Isusovo bozanstvo

ma pusti ti ycitavanje
ja jedino sto sam rekao je da mojsije ne zna za jhvh, da je jhvh ime naknadno, ili tudje, i da ga Hristos ne koristi, niti ga ima u nasoj bibliji, sinodalni prevod
Čekaj malo. Jasno se kaže u NZ da je Mojsije pisao dijelove SZ. Ti dijelovi mogu biti samo Petoknjižje. Nema govora o više spojenih izvora. To je hipoteza iz 19. vijeka.
 
Čekaj malo. Jasno se kaže u NZ da je Mojsije pisao dijelove SZ. Ti dijelovi mogu biti samo Petoknjižje. Nema govora o više spojenih izvora. To je hipoteza iz 19. vijeka.
ti delovi su samo delovi petoknjizja, pa nije mogao da pise o vlastitoj smrti valjda? si ti citav?
nije hipoteza, i nije iz 19. veka.
Virtually all scholars agree that the Torah is composed of material from multiple different authors, or sources. The three most commonly recognized are the Priestly (P), Deuteronomist (D), and Yahwist (J) sources.
 
otkud ja znam o cemu ti pricas, bar smo razjasnili da nije sve mojsije napisao, nego da ima i dopisanog
eto tako je neko dopisao i jhvh, spojiv j+hvh, u prevodu on+eva, lozeci mene adama, a podvaljujuci mojsiju, sifrujuci nepomjanika.... hrk, ...
Огромна је разлика рећи дописано је пар стихова и дописана је већина текста. По теби су Божији пророци некакви јадни наивци којима се подмећу лажи а они то не схватају.
 
Огромна је разлика рећи дописано је пар стихова и дописана је већина текста. По теби су Божији пророци некакви јадни наивци којима се подмећу лажи а они то не схватају.
pa nije dopisana, nego je petoknjizje kompilirano, IZ VISE IZVORA 3 ILI CAK 4;
ajde ne pravi se, pa pismo je nastajalo vekovima, i ako imamo kod isaije vise autora, TRI CAK, zasto ne bismo i kod mojsija?
ovde si samo ti naivac, ali vecinom glumis naivca

Deutero-Isaiah, also called Second Isaiah, section of the Old Testament Book of Isaiah (chapters 40–55) that is later in origin than the preceding chapters, though not as late as the following chapters.
 
Poslednja izmena:
pa nije dopisana, nego je petoknjizje kompilirano, IZ VISE IZVORA 3 ILI CAK 4;
ajde ne pravi se, pa pismo je nastajalo vekovima, i ako imamo kod isaije vise autora, TRI CAK, zasto ne bismo i kod mojsija?
ovde si samo ti naivac, ali vecinom glumis naivca

Deutero-Isaiah, also called Second Isaiah, section of the Old Testament Book of Isaiah (chapters 40–55) that is later in origin than the preceding chapters, though not as late as the following chapters.
To su sve sekularne mantre protiv Sv. Pisma. Nemamo ni kod Isaije tri autora. To su naklapanja.
 
To su sve sekularne mantre protiv Sv. Pisma. Nemamo ni kod Isaije tri autora. To su naklapanja.
sve sve samo ne naklapanja
Authorship

While it is widely accepted that the book of Isaiah is rooted in a historic prophet called Isaiah, who lived in the Kingdom of Judah during the 8th century BCE, it is also widely accepted that this prophet did not write the entire book of Isaiah.[9][22]

Historical situation: Chapters 40–55 presuppose that Jerusalem has already been destroyed (they are not framed as prophecy) and the Babylonian exile is already in effect – they speak from a present in which the Exile is about to end. Chapters 56–66 assume an even later situation, in which the people are already returned to Jerusalem and the rebuilding of the Temple is already under way.[23]

Anonymity: Isaiah's name suddenly stops being used after chapter 39.[24]

Style: There is a sudden change in style and theology after chapter 40; numerous key words and phrases found in one section are not found in the other.[25]
 
sve sve samo ne naklapanja
Authorship

While it is widely accepted that the book of Isaiah is rooted in a historic prophet called Isaiah, who lived in the Kingdom of Judah during the 8th century BCE, it is also widely accepted that this prophet did not write the entire book of Isaiah.[9][22]

Historical situation: Chapters 40–55 presuppose that Jerusalem has already been destroyed (they are not framed as prophecy) and the Babylonian exile is already in effect – they speak from a present in which the Exile is about to end. Chapters 56–66 assume an even later situation, in which the people are already returned to Jerusalem and the rebuilding of the Temple is already under way.[23]

Anonymity: Isaiah's name suddenly stops being used after chapter 39.[24]

Style: There is a sudden change in style and theology after chapter 40; numerous key words and phrases found in one section are not found in the other.[25]
A jesi upoznat sa kontrahipotezama? Uostalom sve te teorije polaze od jedne pogrešne postavke: proroštvo ne postoji. Razlog zbog kojeg se govori o drugom i trećem Isaiji je taj što prorok Isaija u 8. vijeku pne govori o vavilonskog ropstvu koje nastaje 2 vijeka kasnije. No pošto se polazi od postavke da proroštvo ne postoji onda je jasno da je nemoguće da neko predvidi budućnost pa se zato mora iznijeti tvrdnja da su ti tekstovi napisani NAKON događaja koje navodno prorokuju.
 
A jesi upoznat sa kontrahipotezama? Uostalom sve te teorije polaze od jedne pogrešne postavke: proroštvo ne postoji.
ne, i nema logike, doslovce pise kao da se vec desilo, u proslosti
Historical situation: Chapters 40–55 presuppose that Jerusalem has already been destroyed (they are not framed as prophecy)
Izaija 40,2 "Govorite Jerusalemu ljubezno, javljajte mu, da je protekla rabota njegova, jer su oproštena zlodjela njegova, jer je primio iz ruke Gospodnje dvojaku kaznu za sve grijehe svoje."

pa tek onda stavlja prorostvo, secamo se OVOGA:
Izaija 40,3 Čuj, ori se glas u pustinji: "Pripravite put Gospodu, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu!

i dalje, govori za buducnost:
Izaija 40,4 Svaka dolina neka se podigne, svaka gora i brežuljak neka se slegnu i Što je krivo neka bude pravo, bregovito zemljište neka bude dno doline!
jasno pise za buducnost
Izaija 40,5 Jer će se pojaviti sjaj Gospodnji. Svako će ga meso gledati, jer su to usta Gospodnja obećala."
i jasno sta da nagovestava, tj,. prorokuje
Izaija 40,6 Čuj, ori se glas: "Navješćuj!" I on će pitati: "Što da navješćujem?" "Svako je meso trava i sva je milota njegova kao cvijet poljski.

tako da, izvini, ali ovde nisi u pravu, postoji prorostvo, ali ovde se prorok jasno stavlja u odredjeno vreme
 
A jesi čuo nekad za stilsku figuru prolepse gdje se budući događaji opisuju kao da su se već dogodili?
podseti me

samo ovde bi ona bez logike bila ubacena, za jerusalim
Izaija 40,2 "Govorite Jerusalemu ljubezno, javljajte mu, da je protekla rabota njegova, jer su oproštena zlodjela njegova, jer je primio iz ruke Gospodnje dvojaku kaznu za sve grijehe svoje."
da bi se nastavljao sa prorostvom na koje nas podseca jevandjelje: »Pripravite put Gospodnji« (Matej 3:3; vidi i Izaija 40:3)
 
Ako osporiš da je to pisao Isaija osporio si i NZ gdje se govori o jednom Isaiji a ne o trojici.
ti imas neki problem sa logikom: ajde kako i gde pise da je jedna osoba Isaija?
pa sa Danilom isto imamo dodatak, a gde je danas?

The Additions to Daniel are three chapters that have been held by the Roman Catholic, Eastern Catholic, Oriental Orthodox and Eastern Orthodox churches since the council of Rome (380).[1] These books were removed in most Christian Bibles since Martin Luther's decision to include them in his bible as "Apocrypha" due to the supposed contradiction of the Hebrew Old Testament (the Apostles and Early Church onward using the Septuagint).[2] The chapters are listed in Article VI of the Thirty-Nine Articles of the Church of England[3] as good but not sacred reading. Most Protestant Bibles do not have these chapters because most Protestant churches believe these chapters are apocryphal.

The Additions to Daniel are not found in the Hebrew or Aramaic text of Daniel. These stories are in the Greek Septuagint and a translation by the writer Theodotion

The additions are:

The Prayer of Azariah and Song of the Three Holy Children : Azariah prays for God's protection. Later on, he and his friends sing a prayer of thanks. These prayers make up Daniel 3:24-90, put between verses 23 and 24 (v. 24 becomes v. 91).
Susanna and the Elders : Two men want to have sex with Susanna but she does not want to. The men lie to other people and make them want to kill her. A boy named Daniel shows that the men lied, and they are killed instead. This story is found before Daniel 1:1 as a prologue in very old Greek texts. It is found as chapter 13 in the Vulgate and modern Catholic Bibles.
Bel and the Dragon : This chapter has three stories about how Daniel fights against the worship of idols, and how he escapes from lions. These stories come after Daniel 12:13 in the Greek texts, and they make up chapter 14 in the Vulgate.

nestadose poglavlja? kako?
Daniel
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
 
Poslednja izmena:
jel vidis?
ajd sad onu pricu kako je Crkva znala, i Sveti Duh odredjivao kanon
sve sto si pricao protiv mene da polizes

jer da sam ja to zagovarao 2017, ti bi me napao
Ti dijelovi su oduvijek bili dio Sv. Pisma Pravoslavne Crkve. Bili su dio Sv. Pisma na crkvenoslovenskom. Samo smo mi Srbi imali nesreću da nas je zadesila Vukova "reforma" a jedan od nosilaca te reforme je bio Đuro Daničić sa svojim prevodom Starog zavjeta. Međutim on je prevodio iz protestantskih Biblija koje nemaju te dijelove kao ni neke druge kompletne starozavjetne knjige vodeći se za farisejima. Tako da smo mi ostali bez prevoda cjelokupnog SZ na govorni srpski jezik. Pošto je 20. vijek bio takav kakav je bio nije bilo prilike da se to sanira sve dok blaženopočivši episkopi Atanasije i Amfilohije nisu preveli devterokanon i on je napokon vraćen u Sv. Pismo na srpskom jeziku.
 
Atanasije i Amfilohije nisu preveli devterokanon i on je napokon vraćen u Sv. Pismo na srpskom jeziku.
aha, pa onda su oduvek drugokanonske, a to znaci da su izvan svetog pisma, samo nam nisu apokrifi kao protestantima, drugacija nam je klasifikacija, ali ih ipak privatamo za razliku od njih

znaci u bas bas su od 2018 y svetom pismu kod danila? pa onda su mogle i druge drugokanonske da se ubace?
 
Samopripisivanje superiornosti, epifanijskog znanja i nepogrešivosti te pretpostavka da drugi trebaju i žude za njegovom porukom u središtu su razrađenog konstrukta koji često graniči s psihotičnim: "... Narod je bio zadivljen njegovom naukom: jer on ih je poučavao kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci." (Matej 7,28-29)

Govoreći o svojih 12 učenika, Isus je jasno rekao da: "Učenik nije iznad svoga učitelja niti sluga iznad svoga gospodara." (Matej 10:24) osim izdajnika Isusa koji je htio biti bog.


"Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan; i tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. I tko ne uzme svoga križa i ne ide za mnom, nije mene dostojan .. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga." (Matej 10:37-39)

No ipak sam bira 12 ucenika medju kojima je izdajnik.
 
na pitanje da li je Isus čovek ili Bog chatGPT3.5 (https://chat.openai.com/) odgovara

Pitanje o prirodi Isusa Hrista, odnosno da li je on čovek, Bog ili nešto drugo, predstavlja ključnu teološku debatu u okviru hrišćanstva. Postoje različite hrišćanske tradicije koje nude različite odgovore na ovo pitanje, a ključno je razumeti da različite denominacije imaju različite teološke perspektive. Ovde ću predstaviti nekoliko ključnih tumačenja:

  1. Dvobojnost prirode (Teandrija):
    • Ova teološka perspektiva, koja se nalazi u mnogim tradicijama, uključujući pravoslavno, katoličko i neke protestantske crkve, uči da je Isus Hrist dvojne prirode - potpuno čovek i potpuno Bog. Ova doktrina, poznata kao teandrija, naglašava jedinstvo dve prirode u jednoj osobi.
  2. Monofizitizam:
    • Monofizitske tradicije, poput Koptske pravoslavne crkve, naglašavaju jedinstvo Božanske prirode u Isusu Hristu. Ove tradicije smatraju da je Isusova priroda pretežno božanska, a ne toliko ljudska.
  3. Nestorianizam:
    • Nestorijanizam se drži ideje da su Isusove božanska i ljudska priroda odvojene i da postoje dve odvojene ličnosti - Božanska Riječ (Logos) i ljudski Isus. Ova perspektiva je bila osuđena kao hereza na ekumenskom saboru u Efesu 431. godine.
  4. Adoptijanizam:
    • Adoptijanizam, koji je takođe proglašen heretičkim, tvrdi da je Isus bio običan čovek koji je kasnije "usvojen" ili "odabran" da bude Sin Božji zbog svoje poslušnosti i posvećenja Bogu.
Važno je napomenuti da su ova tumačenja rezultat istorijskih rasprava i koncila unutar hrišćanske crkve. Ključni koncept u ovim debatama je pitanje kako pomiriti ljudsku i božansku prirodu u Isusu Hristu. Većina hrišćanskih crkava danas prihvata tzv. "Halkedonski koncils", održan 451. godine, koji potvrđuje teandriju, tj. učenje o dvojnoj prirodi Isusa Hrista.
 
Jovan 1:1 "U početku bješe Riječ i Riječ bješe kod Boga i Riječ bješe Bog".

Realno ovo je sasvim dovoljno.

nije, donosis pogresne zakljucke na osnovu pogresnih informacija..


to nije prevedeno kako treba , tacniji prevod je

Jovan 1:1 "U početku bješe Riječ i Riječ bješe kod Boga i Riječ bješe bozanska".

sta znaci rijec Bozanska, Bog nas je informisao o tome u Kuranu, da je Isus nazvan Bozijom rijecju jer ga je Bog stvorio sa rijecju Budi , i on se zaceo u Mariji, bez posredstva bioloskog oca
 

Back
Top