Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 37.596
Od dolaska na vlast Musolinij u Italiji, počeli su progoni i likvidacije komunista. Fašisiti su nastojali na svaki način da unište komunistički pokret, ali nisu uspeli.Komunisti se borili protiv fašizma, da bi 1943 posle pada Musolinija, borba buknula. Italijanski komunisti tj Brigada Garibaldi je oslobodili celu Severnu Italiju. Amerika je pokušala da razoruža Brigadu Garibaldi, jako je malo falilo da dodje do sukoba sa americkoj vojskom i do gradjanskog rata. Komunisti su sakrili oružije, na izborima uz pomoć Amerike Italijanska reakcija je pobedila.
Brigade Garibaldi ili Garibaldi bile su talijanske partizanske brigade Talijanske komunističke partije koje su djelovale za vrijeme talijanskog otpora tijekom Drugog svjetskog rata.
20. rujna 1943. u Milanu je formiran vojni odbor PCI-ja ( Italijanska komunisticka partija ), a u listopadu postaje u općem zapovjedništvu Brigate d'assalto Garibaldi (Garibaldi-ove jurišne brigade) pod vodstvom Longa i Secchije. Ova rana upravljačka struktura, u početku opremljena lošim sredstvima, započela je odmah s djelovanjem kako bi se prevladali svi stavovi "čekaj i vidi" i neprestano potencirala vojne aktivnosti protiv okupacione vlasti (nacističke Njemačke) i fašističkih struktura talijanske socijalne zajednice republika .
Generalno zapovjedništvo brigada naredilo je stvaranje komunističkih ćelija koje su već djelovale u gradovima, kako bi se povezale militantne jedinice među različitim zonama, ojačale veze i stvarno izvele partizanske borbe. U tu je svrhu utvrđeno da je 50% militanata trebalo rasporediti u vojne aktivnosti. Tijelo inspektora bilo je zaduženo za kontrolu nad partizanskim aktivnostima brigada i za razvijanje njihove političko-vojne aktivnosti.
Italijanski partizan 1944
U studenom 1943., Pietro Secchia napisao je članak o PCI (Komunisticka partija Italije ) časopisu La nostra lotta u kojem je definirao poltičko-vojni projekt koji su usvojili BG-ovi: tvrdio je važnost neposredne vojne akcije kako bi se "skratio rat" i smanjio razdoblje njemačke okupacije spašavajući ljude i sela; kako bi pokazali saveznicima volju talijanskog naroda da se bori za vlastitu slobodu i demokraciju; suprotstaviti nacističko-fašističku politiku terora, učiniti okupaciju nestabilnom i stvarnim djelovanjem potaknuti razvoj partizanske organizacije i borbe.
Organizacija
Organizacija je bila strukturirana u PCI smjeru. Upotreba naziva "brigada" ukazivala je na prevladavanje "banda" i tradicionalne vojne organizacije. To je također referenca na Međunarodne brigade Španjolskog građanskog rata. [4] Partizanska organizacija dobila je ime po generalu Giuseppeu Garibaldiju, jednom od glavnih pridonositelja talijanskog ujedinjenja.
Veličina brigada bila je različita za svaki operativni kontekst. Struktura koju je postavio PCI pružala je, pored vojnog zapovjednika, političkog komesara s jednakim vojnim ovlastima, ali također uključenog u propagandu i formiranje partizana; ova se struktura ponavljala i unutar odreda, bataljona i drugih podskupina. Riječ assalto ("napad") bio je politički izbor koji je imao za cilj uklanjanje neizvjesnosti u pogledu mogućnosti borbe i prevladavanje nedoumica u borbi protiv fašista. Stoga je to također bila referenca na "napadne jedinice" Prvog svjetskog rata.
Italijanske partizanske
Pri završnom ustanku u travnju 1945., aktivni borci garibaldinija bili su oko 51 000 podijeljeni u 23 "divizije" na ukupno oko 100 000 partizana. [9] Dana 15. travnja 1945. generalno zapovjedništvo brigada Garibaldija formiralo je devet divizija u Pijemontu (15.000 članova), tri u Lombardiji (4.000 članova), četiri u Venetu (10.000), tri u Emiliji (12.000) i četiri divizije (10.000) u Liguriji.
Garibaldini su se razlikovali po političkim simbolima uniforme: crveni rupčići oko vrata, crvene zvijezde na šeširima, amblemi čekićem i srpom.
Dana 10. travnja 1945. generalno zapovjedništvo Brigate Garibaldi izdalo je "direktivu br. 16" kojom je upozorio sve borce da se pripreme za opću pobunu u cijeloj sjevernoj Italiji kako bi prethodili savezničkim trupama i surađivali u porazu nacista -fašističke snage Generalno zapovijedanje brigada i Komunistička partija maksimalno su istaknuli važnost ustanka koji se morao pod svaku cijenu, bez prihvaćanja bilo kakvih sporazuma, prijedloga, primirja s neprijateljem što bi moglo ograničiti djelovanje partizana. Detaljni planovi osmišljeni su kako bi ušli u gradove, zaštitili tvornice i pogone i spriječili bježanje nacističko-fašističkih snaga. Pobuna je tada počela 24. i 25. travnja u glavnim gradovima na sjeveru, nakon čega su regionalne komande proširile šifriranu poruku "Aldo kockice 26x1"
Tijekom ove završne faze, Garibaldini postrojbe, organizirane u "Divizije" i "Grupe divizija" (poput grupiranja Valsesia, Verbano i Ossola na čelu s Moscatellijem i Gastoneom), imale su središnju ulogu u borbama među raznim gradovima sjeverne Italije , Brdske partizanske brigade išle su prema ravnicama i marširale na glavne centre, dok je u gradskim jezgrama proglašen ustanički udar, a GAP i SAP divizije počele su se boriti. U Liguriji su divizije "Chicheroa" igrale važnu ulogu u oslobađanju Genove i sprečavanju uništavanja luke, prihvaćajući predaju njemačkih snaga na čelu s generalom Güntherom Meinholdom. U Pijemont, Garibaldi divizije Pompea Colajannija "Barbato", Vincenzo Modica i Giovanni Latilla "Nanni" ušli su u Torino zajedno s autonomnom "Mauri", dok su divizije "Pajetta" i "Fratelli Varalli" od Gastona i Moscatellija, nakon oslobađanja Novara, koja je u Milano ušla 28. travnja, već je prethodnog dana postigla Garibaldini iz Oltrepòve pavese koju su predvodili Italo Pietra i
Luchino Dal Verme. U Lombardiji su 2ª Divisione Garibaldi "Redi" (zapovijedao Aldo Aniasi "Comandante Iso") i Divisioni "Lombardia", a koordinirali Pietro Vergani ("Fabio", zamjenik zapovjednika CVL-a) blokirali Alpske prijevoze i zauzeli Valtellinu, sprječavajući pokretanje fašističkih hijerarki. Benita Mussolinija zarobio je 52ª Brigata Garibaldi „Luigi Clerici“ zapovjednika „Pedra“ (Pier Luigi Bellini delle Stelle), podređenog 1ª Divisione Garibaldi Lombardia, a strijeljali su ga izaslanici milanskog Garibaldijeva zapovjedništva, Walter Audisio i Aldo Lampredi ; drugi hijerarhiji umjesto toga su u Dongoju zarobili i ubili partizani 3 of Divisione Garibaldi Lombardija, po zapovijedi Alfreda Mordinija „Riccardo“.
U Venetu su divizije "Garemi", "Nannetti" i "Ortigara" zaustavile njemačko povlačenje i oslobodile Padovu, Valdagno i Belluno.
Nakon završetka vojnih operacija prvih dana svibnja 1945. saveznici i NLC ( iza koje su stajali Amerikanci ) naredili su pošiljku oružja i rastavljanje partizanskih jedinica. Garibaldijeve brigade, kao ostale partizanske postrojbe, formalno su raspuštene i dale saveznicima 215.000 pušaka, 12.000 mitraljeza, 5.000 mitraljeza, 5.000 pištolja i 760 bazuka. Međutim, među partizanima Garibaldija vladalo je nepovjerenje i strah od povratka reakcionarnih snaga, a zapravo je dano samo oko 60% oružja, dok su komunistički partizani zadržali vidljiv broj lakog oružja, kapa, jakni, crvenih maramica, ruksaka i spremnike s kutijama. Sakrivanje oružja djelomično su dopustili neki vođe Garibaldija sa sjevera u pogledu moguće represije oslobodilačkog rata; tijekom svih 50-ih postojala su očekivanja povratka rata u planinama protiv buržoaske države čvrsto smještene na kapitalističko polje.
Jedan od najzloglasnijih primjera je Italija, gdje je CIA organizirala agresivnu i uspješnu kampanju za ograničavanje komunističkog uspjeha na izborima 1948., uključujući predaju vreća novca konzervativnim talijanskim političkim strankama (tradicija koju američka politika teško poznaje). Od 1948. do 1968. CIA je talijanskim strankama i radničkim sindikatima dala više od 65 milijuna dolara.
https://en.wikipedia.org/wiki/Brigate_Garibaldi
https://www.nationalww2museum.org/war/articles/italian-resistance-and-ardeatine-caves-massacre
https://nationalinterest.org/blog/t...3htB5JPYqy68HHOcsDl3epDv0zP0jEx3p-j72vPdsVkfg
La Brigata Garibaldi - Italian Communist Partisan Song
Bella Ciao Italian Partisans Song
Brigade Garibaldi ili Garibaldi bile su talijanske partizanske brigade Talijanske komunističke partije koje su djelovale za vrijeme talijanskog otpora tijekom Drugog svjetskog rata.
20. rujna 1943. u Milanu je formiran vojni odbor PCI-ja ( Italijanska komunisticka partija ), a u listopadu postaje u općem zapovjedništvu Brigate d'assalto Garibaldi (Garibaldi-ove jurišne brigade) pod vodstvom Longa i Secchije. Ova rana upravljačka struktura, u početku opremljena lošim sredstvima, započela je odmah s djelovanjem kako bi se prevladali svi stavovi "čekaj i vidi" i neprestano potencirala vojne aktivnosti protiv okupacione vlasti (nacističke Njemačke) i fašističkih struktura talijanske socijalne zajednice republika .
Generalno zapovjedništvo brigada naredilo je stvaranje komunističkih ćelija koje su već djelovale u gradovima, kako bi se povezale militantne jedinice među različitim zonama, ojačale veze i stvarno izvele partizanske borbe. U tu je svrhu utvrđeno da je 50% militanata trebalo rasporediti u vojne aktivnosti. Tijelo inspektora bilo je zaduženo za kontrolu nad partizanskim aktivnostima brigada i za razvijanje njihove političko-vojne aktivnosti.
Italijanski partizan 1944
U studenom 1943., Pietro Secchia napisao je članak o PCI (Komunisticka partija Italije ) časopisu La nostra lotta u kojem je definirao poltičko-vojni projekt koji su usvojili BG-ovi: tvrdio je važnost neposredne vojne akcije kako bi se "skratio rat" i smanjio razdoblje njemačke okupacije spašavajući ljude i sela; kako bi pokazali saveznicima volju talijanskog naroda da se bori za vlastitu slobodu i demokraciju; suprotstaviti nacističko-fašističku politiku terora, učiniti okupaciju nestabilnom i stvarnim djelovanjem potaknuti razvoj partizanske organizacije i borbe.
Organizacija
Organizacija je bila strukturirana u PCI smjeru. Upotreba naziva "brigada" ukazivala je na prevladavanje "banda" i tradicionalne vojne organizacije. To je također referenca na Međunarodne brigade Španjolskog građanskog rata. [4] Partizanska organizacija dobila je ime po generalu Giuseppeu Garibaldiju, jednom od glavnih pridonositelja talijanskog ujedinjenja.
Veličina brigada bila je različita za svaki operativni kontekst. Struktura koju je postavio PCI pružala je, pored vojnog zapovjednika, političkog komesara s jednakim vojnim ovlastima, ali također uključenog u propagandu i formiranje partizana; ova se struktura ponavljala i unutar odreda, bataljona i drugih podskupina. Riječ assalto ("napad") bio je politički izbor koji je imao za cilj uklanjanje neizvjesnosti u pogledu mogućnosti borbe i prevladavanje nedoumica u borbi protiv fašista. Stoga je to također bila referenca na "napadne jedinice" Prvog svjetskog rata.
Italijanske partizanske
Pri završnom ustanku u travnju 1945., aktivni borci garibaldinija bili su oko 51 000 podijeljeni u 23 "divizije" na ukupno oko 100 000 partizana. [9] Dana 15. travnja 1945. generalno zapovjedništvo brigada Garibaldija formiralo je devet divizija u Pijemontu (15.000 članova), tri u Lombardiji (4.000 članova), četiri u Venetu (10.000), tri u Emiliji (12.000) i četiri divizije (10.000) u Liguriji.
Garibaldini su se razlikovali po političkim simbolima uniforme: crveni rupčići oko vrata, crvene zvijezde na šeširima, amblemi čekićem i srpom.
Dana 10. travnja 1945. generalno zapovjedništvo Brigate Garibaldi izdalo je "direktivu br. 16" kojom je upozorio sve borce da se pripreme za opću pobunu u cijeloj sjevernoj Italiji kako bi prethodili savezničkim trupama i surađivali u porazu nacista -fašističke snage Generalno zapovijedanje brigada i Komunistička partija maksimalno su istaknuli važnost ustanka koji se morao pod svaku cijenu, bez prihvaćanja bilo kakvih sporazuma, prijedloga, primirja s neprijateljem što bi moglo ograničiti djelovanje partizana. Detaljni planovi osmišljeni su kako bi ušli u gradove, zaštitili tvornice i pogone i spriječili bježanje nacističko-fašističkih snaga. Pobuna je tada počela 24. i 25. travnja u glavnim gradovima na sjeveru, nakon čega su regionalne komande proširile šifriranu poruku "Aldo kockice 26x1"
Tijekom ove završne faze, Garibaldini postrojbe, organizirane u "Divizije" i "Grupe divizija" (poput grupiranja Valsesia, Verbano i Ossola na čelu s Moscatellijem i Gastoneom), imale su središnju ulogu u borbama među raznim gradovima sjeverne Italije , Brdske partizanske brigade išle su prema ravnicama i marširale na glavne centre, dok je u gradskim jezgrama proglašen ustanički udar, a GAP i SAP divizije počele su se boriti. U Liguriji su divizije "Chicheroa" igrale važnu ulogu u oslobađanju Genove i sprečavanju uništavanja luke, prihvaćajući predaju njemačkih snaga na čelu s generalom Güntherom Meinholdom. U Pijemont, Garibaldi divizije Pompea Colajannija "Barbato", Vincenzo Modica i Giovanni Latilla "Nanni" ušli su u Torino zajedno s autonomnom "Mauri", dok su divizije "Pajetta" i "Fratelli Varalli" od Gastona i Moscatellija, nakon oslobađanja Novara, koja je u Milano ušla 28. travnja, već je prethodnog dana postigla Garibaldini iz Oltrepòve pavese koju su predvodili Italo Pietra i
Luchino Dal Verme. U Lombardiji su 2ª Divisione Garibaldi "Redi" (zapovijedao Aldo Aniasi "Comandante Iso") i Divisioni "Lombardia", a koordinirali Pietro Vergani ("Fabio", zamjenik zapovjednika CVL-a) blokirali Alpske prijevoze i zauzeli Valtellinu, sprječavajući pokretanje fašističkih hijerarki. Benita Mussolinija zarobio je 52ª Brigata Garibaldi „Luigi Clerici“ zapovjednika „Pedra“ (Pier Luigi Bellini delle Stelle), podređenog 1ª Divisione Garibaldi Lombardia, a strijeljali su ga izaslanici milanskog Garibaldijeva zapovjedništva, Walter Audisio i Aldo Lampredi ; drugi hijerarhiji umjesto toga su u Dongoju zarobili i ubili partizani 3 of Divisione Garibaldi Lombardija, po zapovijedi Alfreda Mordinija „Riccardo“.
U Venetu su divizije "Garemi", "Nannetti" i "Ortigara" zaustavile njemačko povlačenje i oslobodile Padovu, Valdagno i Belluno.
Nakon završetka vojnih operacija prvih dana svibnja 1945. saveznici i NLC ( iza koje su stajali Amerikanci ) naredili su pošiljku oružja i rastavljanje partizanskih jedinica. Garibaldijeve brigade, kao ostale partizanske postrojbe, formalno su raspuštene i dale saveznicima 215.000 pušaka, 12.000 mitraljeza, 5.000 mitraljeza, 5.000 pištolja i 760 bazuka. Međutim, među partizanima Garibaldija vladalo je nepovjerenje i strah od povratka reakcionarnih snaga, a zapravo je dano samo oko 60% oružja, dok su komunistički partizani zadržali vidljiv broj lakog oružja, kapa, jakni, crvenih maramica, ruksaka i spremnike s kutijama. Sakrivanje oružja djelomično su dopustili neki vođe Garibaldija sa sjevera u pogledu moguće represije oslobodilačkog rata; tijekom svih 50-ih postojala su očekivanja povratka rata u planinama protiv buržoaske države čvrsto smještene na kapitalističko polje.
Jedan od najzloglasnijih primjera je Italija, gdje je CIA organizirala agresivnu i uspješnu kampanju za ograničavanje komunističkog uspjeha na izborima 1948., uključujući predaju vreća novca konzervativnim talijanskim političkim strankama (tradicija koju američka politika teško poznaje). Od 1948. do 1968. CIA je talijanskim strankama i radničkim sindikatima dala više od 65 milijuna dolara.
https://en.wikipedia.org/wiki/Brigate_Garibaldi
https://www.nationalww2museum.org/war/articles/italian-resistance-and-ardeatine-caves-massacre
https://nationalinterest.org/blog/t...3htB5JPYqy68HHOcsDl3epDv0zP0jEx3p-j72vPdsVkfg
La Brigata Garibaldi - Italian Communist Partisan Song
