Ja

Sumorno,kišno jutro.Verovatno tako izgleda drugima.Meni je nebo protkano dugom najlepših boja.Duga nemirnih najlepših boja...
Razum pomućen,osećanja vraćena kao bumerang,telo više nije moje...njegovo je.
Telefon zvoni.Rano je.Ne želim da se javim.Ne zovi me.Znam.Znala bih i da me nisi pozvao.
Ljudi ne veruju u sudbinu.Ali,kako nazvati stvari koje se graniče sa fantastikom,ludilom ?Kako nazvati dogadjaje koje niste prizivali,priželjkivali,sanjali ni želeli,a ipak su vam se dogodile?
Ostani tamo...na pristojnoj udaljenosti od mene,od slučajnih pogleda i nemira naših tela.
Znam da sam u tebi i ovog jutra.I podneva.I večeri...Znam da znaš da si i ti u meni.
Zato..ne zovi me.Znam.Znaš i ti.Sačekaj...pokušaj...VT


Pogledajte prilog 263132

Pogledajte prilog 263135
 

Back
Top