Hvala brate što si otvorio ovu temu. Evo konačno, posle dugog niza godina dođe i mojih 5 minuta da kažem nešto i moj lični utisak o vladavini "dotičnog".
Jedina stvar po čemu ću pamtiti Tadića je NJEGOVA PRETNJA SVOM NARODU IZ RUMUNSKE SOBE!
Od tog trenutka, on za mene ne postoji, ni kao političar, ni kao čovek. Ni jedan predsednik nije pretio svom narodu. Pretili su oligarhima, monopolistima, policiji, kriminalcima ali niko tako mučki, tako izdajnički i tako unižavajuće se nije ophodio prema svom narodu kao što je Tadić. Za vreme njegove vlasti, strah je dominirao u duši napaćenog naroda. Ni je li malo njegove golgote, pa jos se nadje neko da se izdire i dere na njega i da mu preti iz rumunske sobe. Jedva dočekah da ode. I preživeh njegovu vladavinu. Sve mi je pod njegovom vlascu delovalo tegobno i sivo, obesmisljeno, a narod je oko mene izgledao nekako zbunjen, svi su bili zamisljeni i uniženi građani i sve je ličilo na jedno veliko SIVILO!!!. Ali dodje kraj njegovom SIVILU. On mi je izgledao kao divljak koji upravlja spejs šatlom. Niti zna kuda ide, a vozi. Konačno, dođe kraj sivoj politici Borisa Tadića u kom je srpski narod izgledao kao da treba nečeg da se stidi. Treba - treba da se stidi jedino što je dopustio da tužno gleda kako jedan divljak koji ne razume svoj narod, tako dugo upravlja njihovim životima.