvan januar, prvi mesec u godini, a i jedan od Saturnovih satelita .
 
Janus je prastaro božanstvo i verovatno je bio daleko značajniji (zapravo bio je deus pater, prvi kralj Lacijuma sa Saturnom) nego što se kasnije smatralo; bio je bog inicijacije i ne samo dva vremena već tri - prošlost, budućnost i sadašnjost - zapravo večnost. Ključevi, njegov simbol, odnose se na Janusove kapije a astrološki to su solsticiji; dve astrološke kapije, dva zagrobna puta duše, vedski deva yana i pitri yana, put bogova i put predaka ili očeva tj. Janus Caeli i Janus Inferni. U zapadnom, solarnom kalendaru, dva solsticija su blizu gozbi dva Jovana, Jovan Preteča i Jovan Apostol (koji isto na neku ruku simbolizuju početak i kraj), etimološke veze: Ianus / Iohannes / Oannes..., a Janusa su slavili protomasoni drevnog Rima (collegium fabrorum) upravo na ta dva dana, kao što masoni danas vrše inicijacije tokom solsticija a pokrovitelji su im ta dva Jovana.
Moglo bi mnogo toga da se napiše o Janusu, veoma zanimljivo božanstvo.
 
Postoji i mišljenje da je Janus severnog, hiperborejskog porekla. Trag koji je francuskog astronoma Žan Silven Bajia naveo na takav zaključak nalazio se u rimskom hramu iz 3. veka pre Hrista, gde statua Janusa rukama pokazuje broj 365; i to desnom na CCC (300) i levom na LXP (65). Kao solarno božanstvo, ovo se svakako odnosilo na broj dana u solarnoj godini. Ali, raspodela na 300 i 65, po Bajiu, odnosi se na polarne dane i noći, drugim rečima, period od 65 polarnih noći u jednoj godini. Međutim, to ukazuje na neko udaljeno, severno mesto. Kao primer, ove godine najseverniji grad na Aljasci, Utkiagvig (Barou) "proslavlja" upravo 65 dana mraka. To je 71. stepen geografske širine, iznad arktičkog kruga. Da li to Janus zaista ukazuje na nekakvo polarno, primordijalno poreklo?

Baji potom pronalazi istu simboliku u mitu o nordijskom Feniksu, koji živi 300 dana godišnje; i u mitu o Odu i Freji, gde Odi svake godine odlazi i nestaje na 300 dana, nateravši Freju da plače suze od ćilibara.

(Nisam uspeo da pronađem odakle Bajiu te informacije. Nordijski Feniks postoji, to je anonimna pesma (prozni Feniks) iz 11. veka i najverovatnije napisana po uzoru na staroengleski ep iz 9. veka a koji je, opet, nastao po uzoru na Laktancijevo delo De Ave Phoenice iz 4. veka. Mit o Odu i Freji je dobro poznat i savremeni istraživači su zaključili da se radi zapravo o Odinu i Frigi, mada opet, ne pronalazim podatak da nestaje na tačno 300 dana godišnje)
 
Janus se smatra jednim od najstarijih rimskih božanstava, čija uloga je prema verovanju bila da rukovodi počecima. Baš zbog toga, prvi mesec u godini dobio je ime po njemu - Januarius.

Statua Janusa prikazivala je brdatog boga sa dve glave. To je značilo da je mogao da vidi napred i nazad i unutra i spolja istovremeno, a da se ne okreće. Janus je u desnoj ruci držao štap, kako bi putnike vodio pravim putem, a u levoj ključ za otvaranje kapija.

Pošto su i neka druga božanstva oličavala navedene aspekate, Janus je bio definisan kao bog tranzicije, koji licem mladića gleda u prošlost ili početak, a licem starca gleda u budućnost ili kraj. To je u osnovi, božanstvo koje je "u sredini" svih stvari.

Baš kao i kod drugih ranih rimskih bogova i njegovo poreklo ostaje nejasno, a među najpopularnijim objašnjenjima je ono koje govori da je on bog poreklom iz Lacijuma iz perioda vladavine drugog kralja Rima, Numa Pompilija. Iako je ovo objašnjenje sumorno i skroz različito od antičke mitologije , čini se da je on bio povezan sa velikim brojem aspekata - protokom vremena i godišnjih doba, vratima i stazama, počecima i završecima, ali i uopšte sa akcijama koje su imale svoj početak i kraj poput plovidbe ili rata.

Numa, legendarni drugi kralj Rima, koji je bio poznat po svojoj religioznoj pobožnosti, navodno je osnovao svetilište Janusu Geminu („dvostruko“) na rimskom forumu, blizu Senata. Nalazio se na mestu gde je Janus otvorio izvor vrele vode da bi sprečio napad Sabina na Rim.

Kaže se da su Janusove kapije bile zatvorene 43 godine pod Numom, ali su retko ostale tako nakon njega, iako se prvi car Avgust hvalio da je zatvorio svetilište tri puta. Neron je kasnije proslavio sklapanje mira sa Partijom kovanjem novčića na kojima su se videla da su Janusova vrata čvrsto zatvorena.

Janusov kult bio je jedan od najdugovečnijih, a sećanje na njega je opstalo čak i kada je hrišćanstvo postalo zvanična religija. Naime, rimski istoričar iz 6. veka Prokopije u svojim delima izveštava kako je neko prilikom napada Ostrogota na Rim iz 537. godine, otvorio Janusova vrata koja su bila zatvorena od trenutka kada je car Teodosije zabranio paganske kultove. Grad je odbranio general Velizar, ipak mnogi su smatrali da je drevni bog bio taj koji je učinio još jednu uslugu onima koji su ga obožavali vekovima unazad.

Uprkos njegovoj dvostrukoj prirodi, Janusova uloga prema verovanjima bila je da rukovodi počecima, a ne krajevima. Zbog toga je prvi mesec u godini nazvan Januarius u njegovu čast.

Povezanost Janusa i kalendara je zacementirana izgradnjom 12 oltara, po jednog za svaki mesec u godini, u Janusovom hramu u Forum holitorijumu (pijaca povrća). Pesnik Marcijal je tako opisao Janusa kao „roditelja i oca godina“.

Od 153. pre Hrista pa nadalje, konzuli (glavni magistrati Republike) stupili su na dužnost prvog dana januara (koji su Rimljani nazivali Kalendima). Novi konzuli su se molili Janusu, a sveštenici su bogu posvetili spelu pomešanu sa solju i tradicionalni ječmeni kolač, poznat kao ianual. Rimljani su svojim prijateljima delili novogodišnje poklone urmi, smokava i meda, u nadi da će godina koja je pred nama biti slatka, kao i novčiće – u znak blagostanja.

Janus je preuzeo ključnu ulogu u svim rimskim javnim žrtvama, primajući tamjan i vino prvo pre drugih božanstava. To je bilo zato što je Janus, kao čuvar neba, bio put kojim se dolazilo do drugih bogova, čak i do samog Jupitera. Tekst O poljoprivredi, koji je napisao Katon Stariji, opisuje kako će se prinositi Janusu, Jupiteru i Junoni kao deo žrtve pre žetve da bi se obezbedio dobar rod.
1280px-Janus1.JPG
 

Back
Top