Moze biti da je ovom topiku mjesto na temi "besmrtna dusa, kamen spoticanja za vjeru, no ja sam ga odlučio staviti ovdje a modrator neka radi što mu je volja. Tamo je MaranAta, koji je može biti "Makarije" (pozvao se na njegov tekst)sa "serbiacaffe", rekao da je moj tekst "trla baba lan". No neka je, premda sam siguran da ga nije ni procitao. Naime, postalo je besmisleno posječivati i pisati nešto na "serbiancafeu" jer tamo postoji izvjesni "Makarije", "Mrav" i drugi, koji produkuju nevjerovatan broj tema kojim omalovažavaju sve što nije pravoslavno. A forum funkcionira na nespretan način, tako što teme jednodstavno tonu "dole" bez isplivavanja novog topika na vrh kao u večini foruma. I tako, velim tamo je postalo nemoguče diskuirati. da vidite samo tog cirkusa i sveopćeg pljuvanja.
Da ne duljim.
Sad ću u stilu Lazara Milina napraviti izmišljeni dijalog izmedju Zenzena i MaranAte. (neka mi oprosti MaranAta na hrvatskom jeziku, (isti je to jezik no meni malo bliži)
Zenzen: Složit ćeš se sa mnom da Bog postoji, te da je osim duhovnog svijeta stvorio i ovaj nama opipljivi materijalni svijet?
MaranAta: Da.
Zenzen: Izvještaj o stvaranju govori nam o našoj planeti, o tome kako ju je postepeno kroz stvaralačka razdoblja uobličio i pripremio za raznovrsan bujan život nebrojenih vrsta.
MaranAta: Da, o tome govori taj sjajan izvještaj.
Zenzen: Očito je da je to napisano sa svrhom da nama ljudima da do znanja da materijalna djela stvaranja imaju posebno mjesto u bozjem naumu. Nije li tako?
MaranAta: Naravno.
Zenzen: Slažeš li se sa mnom da je nakon procvata života na planeti Bog odlučio stvoriti posebno biće koje će svojim osobinama odražavati Njegovu osobnost.
MaranAta: Da, to si lijepo rekao. Kao što kritičari u umjetnosti prosudjuju osobine umjetnika na osnovu njegovih djela tako je i Bog učinio nešto nama sasvim razumno. Naime, Njegova zemaljska stvorenja bila su ogledalo Njegove vlastite osobnosti.
Zenzen: Tako je. "Po obličju svom stvori ga." (1.Moj. 1:27). Hajde da zajedno pročitamo svima dobro znane riječi iz knjige Postanka da sada vidimo što je Bog naumio stvorivši Čovjeka i njegovu ženu.
"I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: radjajte se i množite se i napunite zemlju, i vladajte njom, i budute gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od sveg zvjerinja što se miće po zemlji." (1.Moj. 1:28)
MaranAta: Da dobro poznate riječi.
Zenzen: Da li su pred sobom Adam i Eva imali smrt.
MaranAta: Nisu. Trebali su živjeti vječno uz uvjet...
Zenzen: Uz uvjet da prihvate vodstvo i moralna mjerila suverena Svemira
MaranAta: Tako je.
Zenzen: Hajde da vidimo kako je Bog zaključio djela stvaranja. "Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle dobro bješe veoma." (1Moj. 1:31)
MaranAta: Da.
Zenzen: Možeš li zamisliti koliku težinu ima konstatacija samog stvoritelja da je ono što je stvorio "dobro veoma."
MaranAta: Hm da, besprijekorno. Riječ savršeno je nedostatna da se to kaže.
Zenzen: Dakle, nakon svršetka djela stvaranja imamo planetu zemlju sa bujnim životom, rajski dom prvog ljudskog para, i naum Boga da taj dom proširie po cijeloj planeti tako što će se "množiti i ploditi."
MaranAta: Da tako je. Takoreći, izroditi nebrojeno mnogo potomaka.
Zenzen: Jesu li njihovi potomci trebali umrijeti?
MaranAta: Ne naravno, trebali su biti potomci savršenih ljudi, i sami tim i oni su se trebali rađati savršeni. Uostalom bilo bi nepravedno da Adam i Eva žive vječno a njihovi potomci da umiru.
Zenzen: Tako je. Pazi sad! Uviđaš li da u takvom savršenom čovjeku, koji nikada nije trebao umrijeti, ne bi trebalo postojati nešto (a to nešto je besmrtna duša) što se ima odvojiti poslije nečega što se po Božjem naumu ne treba nikada dogoditi – poslije smrti.
MaranAta: Što želiš reći, hoćeš prouzročiti konfuziju kod mene?
Zenzen: Ne, pazi! Cijeli filozofski koncept poimanja besmrtne duše podrazumijeva nešto definirano. Doduše manje ili više nepoznato, ali dogmatski i doktrinalno definirano. No, morao bi primjetiti da bi postojanje nekog takvog bitka unutar stvorenih ljudi upućivalo na to da je Bog zapravo stvorivši ljude naumio da oni umru. A znamo da to nije naumio.
MaranAta: Medjutim pisma kažu...
Zenzen: Čekaj! Evo, na samom početku kaže: "i Stvori Bog čovjeka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos duh (dah) životni i posta čovjek duša živa." (1.Moj. 2:7). Dakle, čovjek je postao duša, on je duša. Nije ju dobio. Štoviše, još ranije kaže: "Potom reče Bog: Neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete pod svod nebeski. I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se miču..." (1Moj. 1:20,21). Vidiš da je u Bibliji i životinja duša. Ona je ne posjeduje veće je ona sama duša, baš kao što je i čovjek duša.
MaranAta: Što zapravo želiš reći?
Zenzen: Da čovjek nema besmrtnu dušu; da je njegova budućnost na zemlji gdje je i stvoren; Da Adam i Eva nisu osnivači svijeta umrlih predaka; Da se poslije smrti ne dešava na svu sreću ama baš ništa izuzev raspadanja tijela; da je nada uskrsnuće a ne plutanje duše u maglovitom svijetu; da padaju u vodu stotine religioznih pravaca, učenja i ideja koji u pozadini imaju nauku o besmrtnoj duši (naročito ona o strašnom paklu i nebeskim rajskim vrtovima) i da konačno postoji potreba pravilnog razumijevanja Svetih pisama, i razumijevanja tko to doista ima nadu u život na nebesima.
MaranAta: Nakon ovog bogohuljenja morat ćemo prekinuti naš razgovor.
Zenzen: Na žalost.
Da ne duljim.
Sad ću u stilu Lazara Milina napraviti izmišljeni dijalog izmedju Zenzena i MaranAte. (neka mi oprosti MaranAta na hrvatskom jeziku, (isti je to jezik no meni malo bliži)
Zenzen: Složit ćeš se sa mnom da Bog postoji, te da je osim duhovnog svijeta stvorio i ovaj nama opipljivi materijalni svijet?
MaranAta: Da.
Zenzen: Izvještaj o stvaranju govori nam o našoj planeti, o tome kako ju je postepeno kroz stvaralačka razdoblja uobličio i pripremio za raznovrsan bujan život nebrojenih vrsta.
MaranAta: Da, o tome govori taj sjajan izvještaj.
Zenzen: Očito je da je to napisano sa svrhom da nama ljudima da do znanja da materijalna djela stvaranja imaju posebno mjesto u bozjem naumu. Nije li tako?
MaranAta: Naravno.
Zenzen: Slažeš li se sa mnom da je nakon procvata života na planeti Bog odlučio stvoriti posebno biće koje će svojim osobinama odražavati Njegovu osobnost.
MaranAta: Da, to si lijepo rekao. Kao što kritičari u umjetnosti prosudjuju osobine umjetnika na osnovu njegovih djela tako je i Bog učinio nešto nama sasvim razumno. Naime, Njegova zemaljska stvorenja bila su ogledalo Njegove vlastite osobnosti.
Zenzen: Tako je. "Po obličju svom stvori ga." (1.Moj. 1:27). Hajde da zajedno pročitamo svima dobro znane riječi iz knjige Postanka da sada vidimo što je Bog naumio stvorivši Čovjeka i njegovu ženu.
"I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: radjajte se i množite se i napunite zemlju, i vladajte njom, i budute gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od sveg zvjerinja što se miće po zemlji." (1.Moj. 1:28)
MaranAta: Da dobro poznate riječi.
Zenzen: Da li su pred sobom Adam i Eva imali smrt.
MaranAta: Nisu. Trebali su živjeti vječno uz uvjet...
Zenzen: Uz uvjet da prihvate vodstvo i moralna mjerila suverena Svemira
MaranAta: Tako je.
Zenzen: Hajde da vidimo kako je Bog zaključio djela stvaranja. "Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle dobro bješe veoma." (1Moj. 1:31)
MaranAta: Da.
Zenzen: Možeš li zamisliti koliku težinu ima konstatacija samog stvoritelja da je ono što je stvorio "dobro veoma."
MaranAta: Hm da, besprijekorno. Riječ savršeno je nedostatna da se to kaže.
Zenzen: Dakle, nakon svršetka djela stvaranja imamo planetu zemlju sa bujnim životom, rajski dom prvog ljudskog para, i naum Boga da taj dom proširie po cijeloj planeti tako što će se "množiti i ploditi."
MaranAta: Da tako je. Takoreći, izroditi nebrojeno mnogo potomaka.
Zenzen: Jesu li njihovi potomci trebali umrijeti?
MaranAta: Ne naravno, trebali su biti potomci savršenih ljudi, i sami tim i oni su se trebali rađati savršeni. Uostalom bilo bi nepravedno da Adam i Eva žive vječno a njihovi potomci da umiru.
Zenzen: Tako je. Pazi sad! Uviđaš li da u takvom savršenom čovjeku, koji nikada nije trebao umrijeti, ne bi trebalo postojati nešto (a to nešto je besmrtna duša) što se ima odvojiti poslije nečega što se po Božjem naumu ne treba nikada dogoditi – poslije smrti.
MaranAta: Što želiš reći, hoćeš prouzročiti konfuziju kod mene?
Zenzen: Ne, pazi! Cijeli filozofski koncept poimanja besmrtne duše podrazumijeva nešto definirano. Doduše manje ili više nepoznato, ali dogmatski i doktrinalno definirano. No, morao bi primjetiti da bi postojanje nekog takvog bitka unutar stvorenih ljudi upućivalo na to da je Bog zapravo stvorivši ljude naumio da oni umru. A znamo da to nije naumio.
MaranAta: Medjutim pisma kažu...
Zenzen: Čekaj! Evo, na samom početku kaže: "i Stvori Bog čovjeka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos duh (dah) životni i posta čovjek duša živa." (1.Moj. 2:7). Dakle, čovjek je postao duša, on je duša. Nije ju dobio. Štoviše, još ranije kaže: "Potom reče Bog: Neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete pod svod nebeski. I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se miču..." (1Moj. 1:20,21). Vidiš da je u Bibliji i životinja duša. Ona je ne posjeduje veće je ona sama duša, baš kao što je i čovjek duša.
MaranAta: Što zapravo želiš reći?
Zenzen: Da čovjek nema besmrtnu dušu; da je njegova budućnost na zemlji gdje je i stvoren; Da Adam i Eva nisu osnivači svijeta umrlih predaka; Da se poslije smrti ne dešava na svu sreću ama baš ništa izuzev raspadanja tijela; da je nada uskrsnuće a ne plutanje duše u maglovitom svijetu; da padaju u vodu stotine religioznih pravaca, učenja i ideja koji u pozadini imaju nauku o besmrtnoj duši (naročito ona o strašnom paklu i nebeskim rajskim vrtovima) i da konačno postoji potreba pravilnog razumijevanja Svetih pisama, i razumijevanja tko to doista ima nadu u život na nebesima.
MaranAta: Nakon ovog bogohuljenja morat ćemo prekinuti naš razgovor.
Zenzen: Na žalost.