- Poruka
- 388.420
Jaja u frižideru (a i van njega) mogu da ostanu sveža i do tri nedelje. Ali ako ih umutite i dodate im malo pigmenta, a zatim nanesete na drveni panel, mogu trajati i po dve hiljade godina. Doduše, tada neće biti jestiva, ali zato mogu opstajati kao "večna" hrana za dušu, kao što je to slučaj sa mnogim slikama srednjevekovnih i renesansnih slikara.
Hijeronimus Boš
Nije poznato ko je prvi počeo da upotrebljava jaja u slikarstvu, ali deo zasluge svakako imaju drevni Egipćani, jer su neke od najstarijih slika naslikanih bojama na bazi tog kulinarskog sastojka, takozvani fajumski portreti kakvi su pronađeni širom Egipta, ali najviše u okolini Fajuma. Drugi smatraju da su prvu jajčanu temperu napravili Grci i Rimljani, jer se pominje u tekstovima Vitruvija i Plinija.
Antonio Pisanelo
U svakom slučaju, jaje je, osim omiljenog doručka i jedna od nezamenljivih "namirnica" u slikarskom ateljeu.
Umetnici kao što su Fra Anđeliko, Domeniko Đirlandajo i Andreja del Verokio mešali su žumance sa pigmentima i tako stvarali boje koje su na njihovim slikama opstale vekovima. Ipak, Čenino Čenini, slikar pozne gotike iz 14. veka i Đotov učenik, prvi je objavio recept za jajčanu temperu u svom priručniku "Il Libro dell’Arte o Trattato della Pittura" (Knjiga o umetnosti, traktat o slikarstvu).
"Boje uvek treba da temperirate sa žumancetom i uvek stavite onoliko žunaceta, koliko i boje koju njim razređujete", savetovao je Čenini.
Stotinama godina kasnije, žumanca su odbačena u korist belanaca, koja su penasto mućena sa različitim solima i korištena u postupku izrade albuminskih negativskih staklenih ploča u izradi fotografija. Albuminski papir prvi je osmislio francuski fotograf Luj Dezire Blankar-Evrar 1851. godine, u isto vreme kada je Frederik Skot Arčer razvio proces mokrog kolodijuma.
I mada su fotografije nastale na albuminskim papirima, baš kao i slike, bile pouzdane i dugovečne, oba medijuma su skrajnuta u odnosu na savremenije medijume iako ih brojni entuzijasti koriste i danas.
Međutim, jaja nisu bila značajna samo za "opipljivi" deo umetničkih dela kroz istoriju, nego i važan simbol koji im je davao "težinu" od renesanse, pa do savremenog stvaralaštva. Predstavljamo vam nekoliko istaknutih primera.
Italijanski slikar Pjero dela Frančeska naslikao je 1472. jedinstven prikaz takozvanog "Svetog razgovora", u kom Bogorodica sa Hristom stoji okružena svetiteljima. Iznad njene glave je u ovoj verziji renesansnog majstora visilo sa plafona nojevo jaje koje je zaokružio kompletnu kompoziciju elemenata ove slike jedinstvene kako po proporcijama, tako i po ikonografiji.Jaje je ovde simbol bezgrešnog začeća, životvorne sile i božanskog savršenstva, ali je takođe bilo i sastavni deo grba kuće Federika da Montefeltra koji je i poručio sliku od umetnika.
Pjero dela Frančeska
link
Hijeronimus Boš
Nije poznato ko je prvi počeo da upotrebljava jaja u slikarstvu, ali deo zasluge svakako imaju drevni Egipćani, jer su neke od najstarijih slika naslikanih bojama na bazi tog kulinarskog sastojka, takozvani fajumski portreti kakvi su pronađeni širom Egipta, ali najviše u okolini Fajuma. Drugi smatraju da su prvu jajčanu temperu napravili Grci i Rimljani, jer se pominje u tekstovima Vitruvija i Plinija.
Antonio Pisanelo
U svakom slučaju, jaje je, osim omiljenog doručka i jedna od nezamenljivih "namirnica" u slikarskom ateljeu.
Umetnici kao što su Fra Anđeliko, Domeniko Đirlandajo i Andreja del Verokio mešali su žumance sa pigmentima i tako stvarali boje koje su na njihovim slikama opstale vekovima. Ipak, Čenino Čenini, slikar pozne gotike iz 14. veka i Đotov učenik, prvi je objavio recept za jajčanu temperu u svom priručniku "Il Libro dell’Arte o Trattato della Pittura" (Knjiga o umetnosti, traktat o slikarstvu).
"Boje uvek treba da temperirate sa žumancetom i uvek stavite onoliko žunaceta, koliko i boje koju njim razređujete", savetovao je Čenini.
Stotinama godina kasnije, žumanca su odbačena u korist belanaca, koja su penasto mućena sa različitim solima i korištena u postupku izrade albuminskih negativskih staklenih ploča u izradi fotografija. Albuminski papir prvi je osmislio francuski fotograf Luj Dezire Blankar-Evrar 1851. godine, u isto vreme kada je Frederik Skot Arčer razvio proces mokrog kolodijuma.
I mada su fotografije nastale na albuminskim papirima, baš kao i slike, bile pouzdane i dugovečne, oba medijuma su skrajnuta u odnosu na savremenije medijume iako ih brojni entuzijasti koriste i danas.
Međutim, jaja nisu bila značajna samo za "opipljivi" deo umetničkih dela kroz istoriju, nego i važan simbol koji im je davao "težinu" od renesanse, pa do savremenog stvaralaštva. Predstavljamo vam nekoliko istaknutih primera.
Italijanski slikar Pjero dela Frančeska naslikao je 1472. jedinstven prikaz takozvanog "Svetog razgovora", u kom Bogorodica sa Hristom stoji okružena svetiteljima. Iznad njene glave je u ovoj verziji renesansnog majstora visilo sa plafona nojevo jaje koje je zaokružio kompletnu kompoziciju elemenata ove slike jedinstvene kako po proporcijama, tako i po ikonografiji.Jaje je ovde simbol bezgrešnog začeća, životvorne sile i božanskog savršenstva, ali je takođe bilo i sastavni deo grba kuće Federika da Montefeltra koji je i poručio sliku od umetnika.
Pjero dela Frančeska
link
Poslednja izmena: