Uzmi putopise slobodno iz tog vremena i ranije. Imaš Evliju Čelebiju koji tvrdi da je mačka skočila u krovu i on svojim očima posvedočio kako se pretvara u led od strahovitih zima u ovim krajevima. Dotakla je tlo i razbila se, sva sleđena.
Putopisi s razlogom u kritici izvora spadaju među najnepouzdanije. To posebno važi kada postoje vrlo slabe informacije o nekim krajevima. Pazi, u Vijalino vreme Francuzi ne znaju ništa o našim krajevima. Doslovno ništa, ni kulturu ni jezik, ništa.
Prvi Francuz koji uopšte počinje da se upoznaje sa našim krajevima je Siprijen Rober (1807-1865). I to tek u prvim naznakama. Otvorio sam temu; Rober je vrlo zanimljiva istorijska ličnost (još je i lažirao sopstvenu smrt i pobegao od žene; čitanje njegovo)
https://forum.krstarica.com/threads...vljeni-prijatelj-srpstva-i-slovenstva.895126/
Rober je probio uopšte poznavanje slovenskih naroda kod Francuza. Napoleon jeste pokrenuo interesovanje, ali za njegovo vreme slovenski narodi su bili za Francuze potpuno isto što i Indijanci za evropske istraživače u XV veku. Ali opet, Roberova razmišljanja nemaju preterano mnogo veze sa životom i oblikovana su francuskim romantičnim idejama i zamislima o uplivu francuskog uticaja na Balkansko poluostrvo. On je govorio o tome da su Albanci, Grci i Sloveni nastali iz iste srži, tj. da je to jedna te ista grupa jezika, čije je srce negde u severnoj Albaniji. I svašta je on pisao (baš relativno nedavno je bila i prevedena i objavljena njegova knjiga; možeš da je pročitaš).