IZAZOV NEPOZNATOM

divlja maza:
Volim kad zablistas smirenoscu neba
Kad ti oko sevne zadovoljstva iskrom
Kad se osmeh otme uprkos tom bolu
Kad svanesh pre jutra, uzdignes se, propnes,
I u miru svome dosegnes Lepotu...

Zato PEVAJ... ja cu stati.

Volim kad zablistas smirenoscu srca
Kad ti oko sevne poznatom pesmom
Kad se osmeh otme cim pomislim na te
kad legnes pre jutra i zagledas u nebo
a u cvetu prepoznas miris iskona :D
Ja pevam ali znam i da osluskujem
zato uzivam jer znam da mi dajes
ono malo dushe koju cuvas u sumrak
dok ulicom se pale svetiljke koje te vode u moj svet
ljubim te u nos :wink:
 
Za ljubav je potrebna izvesna bezazlenost.
Ti je imas.
Sacuvaj je,to je dar bozji.
Ako je jednom izgubis nikada je vise neces povratiti.
Rekoh bezazlenost.Samo zavidljivci to nazivaju gluposcu.
Neka te ne boli.To nije mana, to je dar bozji.
Ti znas sta ja mislim.
Jednostavna dusa jos nezarazena ni skepsom ni inteligencijom.
Parsifal je bio glup.Da je bio mudar nikad ne bi osvojio sveti Gral.
Samo glupak pobedjuje u zivotu,drugi vidi suvise prepreka i postaje kolebljiv pre no sto pocne...
U teskim prilikama bezazlenost je najdragocenije blago,cudotvorni plast koji skriva opasnost u koju pametnjakovic ulece kao omadjijan.
Ne zeli suvise da znas.
Sto se manje zna lakse se zivi.
Znanje cini coveka slobodnim,ali i nesretnim.
Hajde,pij u cast bezazlenosti,gluposti i svega sto uz to ide, u cast ljubavi i vere u buducnost,u cast snova o sreci,u cast bajne gluposti izgubljenog raja.
 
divlja maza:
Pridji mi tiho...
strgni sa mene stid, tako da dugmici odlete...
pogledaj me...
i tim pogledom pokidaj lance sa kapija moje duse...
i udji... smelo...
zapali vatru...
stvrdni se u meni...
i ostani... dugo... dugo...
hocu damare tvog smisla da osetim... duboko...
dok drhtim pod tvojom olujom, guseci jecaj,
oplodi me Svetloscu...
i podigni visoko...
Uzmi me...
budi moj Bog,
bicu tvoj nektar...

U lavirintu vremena, vetrovi pozude dusu mi razvejase...
od tada lutam kao avet izmedju svetova...
Poznate su mi tvoje reci i kao petrolejska lampa prze mi krila jer se previse priblizih...
ali ni moja vrelina nista nije manja,
osecas li vulkan koji prodire u tvoju utrobu..
Uzimam te jer ti si moja Boginja
i pijem nektar sa tvojih usana i bedara proliveni...
Trazis li me jos uvek?!
 
divlja maza:
Dobro dosao si u moje snove, Covece-Boze !
Osmehnucu se, zagrlicu te cvrsto
i ponuditi izobiljem iz svog vrta.
Ali mi nemoj donositi mrvice svojih sebicnih strahova na dar !
Od tebe ocekujem vise !
Hocu ZALOGAJ !
Zapljusni me bujicom svoje velikodusnosti
i moju dolinu preplavi plodnom ikrom zlatnih riba.
Podigni jedra,
zaplovi na tom gustom talasu,
a kad dodje vreme,
ispuni sve moje zelje !
Mozes Ti to !
Moju golotinju ogrni toplinom svog
bica pred naletom planinskog vetra,
i stisni me JACE !
Bicu TVOJA,
sva od latica i trnja,
na postelji vreloj, od bola i sna.

Povedi me !
Pokazi mi vrt SVOG izobilja !
Drago mi je ja sam Obilni
8)
 
...Škola izgleda sasvim pristojno, 8) ali...ja ne volim škole.
Pošalju vas u školu, i onda? :?
Posle stalno idete u skolu. :(
Iz godine u godinu ponavljate stalno jedno isto.
I ista učiteljica stoji pred vama. Baš preda mnom stoji n o v a skola. Predivna građevina! :roll:
Mogu da vidim kako su sve klupe zauzete.
Mogu da vidim učiteljicu kako stoji pred klupama, kako je učtiva iako nas sve redom mrzi.
Kad bi dao bog da više ne moram u školu, pomislim.
Mrzim školu, to je sve.
Dajte vi meni raketu i pustite me...da odletim na Mesec. Pustite vi mene da razvijem svoju zastavu na Mesecu i da se vratim i podnesem izveštaj...učiteljici. :)
: Stigli smo na Mesec, gospođice učiteljice! Bogami, kakva slava! :D
Učiteljica sa suzama u očima :cry: ustaje od katedre, poljubi me i kaže: To vam forumski narod nikad neće zaboraviti!
Sta će meni škola :?
Ali, sve dok sam vezan za nju, pokušaću da mi bude malčice p r i j a t n o tamo.
Da, na to sam mislio. :roll:
- Ja idem na Mesec! :)
- Da, ali ćeš se vratiti.
- Pa dabome da cu se vratiti. Hoću da odem kod učiteljice i da joj kažem šta sam uradio.
Čoveče, kakvo je to mesto! 8)
Nikad ga neću zaboraviti.
 
black-devil:
Za ljubav je potrebna izvesna bezazlenost.
Ti je imas.
Sacuvaj je,to je dar bozji.
Ako je jednom izgubis nikada je vise neces povratiti.
Rekoh bezazlenost.Samo zavidljivci to nazivaju gluposcu.
Neka te ne boli.To nije mana, to je dar bozji.
Ti znas sta ja mislim.
Jednostavna dusa jos nezarazena ni skepsom ni inteligencijom.
Parsifal je bio glup.Da je bio mudar nikad ne bi osvojio sveti Gral.
Samo glupak pobedjuje u zivotu,drugi vidi suvise prepreka i postaje kolebljiv pre no sto pocne...
U teskim prilikama bezazlenost je najdragocenije blago,cudotvorni plast koji skriva opasnost u koju pametnjakovic ulece kao omadjijan.
Ne zeli suvise da znas.
Sto se manje zna lakse se zivi.
Znanje cini coveka slobodnim,ali i nesretnim.
Hajde,pij u cast bezazlenosti,gluposti i svega sto uz to ide, u cast ljubavi i vere u buducnost,u cast snova o sreci,u cast bajne gluposti izgubljenog raja.


BRAVO majstore!!! :shock: :D
 
divlja maza:
Dobrodoshao Duhovni! ;-)
Ne sumnjam da je zadovoljstvo cutati sa tobom...
Pridji mi blize da oslusnem tvoju tishinu.

Dugo ce sirokim prostranstvom kolutati jedna planeta, bespomocna i usamljena. Sa nje ces gledati i traziti. Ne zovi to lutanjem, jer je lutanje zabluda, a tvoja putanja je cvrsta i nepromenljiva. Pozelis li da je vidis - izgubices je, osetis li je pod nogama - ne bezi, jer nisi beskucnik i lutalica. Sa nje ces saznati da je lepota Istoka savrsena, ali ces je jasno videti samo sa Zapada. Saznaces i da je toplota Juga bozanstvena, ali ce sve na sebi sprziti ne udruzi li se sa svezinom Severa.

Kada dodje vreme da te Dimitrije, Jovan i Ilija napuste, ne zovi to smrcu, vec stizanjem do cilja. Nema staze koja je beskonacna, a ti si na svojoj da se podizes i padas. "Zasto?" u zoru ces se pitati.

Zato sto si plava suza sto klizi duz Julijaninog obraza i ostra strela sto precizno pogadja najnezniju tacku kicmenog stuba.

Zato sto si najraznovrsnija boja koja ka nebu podize slikara i ubija ga.

Zato sto si crna neman koja u klisuri prozdire prolaznike i maslina koja daje hlad.

Ti si vrh bronzanih latica koje razdiru kozu i zlatnim mozaikom oslikana soba.

Jer si vatra koja sagoreva um i cedni pogled srninog oka.

Zato sto si svetlost koja vodi preko nocnog mora i ljustura trulog oraha.

Ti si crni Ilijin plast i njegova metamorfoza.

Ti si sama, svoja i slobodana.

Zato sto si rajska lepota jedne i lepljivi mulj druge obale.

Zato sto si crna i bela topola.

Jer si pesma crkvenog hora i neznanje koje ubija.

Zato sto si krv boje ruze i ruzin pupoljak.

Zato sto si Jovanova slobodna ptica i otrov iz zmijskih legla.

Zato sto si cetvrta grana usamljenog stabla i njegova zelena krosnja.

Zato sto si nepovratno zatvorena koliba i Leonardova podignuta letilica.

Jer ti si cvet sa bojom safira, ali zastrasujuca koliko slepi covek bez stapa.

Zato sto si prerano znana istina i molitva koja spasava.

Zato sto si crni kosmar u nocima i rec koja oslobadja, osmo jutro posle stranog sna.

Ti si ostri trn u mesu i miris bosiljka.

Zato sto si san o snu i njegova podnevna tajna.

Zato sto si sveza voda planinskih izvora i hladna poput metala.

Jer si sama, svoja i slobodana, beskonacna i nedohvatna.
A to sto mislis da jesi - nisi! Jer nista na ovom svetu ,nije onako kao sto izgleda! :wink: :D

...srdacan pozdrav...
 
Nije u pitanju nikakav majstor, vec majstorica Jurodivi, a ja na srecu nisam od onih koji podizu cashu- ..."u chast bezazlenosti, gluposti i svega sto uz to ide..." Boze sachuvaj!
"Telo se chisti znanjem" rece jedan filozof, te casu podizem u to ime i u ime iluzije pronadjenog Raja. ;-)
 
divlja maza:
Nije u pitanju nikakav majstor, vec majstorica Jurodivi, a ja na srecu nisam od onih koji podizu cashu- ..."u chast bezazlenosti, gluposti i svega sto uz to ide..." Boze sachuvaj!
"Telo se chisti znanjem" rece jedan filozof, te casu podizem u to ime i u ime iluzije pronadjenog Raja. ;-)

Lepoto moja...ne zaboravi..."...ko od sebe zbori svoju slavu trazi..." Dete moje...jedino ozbiljno znanje zivota nasega je VERA..."..sve ostalo je jedna urnebesna komedija cula..."!!!Rece jedna Sveta Srpska glava !Ma nema veze...samo opusteno do kraja...ljubim te... :D
 
divlja maza:
Nije u pitanju nikakav majstor, vec majstorica Jurodivi, a ja na srecu nisam od onih koji podizu cashu- ..."u chast bezazlenosti, gluposti i svega sto uz to ide..." Boze sachuvaj!
"Telo se chisti znanjem" rece jedan filozof, te casu podizem u to ime i u ime iluzije pronadjenog Raja. ;-)

Volim Mazu pa nek puknu. Volim je sto zna a Boga mi i ume, podizem casu u ime MAze. :lol: :wink:
 
divlja maza:
Nije u pitanju nikakav majstor, vec majstorica Jurodivi, a ja na srecu nisam od onih koji podizu cashu- ..."u chast bezazlenosti, gluposti i svega sto uz to ide..." Boze sachuvaj!
"Telo se chisti znanjem" rece jedan filozof, te casu podizem u to ime i u ime iluzije pronadjenog Raja. ;-)
Znamo gde je, ali do njega se stize cistim srcem,
i pesmom i cutanjem(osluskivanjem sebe),
i molitvom i prastanjem, i sa suzama pokajanja,
i znanjem i mudroscu, ali ne od ovoga sveta,
jer i Ljubav je na Zemlji gost,
njena prava domovina je Raj koji trazimo,
ovde nas greje i obasjava tek zracak njen,
a tamo je Izvor sa kojim se stapamo,
i bicemo u njoj i ona ce biti u nama.
kao bezbroj sunca,
jer tame u nama nece biti.
I bicemo zajedno, jer ljubav nas skupi,
da budemo sjajni biseri na beskrajnoj ogrlici njenoj,
 
''Jer rec je, znajte, ziva: ona treperi, dise.
Ruka sanjara uvek zadrhti kada je pise.
Pero, sto nekom krilu davase raspon veci,
Zatrepti nad hartijom pri radjanju te reci,
reci sto je znamenje iz kraja ko zna koga
i lice nevidljivog i oblik neznanoga.
Ko li je stvara, kuje? Siklja iz tmine tmaste,
u nasoj tamnoj glavi opada ili raste,
kao voda razinu, smisao uvek ima,
ona je znamen ognja sto zri u mozgovima.

Svaki se covek nekoj dubokoj reci klanja.
U njoj se udvajaju sve snage, sva uzdanja.
Po mozgu salivena, zivahna ili spora,
ozbiljna ili britka, ona je slika bora
sa cela ljudskog, dvorac, po ljudskoj glavi zidan.

Stari otisak u njoj kraj novog je vidan.
Kao talas o hridi, o cela ona bije.
Sto jedna ni ne sluti, to druga razotkrije.
U zamisljenom duhu, gde vrvi ih sva sila,
Reci imaju kandze, a ponekad i krila.
Kao kad u kaminu crnome iskre blude,
Reci, taj tamni narod, radosne, gorke, lude,
zalosne, pune snova, putnice zagonetne,
istraziteljke bica, kroz nase duse lete.''
O.Vajld,
Dzersi, oktobar 1854.


uzgred...ako sam te bilo cime povredio...evo ja se ovako javno izvinjavam :( :?
 
..."Noću je stara Tvrđava izgledala čudno. Na vrhu bedema, u mesečevom sjaju, Ona podseća na ogromnu sablast i ljudi izbegavaju da se u to vreme nađu u Njenoj blizini. Boje se, jer o Tvrđavi kruže mnogobrojne priče. Neki uporno tvrde da tamo još uvek živi devojka koja je ostala poslednja da brani Tvrđavu od neprijateljskog napada.
Dugo je s bedema sipala na napadače vrelu vodu i rastopljenu smolu, a kad joj je ponestalo i vode i smole, povukla se negde u tajne prostorije, i ostala tamo. Ponekad samo izlazi da obiđe zidine, sačeka zoru sedeći na kamenu, pa se opet vrati u svoje tajno skrovište.
Ali priča o devojci je sigurno izmišljena. Čak ni odrasli ne veruju u Nju. Da je i ostala u Tvrđavi, zar bi mogla živeti toliko dugo? Ipak se, svi odrasli i većina dece, upravo zbog devojke boje da noću zavire u Tvrđavu.
A kojote?
To je već nešto sasvim drugo."...

Odlomak iz naslovljenog priporomana
Krstarica, oktobra 2004.
kojote
 
AKO

Ako možeš da sacuvaš razum kad ga oko tebe
Gube i osudjuju te.
Ako možeš da sacuvaš veru u sebe kada sumnjaju u tebe,
Ali ne gubeci iz vida ni njihovu sumnju.
Ako možeš da cekaš a da se ne zamaraš cekajuci,
Ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž,
Ili da te mrze a da sam ne daš maha mržnji,
I da ne izgledaš u ocima sveta suviše dobar ni tvoje
Reci suviše mudre.

Ako možeš da sanjaš a da tvoji snovi ne vladaju tobom
Ako možeš da misliš, a da tvoje misli ne budu (sebi ) cilj
Ako možeš da pogledaš u oci pobedi i porazu
I da, nepokolebljiv uteraš i jedno i drugo u laž
Ako možeš da podneseš da cuješ istinu koju si izrekao
Izopacenu od podlaca u zamku za budale
Ako možeš da gledaš svoje životno delo srušeno u prah,
I da ponovo prilegneš na posao sa polomljenim alatom,

Ako možeš da sabereš sve što imaš
I jednim zamahom staviš sve na kocku,
Izgubiš i pocneš ponovo da sticeš,
I nikad, ni jednom reci ne pomeneš svoj gubitak
Ako si u stanju da prisiliš svoje, srce , živce i žile
Da te služe još dugo, iako su te vec odavno izdali
I da istraješ u mestu, kad u tebi nema nicega više
Do volje koja im govori: "Istraj!"

Ako možeš da se pomešaš sa gomilom i da sacuvaš svoju cast,
Ili da opštiš sa kraljevima i da ostaneš skroman
Ako te najzad niko ni prijatelj ni neprijatelj ne može da uvredi
Ako svi ljudi racunaju na tebe ali ne preterano.
Ako možeš da ispuniš minut koji ne prašta sa šezdeset skupocenih sekundi
Tada je ceo svet tvoj i sve što je u njemu,
I što je mnogo više, tada ceš biti veliki covek

Radjard Kipling

Na slicici koju si okacila u profilu ne vidim tvoje oci...a oci su ogledalo duse..Medjutim,ono sto se moze naslutiti od ostatka slicice...mmmmmmm...tako je socno... :) ...Naravno,pod uslovom da je to tvoja slicica. :wink:
 
greenmoon:
znam o cemu pricash,i zelim ti da nadjes muskarca koji ce ti ostvariti tu zelju,jer musko -zenski par je taj koji obezbedjuje bioloshku buducnost

... :shock: Neverovatno!!! A ti si zeleni majmun!
:) :) :) CcCcCcCrna mazo šta učini ovo?! Sklanjaj onu sličicu iz profila - hitno! Vi'š da su pobenavilili... :P
Onom "zadivljenom jurici", ko šatro, stalo do tvojih očiju :) :P :) "oči su ogledalo duše" - kakva budalaština!!! Juuuuriiiceee, ajde bolan, stavi svoje oči u profil! Aj duše ti! Imaš li ti dušu jurice? :?
Ja te mazo, bogami, gledam PRAVO U OČI! I u mladež...e :) :) :)
 

Back
Top