Izgubljene duše

Na ivičnjaku stoji žena.
Oskudno a opet prenaglašeno obučena.Suvišna šminka.Prostitutka.Već dugo nisu prošla nijedna kola.Krče joj creva.Glad.
Kad bi bar jedna kola stala.
Iz zgrade izlaze dva momka.Braća. .Stariji je pozdravi,mlađi okrenu glavu.Nije sigurna.Da uzvrati pozdrav ili možda.Spušta glavu.
Odnekud se pojavi ker.Lutalica.Seda pored nje.Gleda je tužnih očiju.Ona seda na ivičnjak.Gleda ga.Na licu joj se pojavi umoran osmeh.
-I ti si ostao sam.Jesi li gladan?I ja sam.Samo da stanu neka kola.Pa ću nam kupti nešto lepo.Samo za nas dvoje.Eh,kad bi samo stala neka kola.-
I tako dve izgubljene duše sede na ivičnjaku i čekaju kola
 
Kad u isto gledamo, a na dve strane stojimo, nikad ne možemo sigurno znati koja strana dobro vidi.
I ne trebamo to znati.
Sve je uvek stvar izbora.
Njihov, da joj uskrate utehu,, Njen, da je pokuša naći kad sledeća kola stanu.
...................................................................

Vrlo interesantne priče, teraju na razmišljanje.
Pa se zamislim..
 
Morrana;bt151436:
Kad u isto gledamo, a na dve strane stojimo, nikad ne možemo sigurno znati koja strana dobro vidi.
I ne trebamo to znati.
Sve je uvek stvar izbora.
Njihov, da joj uskrate utehu,, Njen, da je pokuša naći kad sledeća kola stanu.
...................................................................

Vrlo interesantne priče, teraju na razmišljanje.
Pa se zamislim..

DA,svi biramo svoje puteve,neki su teži a neki lakši
 

Back
Top