- Poruka
- 8.923
Sad razmišljam da napišem u jednoj temi, al može i posebna, ovaj sindrom - Nikad mi neće biti jasno (ovo iz razloga što 1 - nit sam roditelj, 2 - nit sam majka, 3 - nit su mi mnoge konvencionalne stavri jasne, tako da tu argumentaciju izostavite) - kad kod dete učini nešto što vi ne biste voleli, što zabranjujete, što se ga učili da ne čini, skrene sa puta koji ste mu vi zacrtali (formulaciju uzmite s rezervom, poenta će se, nadam se, nazreti), kakva god to sitnica bila, prva misao većine majki je - ja sam omanula, ja sam loša majka, ja sam krivac, taj osećaj prpomašenosti kao majke a s tim i promešenosti života maltene... Zašto se jednostavno ne pomirite da deca ne ispadaju baš po kalupu u koji ste ih vi stavili i i ne zavisi samo od vas i nije ništa tako crno belo... Hvatate li su uopšte u ovakvim mislima i koji je smisao toga...?