E vidis, takva su vremena dosla. Kad sam bio zasao u rane cetrdesete godine izbi rat u bivsoj YU. U trenu ostadoh go ko pistolj i putesestvije beskucnika zavrsio sam ovdje gdje jesam. Od otadzbine bez otadzbine, od kuce, bez kuce, od domacina do nule. I nisam se zalio, nisam se jedini napatio, vazno je da su glave celjadi na ramenima. Znao sam da je uzrok stradanja prvenstveno opsti grijeh Srba I mene licno medju tim Srbima. I znao sam da je neprijateljima data vlast nad nasom propascu, jer smo vjerom oslabili. I zato sam kao I mnogi Srbi tih godina prionuo pokajanju i trudu ka duhovnoj popravci. I nakon desetak godina otkrih da ni u Crkvi stanje nije mnogo bolje nego sto je bilo politicko stanje u bivsoj YU koje je izazvalo nasu izgibaniju, gubitak zavicaja I progonstvo. I u Crkvi pripremljen teren za predaju Srba svjetskom duhovnom olosu. Cijelog zivota u Yu ucili smo da je Pravoslavlje jedina Crkva, da su rimokatolici i ostali nastali od njih jeretici. Kad gle: dok je trajao rat, vladike su utanacili da su svi bivsi jeretici Crkva, ne bas Crkva u punom smislu, ali odjednom jeresi isparise, a rimokatolici postadose Crkva potpuno ravnopravna Pravoslavnoj Crkvi po spasonosnoj blagodati! Sta je sad to? Hiljadu godina nisu bili Crkva, eto sad jesu? Jesu li sta promijenili u svojim jeresima - nisu! Pa ko koga ovdje u zdrav mozak? Ako je vjera jedne crkve promjenljiva po politickim prilikama, meni takva crkva ne treba, ja se promijeniti ne mogu i necu: hocu da umrem za ono u sta sam cijelog zivota nepromjenljivo vjerovao a to je vjera u Hrista po vjeri one Pravoslavne Crkve u kojoj sam krstenjem postao hriscanin.
Pitas moze li se biti hriscanin bez Crkve? Pitanje treba da glasi: moze li biti Crkve bez one vjere u kojoj je Crkva nastala i sve do nedavno po toj vjeri vjerovala, a sada drugacije vjeruje?
..
