Nisam zapostavila jabuku .Nisam jer to i ne mogu .Ljubav jabuke i mene pocinje mojom trudnocom .Tamanila sam jabuke svih vrsta boja i mirisa .Onako pune ruke kad je zagrizem do ogriska vec pogledujem sljedecu .A ona socna kapljice padaju svud oko mene , ne marim samo da i tu drugu zamijenim trecom .Napravim pauzu pa u krug.
Da se sad vratim na breskve koje sam zavoljela u Crnoj Gori tek dosla iz moje Carobnice Ravnice .Mama mi je kupovala na pijaci one krupne mekane i dok je moja sestra gulila koru pa tek je tada jela za mene je to bilo neizvodljivo jer sve najljepse je u kori voca.
Onako moja prepuna sasava glava puno pamti i lista to zapamceno kad sama hoce ili ti kad ta sjecanja tako odluce .Zato evo jednog sjecanja koje nisam pozvala samo se nametnulo .Jednog ljetnjeg raspusta po zavrsenom sedmom razredu posalju me roditelji kod tetke u Aleksandrovcu .Dozivljaj za pamcenje tu sam se prvi put zaljubila ili taj osjecaj mi je licio na zaljubljenost .Sad znam bila sam prvi put zaljubljena .Tog Vuicu sam srela setajuci brata od tetke u kolicima ma da je bio prohodao .Malo po malo prvo ispred zgrade pa polako u blize ulicice te varosice pune drveca i zelenila .Vuica je setao skoro isto kao i ja Misu svoju sestru.,Duet smo brzo formirali on iz
grada Aleksandrovca ja iz okoline Novog Sada ne zna se ko je kome bio veci izazov.Idemo sada na jabuke .Ja ljudi moji nisam u zivotu vidjela vise stabala jabuka na jednom mjestu no sto sam te setnje sa Vuicom vidjela toga dana .Grane su se savijale pod tezinom plodava a nisu jos ni sazrele .Ispraksana da ljustim zeleno voce htjela sam obrati koju .
Naisao je po meni vlasnik imanja i jabuka i ja sam sebe zaustavila nije on baba velika nisu ovo kajsije .Naravno umilnim glasom sam pozdravila druskana i zamolila za par jabuka.
Dok se Vuica cerekao uvijajuci glavu ka sestri druskan mi je ubrao nekoliko i uz osmijeh mi ih pruzio u ruke ...Zar ne smeta sto su jos zelene . Ne, ne ja ih volim i takve a tek kad budu sasvim zrele .Ostale su mi kruske ,socne mekane slatke takve su bile i mog strica na Verusi na jednoj uzbrdici .Kako je te godine stric imao goste moju majku sestru mene i tatu nije imao kad da ih bere pa su padale oko stabla .A majka da se nadje djeveru pocne ih kupiti u kosaru .Nezgodno se okliznula sa jedne prezlele pala kotrljajuci se bas brzo do kraja livade . Smijala sam se cijelo vrijeme trceci za njom a kad je ustala prisila mi je samarcinu i prekinula moju smijesnu facu .Vraticu se na jabuku 3 ...
Da se sad vratim na breskve koje sam zavoljela u Crnoj Gori tek dosla iz moje Carobnice Ravnice .Mama mi je kupovala na pijaci one krupne mekane i dok je moja sestra gulila koru pa tek je tada jela za mene je to bilo neizvodljivo jer sve najljepse je u kori voca.
Onako moja prepuna sasava glava puno pamti i lista to zapamceno kad sama hoce ili ti kad ta sjecanja tako odluce .Zato evo jednog sjecanja koje nisam pozvala samo se nametnulo .Jednog ljetnjeg raspusta po zavrsenom sedmom razredu posalju me roditelji kod tetke u Aleksandrovcu .Dozivljaj za pamcenje tu sam se prvi put zaljubila ili taj osjecaj mi je licio na zaljubljenost .Sad znam bila sam prvi put zaljubljena .Tog Vuicu sam srela setajuci brata od tetke u kolicima ma da je bio prohodao .Malo po malo prvo ispred zgrade pa polako u blize ulicice te varosice pune drveca i zelenila .Vuica je setao skoro isto kao i ja Misu svoju sestru.,Duet smo brzo formirali on iz
grada Aleksandrovca ja iz okoline Novog Sada ne zna se ko je kome bio veci izazov.Idemo sada na jabuke .Ja ljudi moji nisam u zivotu vidjela vise stabala jabuka na jednom mjestu no sto sam te setnje sa Vuicom vidjela toga dana .Grane su se savijale pod tezinom plodava a nisu jos ni sazrele .Ispraksana da ljustim zeleno voce htjela sam obrati koju .
Naisao je po meni vlasnik imanja i jabuka i ja sam sebe zaustavila nije on baba velika nisu ovo kajsije .Naravno umilnim glasom sam pozdravila druskana i zamolila za par jabuka.
Dok se Vuica cerekao uvijajuci glavu ka sestri druskan mi je ubrao nekoliko i uz osmijeh mi ih pruzio u ruke ...Zar ne smeta sto su jos zelene . Ne, ne ja ih volim i takve a tek kad budu sasvim zrele .Ostale su mi kruske ,socne mekane slatke takve su bile i mog strica na Verusi na jednoj uzbrdici .Kako je te godine stric imao goste moju majku sestru mene i tatu nije imao kad da ih bere pa su padale oko stabla .A majka da se nadje djeveru pocne ih kupiti u kosaru .Nezgodno se okliznula sa jedne prezlele pala kotrljajuci se bas brzo do kraja livade . Smijala sam se cijelo vrijeme trceci za njom a kad je ustala prisila mi je samarcinu i prekinula moju smijesnu facu .Vraticu se na jabuku 3 ...