Izlazak Srbije na more

blue beam

Aktivan član
Poruka
1.191
Ideja o gradnji kanala Morava–Vardar stara je više od 100 godina. Još u 19. veku profesor Nikola Stamenković obradio je trasu kanala i njegov projekat je objavljen 1900. godine. Srpska napredna stranka je pred poslednje izbore obnovila ideju o građenju plovnog puta, stavila je u svoj program, a ministar za prirodne resurse, rudarstvo i prostorno planiranje Milan Bačević poduhvatio se i njegovog ostvarivanja. On je nekako procenio da bi projekat koštao 17 milijardi dolara, najavio je veliko interesovanje za projekat, pa bi se prva faza mogla završiti za pet, a sve za osam godina.

Po njemu bi kanal otklonio suše i poplave na oko 75.000 hektara oko Morave, dobili bismo sedam hidroelektrana sa 350 megavata električne energije i skratili bismo vodeni put od Dunava do Egejskog mora za 1.200 kilometara. Ministar saobraćaja Milutin Mrkonjić ne pominje taj njegov novi put, ministar Goran Knežević nadležan za vodoprivredu ne oglašava se o tome, niti se o tome čuje ministarka za energetiku i ekologiju Zorana Mihajlović, čija je nadležnost u tom projektu značajna. Projekat se našao u ministarstvu za prostorno planiranje, pa će se raditi prostorni plan plovnog kanala koji pokriva površinu od oko 10.500 kvadratnih kilometara „koji će znatno promeniti ekonomske, političke, geostrateške i geopolitičke odnose u Evropi, istovremeno obuhvatajući stanovništvo na području od Nemačke do Egejskog mora“, kako stoji na sajtu ministarstva.

Ministar za prostorno planiranje već je otputovao u Kinu da traži partnere za projekat. On je otputovao u Kinu radi „preliminarnih pregovora u vezi sa realizacijom projekta plovnog kanala Beograd – Solun“, kako je već zvučno projekat nazvan. On je razgovarao o „nacrtu protokola o razumevanju“ sa China Gezhouba Group na osnovu kojeg će se uraditi studija izvodljivosti. Ko će tu studiju raditi ne otkriva se niti doznasmo ikakve pouzdane informacije koje bi opravdavale poduhvat. Neće se valjda kanal graditi samo do granice, a ne doznasmo šta Makedonija i Grčka misle o tome? Da li su kontaktirane države kroz koje otiče i voda Morave radi saglasnosti o novom režimu vode? Koliki je protok vode za spajanje dva sliva, te koliki bi gabarit kanala mogao biti? Koji i koliki bi obim prevoza mogao dobiti kanal, kojim bi se neminovno vrlo sporo plovilo kroz brojne ustave? Znamo da je vrlo mali promet i Dunavom, a nadasve Savom. Ne cvetaju ruže ni drugim našim prevoznicima. Umesto svega toga žuri se u izgradnju impresivnog spomenika.

Vrhunac nerealnosti je izjava da se neće za izgradnju uzimati krediti nego će se koristiti koncesije odnosno javno privatno partnerstvo, a svak zna da je za bilo koje učešće privatnog kapitala neophodan sasvim izvestan i krupan obim prevoza od kojeg bi se naplaćivali prihodi. Nerealna je i pomisao da se realizuje projekat koji košta dvocifrene milijarde evra od strane Srbije koja već duguje inostranstvu 25 milijardi evra i sve će teže namicati novac za otplate i kamate. Koliko bi izvoza bilo potrebno da se vrati 13 milijardi evra i bez kamate? A impresivni, a nerealni projekti „beli slonovi” se ipak često ostvaruju. Putovanje ministra u Kinu je mali početak trošenja na izgradnju našeg belog slona. Iako ministar reče „iz petnih žila ću gurati ovaj projekat”, nadajmo se da će prevladati izreka „snaga klade valja a pamet caruje”. Potrošili smo već sva prava na greške.
 

Back
Top