Monoteizam
Aktivan član
- Poruka
- 1.159
Izrael jednostavno nema pravo da postoji (Faisal Bodi)
(107 Reads)
Izvor: The Guardian
Prije nekoliko godina, napisao sam u svojim studentskim novinama da Izrael ne treba da postoji. Takoder, rekao sam da saosjecanje koju je evocirao Holokaust zapravo sluzi kao vrlo pogodno pokrice za izraelske zlocine. Preko noci postao sam neprijatelj broj jedan. Bio sam muslimanski fundamentalista, protivnik Jevreja, neko ko je trivijalizirao uspomenu na najgnusniji cin u historiji. oni koji su me javno optuzivali poceli su da me prate, fotografisu, cak i da zovu moju porodicu prijeteci im da ce biti ubijeni.
Na srecu, moja ozloglasenost u jevrejskim krugovima od tada smanjila se do te mjere da sam nedavno odrzao govor o medjureligijskim odnosima, iako su moji stavovi jos uvijek ostali isti. Izrael nema pravo da postoji. Znam da je to veoma nemoderan stav i da ce ga neki, u okolnostima trenutnog kriticnog stanja mirovnog procesa, smatrati neodgovornim. Ali to je cinjenica za koju sam uvijek smatrao da je centralna za bilo koju istinsku mirovnu formulu.
Sigurno je da ne postoji moralna osnova za postojanje Izraela. Izrael postoji kao realizacija biblijskog navoda. Njegov raison d'etre je slavno opisao bivsi premijer Golda Meir. `Ova zemlja postoji kao ostvarenje Bozijeg obecanja. Bilo bi apsurdno posumnjati u legitimitet ove zemlje.'
Ovo biblijsko obecanje je jedini Izraelov osnov za legitimitet. Ali, stagod da je Bog mislio kada je obecao Abrahamu da `tvom potomstvu dajem ovu zemlju, od rijeke Egipta do velike rijeke, Eufrata’, sumnjam da je on namijenio da to bude iskoristeno kao opravdanje da se silom i sikaniranjem oduzme zemlja koja je zakonito bila vlasnistvo drugih i bila naseljena njima.
Nikome ne koristi da ignorise ovu cinjenicu, ma koliko neugodna ona bila. Ali to je bila greska u Oslu. Kada je potpisalo sporazum, PLO (Palestine Liberation Organisation – Palestinska Oslobodilacka Organizacija – op. prev.) je ucinilo kardinalnu gresku pretpostavljajuci da mozete zakopati ratnu sjekiru ponovnim pisanjem historije. ono je prihvatilo kao pocetnu tacku da Izrael nema pravo da postoji. Problem sa ovim je bilo to da je to takoder znacilo prihvatanje nacina na koji je Izrael postao legitiman. Kao sto su nedavni problemi pokazali, obicni Palestinci nisu spremni da slijede svoje lidere u ovom cinu intelektualne amnezije.
Izraelov drugi potencijalni osnov za legitimitet, medjunarodno priznanje, takodjer je sumnjiv. Oba pakta koja su zapecatila buducnost Palestine bila su zakljucena od strane Britanije. Prvo se potpisao Sykes-Picot sporazum sa Francuskom, sa obavezom da se podijeli osmanski plijen u Levantu. Godinu poslije, 1917, Balfour Deklaracija je obecala dom za Jevreje. Po pravilima medjunarodnog prava, deklaracija je bila nistava, jer Palestina nije pripadala Britaniji – po Paktu Lige Naroda, ono je pripadalo Turskoj.
U periodu kada je UN usvojila rezoluciju o podjeli Palestine 1947. godine, Jevreji su cinili 32% populacije i posjedovali 5.6% zemlje. U 1949, uglavnom kao rezultat paramilitaristickih organizacija kao sto su Haganah, Irgun i Stern gang, Izrael je pod svojom kontrolom imao 80% Palestine, a 770,000 ne-Jevreja bilo je istjerano iz svoje zemlje.
Ovo je historijski slijed nepravednosti koji su vezani za rodjenje Izraela koje Izrael sam mora priznati da bi mir imao sansu. Nakon godina rata, mir dolazi oprastanjem, a ne zaboravljanjem; ljudi nikad ne zaboravljaju, ali imaju izvanredan kapacitet da oprastaju. Samo pogledajte Juznu Afriku, koja je pokazala svijetu da istina prociscenja mora uslijediti prije pomirenja.
Daleko od toga da Izrael predstavlja snagu za oslobodjenje i sigurnost nakon desetljaca patnje, ideja da Izrael ima neku vrstu religijskog prava na postojanje samo je ucinilo Jevreje zatocenicima beskrajnog kruga konflikata. ‘Obecanje’ izaziva aroganciju koja institucionalizira inferiornost drugih naroda i navodi na krvolostva protiv njih uz alarmirajucu redovnost. ‘Obecanje’ dozvoljava vojnicima da se opiru svojoj savjesti i da bacaju u zrak nenaoruzanu skolsku djecu. ‘Obecanje’ daje povoda legislaciji koja trazi da se ne-Jevreji sprijece u stjecanju teritorije.
Sto je jos vaznije, ‘obecanje’ ogranicava Izraelov kapacitet da trazi modele koegzistencije koji se baziraju na jednakosti i postivanju ljudskih prava. Drzava koja se bazira na ovako iskljucivoj tvrdnji za legitiminoscu moze samo zamisliti odvajanje kao rjesenje. Ali odvajanje nije isto sto i trajan mir; ono samo razdvaja protivnicke strane. Odvajanje ne lijeci stare rane, a kamoli da ispravlja historijske greske.
Medutim, ako zanemarimo biblijsko pravo i iznenadno obostranu koegzistenciju, cak ni rjesenje o jedinstvenoj drzavi ne izgleda toliko neuvjerljivo. Kakvo ime ce ta koegzistencija dobiti je manje vazno od cinjenice da narodi oproste i da se neke mjere pravde preduzmu. Jevreji bi nastavili da zive u Svetoj zemlji – po obecanju – kao jednaki uz druge zakonite stanovnike.
Ako bi takva vrsta samoponiženja bila na vidiku, Izrael bi mogao ocekivati od Palestinaca da zauzvrat oproste i budu velikodusni. Alternativa tome je vjecni rat.
NAPOMENA: SA www.ymuk.net prevela sestra Radikal
http://www.islambosna.ba/modules.ph...s&file=index&req=viewarticle&artid=531&page=1
(107 Reads)
Izvor: The Guardian
Prije nekoliko godina, napisao sam u svojim studentskim novinama da Izrael ne treba da postoji. Takoder, rekao sam da saosjecanje koju je evocirao Holokaust zapravo sluzi kao vrlo pogodno pokrice za izraelske zlocine. Preko noci postao sam neprijatelj broj jedan. Bio sam muslimanski fundamentalista, protivnik Jevreja, neko ko je trivijalizirao uspomenu na najgnusniji cin u historiji. oni koji su me javno optuzivali poceli su da me prate, fotografisu, cak i da zovu moju porodicu prijeteci im da ce biti ubijeni.
Na srecu, moja ozloglasenost u jevrejskim krugovima od tada smanjila se do te mjere da sam nedavno odrzao govor o medjureligijskim odnosima, iako su moji stavovi jos uvijek ostali isti. Izrael nema pravo da postoji. Znam da je to veoma nemoderan stav i da ce ga neki, u okolnostima trenutnog kriticnog stanja mirovnog procesa, smatrati neodgovornim. Ali to je cinjenica za koju sam uvijek smatrao da je centralna za bilo koju istinsku mirovnu formulu.
Sigurno je da ne postoji moralna osnova za postojanje Izraela. Izrael postoji kao realizacija biblijskog navoda. Njegov raison d'etre je slavno opisao bivsi premijer Golda Meir. `Ova zemlja postoji kao ostvarenje Bozijeg obecanja. Bilo bi apsurdno posumnjati u legitimitet ove zemlje.'
Ovo biblijsko obecanje je jedini Izraelov osnov za legitimitet. Ali, stagod da je Bog mislio kada je obecao Abrahamu da `tvom potomstvu dajem ovu zemlju, od rijeke Egipta do velike rijeke, Eufrata’, sumnjam da je on namijenio da to bude iskoristeno kao opravdanje da se silom i sikaniranjem oduzme zemlja koja je zakonito bila vlasnistvo drugih i bila naseljena njima.
Nikome ne koristi da ignorise ovu cinjenicu, ma koliko neugodna ona bila. Ali to je bila greska u Oslu. Kada je potpisalo sporazum, PLO (Palestine Liberation Organisation – Palestinska Oslobodilacka Organizacija – op. prev.) je ucinilo kardinalnu gresku pretpostavljajuci da mozete zakopati ratnu sjekiru ponovnim pisanjem historije. ono je prihvatilo kao pocetnu tacku da Izrael nema pravo da postoji. Problem sa ovim je bilo to da je to takoder znacilo prihvatanje nacina na koji je Izrael postao legitiman. Kao sto su nedavni problemi pokazali, obicni Palestinci nisu spremni da slijede svoje lidere u ovom cinu intelektualne amnezije.
Izraelov drugi potencijalni osnov za legitimitet, medjunarodno priznanje, takodjer je sumnjiv. Oba pakta koja su zapecatila buducnost Palestine bila su zakljucena od strane Britanije. Prvo se potpisao Sykes-Picot sporazum sa Francuskom, sa obavezom da se podijeli osmanski plijen u Levantu. Godinu poslije, 1917, Balfour Deklaracija je obecala dom za Jevreje. Po pravilima medjunarodnog prava, deklaracija je bila nistava, jer Palestina nije pripadala Britaniji – po Paktu Lige Naroda, ono je pripadalo Turskoj.
U periodu kada je UN usvojila rezoluciju o podjeli Palestine 1947. godine, Jevreji su cinili 32% populacije i posjedovali 5.6% zemlje. U 1949, uglavnom kao rezultat paramilitaristickih organizacija kao sto su Haganah, Irgun i Stern gang, Izrael je pod svojom kontrolom imao 80% Palestine, a 770,000 ne-Jevreja bilo je istjerano iz svoje zemlje.
Ovo je historijski slijed nepravednosti koji su vezani za rodjenje Izraela koje Izrael sam mora priznati da bi mir imao sansu. Nakon godina rata, mir dolazi oprastanjem, a ne zaboravljanjem; ljudi nikad ne zaboravljaju, ali imaju izvanredan kapacitet da oprastaju. Samo pogledajte Juznu Afriku, koja je pokazala svijetu da istina prociscenja mora uslijediti prije pomirenja.
Daleko od toga da Izrael predstavlja snagu za oslobodjenje i sigurnost nakon desetljaca patnje, ideja da Izrael ima neku vrstu religijskog prava na postojanje samo je ucinilo Jevreje zatocenicima beskrajnog kruga konflikata. ‘Obecanje’ izaziva aroganciju koja institucionalizira inferiornost drugih naroda i navodi na krvolostva protiv njih uz alarmirajucu redovnost. ‘Obecanje’ dozvoljava vojnicima da se opiru svojoj savjesti i da bacaju u zrak nenaoruzanu skolsku djecu. ‘Obecanje’ daje povoda legislaciji koja trazi da se ne-Jevreji sprijece u stjecanju teritorije.
Sto je jos vaznije, ‘obecanje’ ogranicava Izraelov kapacitet da trazi modele koegzistencije koji se baziraju na jednakosti i postivanju ljudskih prava. Drzava koja se bazira na ovako iskljucivoj tvrdnji za legitiminoscu moze samo zamisliti odvajanje kao rjesenje. Ali odvajanje nije isto sto i trajan mir; ono samo razdvaja protivnicke strane. Odvajanje ne lijeci stare rane, a kamoli da ispravlja historijske greske.
Medutim, ako zanemarimo biblijsko pravo i iznenadno obostranu koegzistenciju, cak ni rjesenje o jedinstvenoj drzavi ne izgleda toliko neuvjerljivo. Kakvo ime ce ta koegzistencija dobiti je manje vazno od cinjenice da narodi oproste i da se neke mjere pravde preduzmu. Jevreji bi nastavili da zive u Svetoj zemlji – po obecanju – kao jednaki uz druge zakonite stanovnike.
Ako bi takva vrsta samoponiženja bila na vidiku, Izrael bi mogao ocekivati od Palestinaca da zauzvrat oproste i budu velikodusni. Alternativa tome je vjecni rat.
NAPOMENA: SA www.ymuk.net prevela sestra Radikal
http://www.islambosna.ba/modules.ph...s&file=index&req=viewarticle&artid=531&page=1
